5. tra 2012.

PRILOG "STOLNOM GRADU" JOSIPA VRIČKA


Dobro došli u 1941. godinu?!

 


04.04.2012. 

 
Mostarsku rezoluciju su dosad potpisala 54 građanina, koje Kajan (nacionalno) neidentificira, ali napominje kako oni, zapravo, štite svoje živote, pa je, budući autora Rezolucije znamo, nedvojbeno da se radi o Bošnjacima.

 PIŠE: Josip VRIČKO

Možda i jeste pravo da se bošnjačko-hrvatskim odnosima, s povremenim pucanjem, bavi jedan pedagog, doduše dubrovački, i jedan defektolog, doduše zagrebački - Ibrahim Kajan, dakle. Riječ je, dakako, o (zapadno)hercegovačkom defektnom središtu, gdje bi (gradska) himna, svjedoci smo to svakodnevno, morala biti: Čudna jada od Mostara grada, a gdje je pod brižnom Kajanovom redakturom upravo promovirana Mostarska rezolucija 2012, dokument, obznanio je upravo ovaj hrvatski sveučilištarac, usvojen na posljednjoj sjednici Mostarske inicijative za ravnopravnost naroda i građana. Uz opasku kako se rodonačelnik Rezolucije, po vlastitu priznanju, nastojao izdignuti iznad uskopolitičkih, osobito stranačkih politika. Čak toliko da, s tih olimpijskih visina, ne kani polemizirati s hrvatskim strankama koje su žurno i žustro kazale povijesno NE Kajanovoj rezoluciji.
A evo kako se Kajan izdiže iznad politike! Veli - ne baš uzgred - kako ova rezolucija podsjeća na Muslimansku rezoluciju iz '41. kada su se Bošnjaci (?) stavili u poziciju da svojim glasom zaštite Srbe i Židove od ubojstava. Rezoluciju su dosad potpisala 54 građanina, koje Kajan (nacionalno) neidentificira, ali napominje kako oni, zapravo, štite svoje živote, pa je, budući autora Rezolucije znamo, nedvojbeno da se radi o Bošnjacima. Moguće, istina pod B, i o Srbima, pa je, eto, analogija s '41. kompletna. Sugerira se, na tragu muslimanskih pastira, predvođenih muftijom mostarskim Seidom ef. Smajkićem, kako su današnji Bošnjaci - mostarski i općenito zapadnohercegovački - u poziciji Židova. A Hrvati, baš ko i onda, sve odreda kajini spremni ubiti abele, tj. Bošnjake i Srbe. Braću svoju, povremenu.
Ne znam kada se Kajan, nakon, valjda, zlopaćenja po Hrvatskoj, vratio u rodni Mostar, ali mislim kako je njegova skrb za bošnjačke, a i građanske (ma što to u mostarskom slučaju značilo) živote u najmanju ruku pretjerana. Osim ukoliko ne misli na one situacije kada, primjerice, Hrvatska igra protiv Turske i kada se vidi, zapravo čuje, kako u bošnjačkim trapovima po Hercegovini ljutoj nije samo krumpir. Baš kao što je jasno, kada Bosna i Hercegovina igra protiv bilo koga u bilo kojem sportu, kako je hrvatska strojnica i dalje na hrvatskom ramenu. Zbogom oružju ovdje nitko od nekad(?!) sukobljenih strana nikada nije kazao, a psihološka granica razgraničenja još je živa. Što se, uostalom, može vidjeti i na fasadi istom rekonstruirane mostarske Gradske vijećnice.
  Prejake riječi, poput one gotovo himnične i patetične Smajkićeve parole da je Mostar stup državnosti BiH, ne doprinose ozračju koje bi s Mostara moglo skinuti stigmu grada slučaja. I, kao u rečenoj pjesmi, čudna jada. Jedino što može je isprovocirati pitanje: Zašto je baš Mostar - a ne glavni grad ove države, inače (multi)etnički upropašteno Sarajevo - stup državnosti?! A nikakve koristi ni od rezolucija koje nas vraćaju u daleku, a, evo, Kajin misli i edukativnu prošlost...
 Utoliko prije ohrabruju mostarske vijesti od utorka; HDZ-ovi i SDA-ovi gradski čelnici poručuju kako se mogu lako dogovoriti. Ili, što bi kazao Zijad Hadžiomerović, ako su se mogli dogovoriti '96.  u mnogo težim uvjetima, zašto to ne bi mogli danas, kada su okolnosti bitno drugačije. Usprkos i tomu što se priziva '41. e ne bi li se naglasilo kako je to godina koja se vraća. Čak su, eno, sjekire zakopali - baš u Mostaru – i nesuđeni stožernik Dragan Čović i Zlatko Lagumdžija, koji mu je u onoj izbornoj noći na pozdrav iz stolnoga hrvatskoga grada uzvratio: Malo morgen!
 Istina, nakon svega što se svih ovih godina, od (posljednjega) rata naovamo, događalo u gradu na Neretvi, možda su mostarski ovotjedni sugovornici preveliki optimisti. Neće, bojim se, u Mostaru ništa biti lako. Niti brzo, pa zato ne treba postavljati rokove za dogovor o Statutu Grada. Konačni početak razgovora dvije vladajuće mostarske stranke, uz potporu SDP-a, sigurno je pozitivna poruka. Neusporedivo pozitivnija od Mostarske rezolucije 2012 - u kojoj se može pročitati i rukopis muftije Smajkića koji tvrdi kako je implementacija odluke Ustavnog suda nastavak (hrvatskog) etničkog čišćenja drugim sredstvima.

Nema komentara:

Objavi komentar