21. svi 2020.

KAD ME UNUCI BUDU PITALI, PRIPRAVAN TREBAM BITI


ibrahim kajan


KAD ME UNUCI BUDU PITALI, PRIPRAVAN TREBAM BITI ODGOVOR IM PREDATI

Bilo je tako strašno vrijeme
da je brvnara poskakivala, da su grede ječale
da se vrata više nisu mogla zatvoriti
da su svi pobjegli –
jedni, luđi, u šumu, a drugi, pameću zaokrenuvši, u zemunice, noktima izrovane, 
čak i po blatu, pužući, djeca malodobna nestajala iza granice našega polja
i više nikoga nikada nisam vidio.

Prošlo je trideset godina,
a koliko je tek stoljeća proteklo u mom kalendaru za isto to vrijeme, koje računam od vremena neopisiva iz kojega su bježali i oluja očevi i kurve sinovi njihovi

Nakon potopa pustio sam goluba da izvidi ima li kopna kakvoga na ovoj kugli što,
u snu,
lebdi između mojih dlanova.
Sletjevši na ostarjelo rame doneseno iz djetinjstva,
grančicom mi lovorovom taknu resicu, ušnu školjku ispunjenu krikovima
moje braće malene i mojih sestara ubogih
koje su poklali vukovi
na pravdi Mudrog i Budnog Boga Velikoga.
Na pravdi Ljubljenog, koji u mom srcu svoju kuću posjeduje od prije nego srce postoji
zbog imena njihovih prelijepih

M., 9. VI. 2007.

IZGON IZ RAJA

ibrahim kajan IZGON IZ RAJA   Stotinu puta dušu predadoh, ali mi je svaki put vrati Gospodar moj Želeći mi pokazati kako se trebam gol...