18. sij 2013.

POTOMAK TVRTKA I. KOTROMANIĆA



Iz Dnevnika Svila i Krv Ibrahima Kajana

Zagreb, 5. III. 1996. Nakon dolaska iz Pule gdje sam se poslije džume namaza, na poticaj imama, obratio većem skupu prognanika, dobio sam jedno neobično pismo. Pisao mi ga je prognanik iz Višegrada, a ponukan jednim intervjuom što ga je u Globusu dao stanoviti potomak bosanskog kralja Tvrtka I. Paul Tvrtković, kako sam tvrdi, pristigao u Hrvatsku iz Engleske, čini mi se. I taj mogući pretendent na bosansko prijestolje, ako dođe do restauracije našeg slavnog kraljevstva, ne zaobilazi činjenicu da među nasljednicima najmoćnijeg vladara srednjovjekovne Bosne, ima i muslimanskih rođaka.  Evo tog pisma. Objavio sam ga i u Behar Journalu br. 11, 1996.

                                                Tvrtkovići, bošnjačko selo kraj Višegrada


I JA SAM TVRTKOV POTOMAK!
Mnogi su dokazi o opravdanosti opredjeljenju bosanskih Muslimana - bošnjaštvu. Jedan od takvih dokaza je i priča o višegradskim begovima Tvrtkovićima.
Istorija višegradskih Tvrtkovića veoma je interesantna. Po mnogim pričama i pisanim, sačuvanim dokumentima, bosanski kralj Tvrtko, najveći od svih bosanskih vladara, internirao je neke od svojih rođaka na vis Gradine nad rijekom Drinom, nedaleko od Višegrada. Gradine su zapravo visoravan na jednoj litici iznad rijeke Drine, pet kilometara uzvodno od grada Višegrada. Na toj visoravni izgrađena je tamnica čiji temelji, obrasli šumom, stoje i danas. Tamnica je građena od velikih kamenih blokova i od kamena kakvog nigdje u blizini nema.
Poslije Tvrtkove smrti, vlastela s Gradine svojim znanjem i držanjem, isticala se u političkom životu i kada je 1463. godine propalo bosansko kraljevstvo, osvajač je morao računati s Tvrtkovićima. Jedan od ovih Tvrtkovića prešao je na islam, zadržavši ime Tvrtkovića. Zbog lojalnog držanja prema sinu Mehmeda el Fatiha, sultan je izdao berat koji daje beglučka prava Tvrtkovićima na ogromne teritorije od Gradine prema Rogatici i Novom Pazaru.
Berat je napisan na pergamentu u veličini jednog kvadratnog metra, a predstavlja izvanredno lijepo kaligrafsko djelo. Neki pasusi bili su ukrašeni slovima izvezenim u zlatu. Sem berata, koji je ustvari bio kao neka današnja uredba sa zakonskom osnovom sultan je izdao Tvrtkovićima i nekoliko "timara" koji su davali Tvrtkovićima pravo da kupe dadžbine u nekoliko kadiluka.
Iznad Gradine prema Rogatici Tvrtkovići su sazidali veliku trospratnu kulu i na tom mjestu nastaje selo Tvrtkovići koje i danas postoji sa istim imenom. Kula je građena od velikih kamenih blokova, vjerovatno odnekud dovezenih, što je pokazivalo moć i bogatstvo Tvrkovića. Sa visoke kule prostirao se pogled na njihove velike zemljane prostore, kao i na kanjon rijeke Drine. Ispred kule postojao je veliki plato i sofa na kojima su se begovi okupljali i akšamlučili. U blizini kule sagrađivane su kuće.
Odlaskom Turaka, vlasti su se mijenjale a sa njima i zakoni koji su Tvrtkovićima oduzimali posjede ili na njihove posjede naseljavali stanovništvo. Tvrtkovići su silazili u Višegrad i tu učvršćivali svoje korijene (begovske).
Drugi su odlazili u Sarajevo i mnoga druga mjesta. U samom selu ostalo je nekoliko porodica koje su se držale do 1992. godine kada su pred kamom i ognjem morali napustiti svoja ognjišta.
Nezastićenu kulu Tvrkovića, razjedao je zub vremena, pa su mještani, između I. i II. svjetskog rata, odlučili razgraditi kopnenu kulu. Temelji kule zatrpani su i nalaze se na imanju moga oca Selim-bega Tvrtkovića, a od njenog kamena napravljena je velika i lijepa džamija. Ispred džamije napravljen je mejtef, a iza džamije je groblje Tvrtkovića. Selo Tvrtkovići i džamija bili su središta okupljanja okolnih sela i posjetioca. Zbog svog položaja džamija se mogla vidjeti sa svih strana, pa je glas mujezina i kandilji, ne samo pozivali na molitvu, nego u prošlim vremenima, obavještavali i o vremenu. Džamija i mejtef spaljeni su u II. svjetskom ratu, a od istih neprijatelja spaljena je džamija i 1992. godine. Džamiju i selo Tvrtkovići zapalili su oba puta "susjedi" koji su naseljavali posjede Tvrtkovića. Vjerujem da velike kamene gromade nisu mogli spaliti, pa će oni poslužiti kao nijemi svjedok postojanja džamije koja je napravljena od kamena kule Tvrtkovića potomaka kralja Tvrtka.
Pored kule i mnogi drugi dragocjeni predmeti čuvani kod Tvrtkovića, dokazivali su nasljeđe bogatog plemstva Tvrtkovića. Nažalost ovi predmeti su odneseni, a većina je opljačkana i spaljena u minulim ratovima.
Pomenuti carski berat iz Visegrada je kriomice odnio Numan beg Tvrtković, pa je poslije mnogo godina, pronađen u kući unuka Numan bega Tvrtkovića u Novom Pazaru. Moguće je da je ovaj berat sačuvan i do današnjih dana.

 Kamen iz srednjovjekovne kule ugrađen u mjesnu džamiju

Tvrtkovići iz sela, vremenom su odlazili, a oni malobrojni koji su ostali, iako u kasnim vremenima sa skromnijim imetkom, trudili su se da ne pokvare mit čuvenih begova.
Oni koji su odlazili, prema svim spoznajama, postajali su prilagodljivi sredinama i poštovani od sredine u kojoj su živjeli. Među njima bilo je istaknutih trgovaca, doktora medicine, odvjetnika, časnika, inžinjera i drugih zanimanja. Svi su oni nosili svoju osobnost u kojoj je sigurno ugrađena neizmjerna ljubav za krajem iz kojeg su potekli, vjerska pripadnost i nenametljivi ponos na svoje porijeklo.
                                                                                            Safet Tvrtković
                                                                                            Pula


Izvor. DIWAN (Luksemburg / Luksembourg), br. 6, januar / janvier 2013. 

PROMAŠI ME PROKLETSTVO FARAONA

  AUTOBIOGRAFSKI FRAGMENTI Promaši me prokletstvo faraona Napisao: Ibrahim Kajan Nevjerovatno je koliko se “tovara sitnica” može prenijeti i...