11. ožu 2013.

MOSTAR - DISTRIKT

Razmišljanje zabrinutog Mostarca
MOSTAR: GRAD, OPĆINA ILI - DISTRIKT?
Autor: Dr. sc. Ibrahim Kajan
 
GRAD MUČENIK: DON'T FORGET
 
Dr. Ibrahim KAJAN: Političko-administrativni oblici pokazuju posvemašnju jednostavnost postojećih upravnih modela. Doduše, postoji i treći model, model distrikta. Međutim, u političkim igrama i ponudama – distrikt se ne spominje. Čak ni onaj, minijaturni, zaboravljeni, koji postoji u sreišnjoj zoni Mostara!
Distrikt poštuje konstituivnost naroda i njihove zastupljenosti u Gradskom vijeću. U distriktu gradonačelnik može biti svaki čovjek, čak i iz najmalobrojnijeg. Ako je tako, to bi značilo da Mostaru treba forma disktrikta u kojem će (brojčano i statusno – sva tri naroda) biti ono što jesu: konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine.
Rušenjem Koschnikovog Statuta Mostara, Grada sa šest općina sasvim u skladu ustavnih normirmi, uzdigao se Ashdownov Statut Grada (2004.) za koji se kaže da je „kukavičje jaje OHR“– po kojem je Mostar u administrativnom smislu postao jedna općina sa šest izbornih područja. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 2010., nakon sedam godina, utvrdio da Ashdownov uradak ne odgovara normama Ustava BiH u dijelovima koji se odnose na izbornu regulativu i u tom smislu donio poništavajuću odluku tih članaka gradskog Statuta.

I prvi i drugi Statut Mostarci su dobili iz istog izvora Međunarodne zajednice, i za jedan i drugi su se najviše zalagali oni koji simboliziraju moći Međunarodne zajednice.
I jedan i drugi Satut imali su plemenitu namjeru ujedinjenja Grada podijeljena tijekom ratnih sukoba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).


KO SU PRAVI KREATORI „MOSTARSKOG ČVORA“?


Posljednji izbori provedeni u cijeloj BiH, jedino su odgođeni u Mostaru zbog čekanja okončanja političkih pregovora o načinu implementiranja sudske odluke. U tom intervalu, od izricanja sudskog pravorijeka i još uvijek nevidljivog datuma kad bi se izbori mogli održati, u javnom je opticaju niz konsultacija lokalnih međustranačkih lidera, stranačkih lidera i predstavnika Međunarodne zajednice, ali i nevladinih udruga koje pokušavaju pripomoći u razrješavanju sve većeg i sve čvršćeg zapetljavanja „mostarskog čvora“ nepomicanja i propadanja. Najveću medijsku i političku pozornost imala je Mostarska rezolucija 2012. objavljena 28. III. 2012. Podsjećamo na neke od njezinih stavova:

Svjesni „Specijalnog statusa Grada Mostara“ potvrđenog Washingtonskim i Daytonskim sporazumom, prepoznatim u Odluci Upravnog odbora Evropske Unije od 26.09.2003. godine kao grada od posebnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine,

Posebno svjesni ratnog iskustva građana Mostara oličenim u projektima „borbe za prostor“ i „humanog preseljenja pučanstva“, koji su rezultirali gubitkom nekoliko hiljada ljudskih života, zatvaranjem preko 10.000 Bošnjaka i Srba u konc-logorima tzv. Hrvatske Republike „Herceg Bosne“ i protjerivanjem diljem svijeta preko 40.000 stanovnika Grada Mostara (poglavito Bošnjaka, Srba, Jevreja, Roma, ...),



Budući da se aneks 7 Daytonskog sporazuma o povratku izbjeglih i prognanih ljudi nije realizirao, da je trenutno stanje demografske strukture u Gradu Mostaru stvoreno silom oružja, smrću i progonima, sa čak 34 nerazjašnjena ubistva povratnika Bošnjaka nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma,

Duboko svjesni političke krize u Gradu Mostaru, zasigurno najveće od prestanka rata 1992.-1995. na prostorima Bosne i Hercegovine, želimo dati do znanja svima onima koji direktno utječu na našu sudbinu, da prime na znanje naše stavove kao autentičnu brigu i žudnju za pravdom i pravičnošću, za jednakošću i ravnopravnošću naroda i građana kojima očito prijeti daljnje narušavanje dostojanstva i sveukupna društvena marginalizacija,

Uvjereni da kriza i strahovi koji su je oblikovali nisu bez temelja: Gorak okus prijevare i izigravanja sa dosadašnja dva „prijelazna Statuta“ (sa političkim utemeljenjem u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu), nisu uza sva nastojanja – ni Međunarodne zajednice , ni Visokog predstavnika, ni domaćih političara – integrirali Grad, kako u političkom, tako i u ekonomskom, privrednom, kulturnom, sportskom, obrazovnom, socijalnom, naučnom, zdravstvenom, kao i u svim drugim segmentima funkcionalnog grada,

Opredijeljeni da se Grad Mostar uredi kao složena, multietnička i demokratska zajednica sa punom i nedvosmislenom jednakošću i ravnopravnošću svih naroda i građana,

Uvjereni da tumačimo volju i osjećaje neizmjerne ljubavi većine građana svih nacionalnosti i zanimanja prema svome gradu, zabrinutih za svoju sudbinu i njegov prosperitet i budućnost, smatramo potrebnim da izjavimo:
1. Osuđujemo svako kršenje međunarodnih humanitarnih i ljudskih prava.
2. Osuđujemo sva nedjela nad ljudima i tražimo da se svim ratnim zločincima i njihovim nalogodavcima presudi po međunarodnom pravu, da nikom pojedinac ne presuđuje.
3. Ne prihvatamo da se zločini nagrade, a preživjele žrtve ostave političkoj nemilosti onih koji žele dominirati nad svim drugim narodima i građanima.
4. Ne prihvatamo nikakvu mogućnost za ostvarivanje u ratu neostvarenog cilja za proglašenje Mostara – „hrvatskim stolnim gradom“.
5. Protestujemo protiv svih oblika isticanja religijskih simbola i kroatizacije javnih prostora, kao i neizbrisanim tragovima pogubne, krajnje desne ideologizacije u imenima mostarskih ulica.
6. Zahtijevamo proaktivno djelovanje predstavnika Međunarodne zajednice u cilju uspostavljanja društvenog poretka u kojem se međunarodno utvrđena ljudska prava i slobode mogu u punoj mjeri ostvariti i štititi.
7. Pozivamo sve političke subjekte u Gradu Mostaru i Bosni i Hercegovini, kao i predstavnike međunarodne zajednice da daju svoj puni doprinos u izgradnji Mostara bez dominacije i supremacije bilo kojeg naroda, kao sigurne, stabilne i prosperitetne zajednice jednakopravnih i ravnopravnih naroda i građana.
8. Tražimo od svih subjekata koji budu učestvovali u usaglašavanju i rješavanju suprotnih stajališta da vlastiti angažman podrede demokratskoj atmosferi i zajedničkom interesu uz puno uvažavanje.
9. Pozivamo sve informativne medije da istinito i objektivno, u duhu načela profesije, prezentiraju suštinu svih problema, a naročito spornih pitanezeolucijija u Gradu Mostaru.
10. Odlučni u namjeri da zaštitimo i ostvarimo jednakopravnost i ravnopravnost naroda i građana Grada Mostara, spremni smo djelovati svim raspoloživim demokratskim metodima, uključujući i građansku neposlušnost.


Ratni sukob je nastao u pokušaju realizacije suprotnih ideja o prirodi i karakteru grada Mostara. Rezultat TOG krvavog i rušilačkog sukoba DANAŠNJE JE NASLIJEĐE, koje kao „hrđava politička baština“ nipošto ne može biti za istovjetnu političku bevevolentnost kao u gradovima u kojima se nije dogodilo ništa. Nasilje, prije svega, nad Bošnjacima, ne može biti dobra i pravedna osnova za budućnost bilo kakve politike, pa ni lokalne koja od 1996. tako zorno pokazuje, da usprkos Koschnikovom i Ashdownovom Statutu – Grad ne napreduje, da ništa gradsko nije ujedinjeno do dana današnjeg. Oni koji su željeli – i na tim su osnovama to ujedinjenje mogli provesti – a nisu, nisu jer su radili suprotno.


MODERATOR SELEKTIRA „POLITIČKE STAVOVE“


I šta se sad dešava: Radi se, mjesecima, na „približavanje stavova HDZ i SDA“ - ali se stavovi ne približavaju. Međunarodna zajednica moderira na način da u tom „približavanju stavova“ ne uzima u obzir ni jedan jedini zahtjev bošnjačke strane u pregovorima. To znači da na stoli nema ništa što bi se dalo približiti. Doduše, moderator u javnost ne distribuira i mišljenja ostalih sudionika u ovoj zamornoj i iscrpljujućoj političkoj igri ( SDP, Stranka za boljitak, Stranka za bolju budućnost...).

Bošnjaci, očito, žele jedinstven grad uređen na način Grada s jasnom lokalnom samoupravom koja nedvosmisleno manifestira političku ravnopravnost a ne jednu Općinu s dominacijom jednog (hrvatskog) naroda. Najdemokratskije načelo „jedan čovjek jedan glas“ koje se u tako zamišljenoj (jedinstvenoj) Općini Mostar nudi Bošnjacima i Srbima, Jevrejima i Romima, samim Hrvatima nije prihvatljiv kad je riječ o državnoj i entitetskoj razini, iz istog razloga koji sada, nakon ratnog i poratnog iskustva, zdušno nude doratnom većinskom, bošnjačkom narodu! Na državnim razinama, za konstitutine narode pravila su – paritetni odnosi, manifestirani u podjeli svih visokih državnih pozicija s brojem konstitutivnih naroda, pa ispada da jedan hrvatski glas u BiH i FBiH – vrijedi koliko i pet bošnjačkih glasova!
I šta sad? Pregovori o modalitetima budućeg ustrojstva Grada Mostara traju. Izbora neće biti dok se ne odluči „dragovoljno“ o novim pravilima po kojima bi se izbori proveli.


MOSTAROM UPRAVLJA JEDAN ČOVJEK


U međuvremenu, OHR je „preporučio“ zamrzavanje Gradskog vijeća jer im je istekao mandat. Gradom upravlja jedan čovjek, gradonačelnik Ljubo Bešlić. Grad propada, jer gradski proračun nije donešen i više se ne može donijeti: Gradskom je vijeći (ali ne i gradonačelniku) istekao mandat! Budžetski korisnici će biti bez plaća. Ima li u tom smisla i ako ima, u čemu je? Jedini smisao je u nakani da grad izgladni, da se stanovnici dozovu pameti i da, kao u režiranoj predstavi, štapovima i toljagama izvrše „pritisak“ na „strane u pregovorima“.





Ipak, „zamrznuto se Vijeća Grada Mostara (bez sudjelovanja Hrvata)“ sastalo (u februaru) i izglasalo odluku o prihvaćanju gradskog proračuna. Gradonačelnik, koji sam radi i upravlja Gradom, poništo je tu odluku, jer je „Vijeću istekao mandat“. Vijeće se, kao u inat, opet sastalo (u martu), i ponovno donijelo istu odluku, ali ju je Ljubo Bešlić ponovno ukinuo, mada je i njemu istekao mandat! Sada, priča se, g. Bešlić moli Visokog predstavnika MZ „da on nametne gradski proračun Gradu Mostaru“! Zanimljiv scenarij koji se nigdje i nikada nije vidio!
Ali, izvještavaju OHR-ovi glasnogovornici, međustranački pregovori oko prihvaćanja izbornog modela i ustroja Grada - traju.
A tu, među „stranama“ - čini se, kompromisa, nema.
Šta reći? Da se svi „ko pijan, čvrsto držimo plota“? Dvije opcije koje aktualna politika nudi javnosti (prve - Mostar kao jedna općina postaje „Hrvatski stolni grad“, druge – Mostar s dvije ili više općina kao jedinica lokalne samouprave) - neće dovršiti priču, osobito pod pretpostavkom namatanja političkim iznudama jedne od tih opcija mostarskim građanima.


TREĆI JE MODEL DISRIKT


Političko-administrativni oblici pokazuju posvemašnju jednostavnost postojećih upravnih modela. Doduše, postoji i treći model, model distrikta. Međutim, u političkim igrama i ponudama – distrikt se ne spominje. Čak ni onaj, minijaturni, zaboravljeni, koji postoji u sreišnjoj zoni Mostara!
Distrikt poštuje konstituivnost naroda i njihove zastupljenosti u Gradskom vijeću. U distriktu gradonačelnik može biti svaki čovjek, čak i iz najmalobrojnijeg. Ako je tako, to bi značilo da Mostaru treba forma disktrikta u kojem će (brojčano i statusno – sva tri naroda) biti ono što jesu: konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine.

6. ožu 2013.

HUSAGA ĆIŠIĆ: O AUTONOMIJI BOSNE


 
HUSEIN ĆIŠIĆ HUSAGA
 (15. 12. 1878. ‒ 30. 8. 1956.)

  

PRED SJEDNIK VAKUFSKOG SABORAZA BOSNU I HERCEGOVINU
O AUTONOMIJI BOSNE

 

Odgovor Ministru bez lisnice g. dr. Bariši Smoljanu

Mostar, dne. 19. novembra (1939?).

 

Pretsjednik Vakufskog sabora za Bosnu i Herce-govinu, bivši pretsjednik mostarske općine i senator g. Husaga Čišić, povodom nastale polemike oko autonomije Bosne, te povodom izjave Ministra bez lisniceg.dr. Bariše Smoljana, dao je našem saradniku slijedeću izjavu:

 

Ministar bez lisnice, g.dr. Beriša Smoljan na svome putešestviju kroz nahije stolačkog sreza, blagoizvolio je udostojiti nas svoje visoke pažnje i dati neke izjave o sporazumu Maček-Cvetković, u kome tangira i pitanje naše uže domovineHerceg Bosne kao zasebne jedinice. On, prema napisima “Jugosl. Lista” kaže da ovaj sporazum nije konačan, nego da bi se putem plebiscita imalo odlučiti, koje bi se još pokrajine imale priključiti velikoj banovini Hrvatskoj, medju koje ubrajai našu užu domovinu Herceg Bosnu.- U pitanju nastala polemika oko autonomije naših pokrajina g.dr. Smoljan kaže, da ga čudi nezadovoljstvo braće Muslimana zbog podjele Bosne i Hercegovine na dva dijela medju Srbijom i Hrvatskom, tim više, veli, što se Muslimani nijesu bunili protiv Ustava iz 1931. godine, kojim je predvidjena podjela pomenutih pokrajina na četvoro. Nadalje, veli: ako cjelovita Bosna ne može dobiti svoje granice u sastavu banovine Hrvatske, da će Hrvati zastupati tezu da se putem plebiscita pojedini bo-sansko hercegovački kotarevi odluče da li će pripasti Hrvatskoj ili onoj drugojstrani tj. Srbiji. – Preporučuje braći Muslimanima da u ovim odlučnim momentima nadju zdrave puteve i razmisle dobro, kom će se privoljeti carstvu: zemaljskom ili nebeskom.U svom zemaljskom carstvu obećaje toleranciju prema drugim vjerama i braćom naše krvi, jer, veli, da kulturni hrvatski narod ima da pokaže svakom da ćeu ovom dijelu Evrope, svakom stanovniku  banovine Hrvatske biti bolje nego štomu je prije bilo. Prije svega nam je napomenuti da u zdravu smisao za pravičnost i toleranciju ovog našeg komšije, a sada g. Ministra bez lisnice, nijesmo nikada ni sumnjali, pa ni sada kada po njegovoj inicijativi imaju “ambarš” ništa manje nego pet šefova raznih državnih nadleštava i državnih poduzeća, slučajno Muslimana, da bi ustupili mjesta njegovim ljudima. – Slučajno su ovi “zapakovani” ljudi sve samoMostarci.- Ja velim od koga je ova ovolika pažnja nije previše li loša!

Ali je interesantno, da nam, prema dotičnim podacima, ovaj g. Ministar bez lisnice nabija na nos navodno priznanje Ustava iz 1931. g. Ustava naime, koji se i sada na snazi nalazi. Kao da ovaj g. Ministar bez lisnice nije svjestan, da je on, sa svojom družinom, samim sporazumom i saradnjom u Vladi priznao ovaj Ustav, kojim je, kako će mi i sam priznati, na nezgodan način tangirana njegova Velika Hrvatska. Mi moramo ozbiljno posumnjati da su g. Ministru podmetnuli “stolicu bez lisnice” prije, nego što je položio zakletvu na taj Ustav! Uostalom pogodbama Maček-Cvetković uslovljena je i konačna odluka velike Narodne skupštine o toj pogodbi pa nije isključena mogućnost da će ta skupština dijeliti mišljenje našega g. Ministra bez lisnice u pozitivnom smislu njegove riječi. I mi smo se isto tako po potrebi kleli na Ustav iz 1931. godine,iako ga ne smatramo niti smo ga kada smatrali neprikosnovenim. Stranka u kojoj smo saradjivali, po svom programu, takodjer pretpostavlja parlamentarni režim Ustavnom, kao što pretpostavlja postojećoj podjeli zemlje po banovinama najšire samouprave u duhu dvije programne tačke JRZ vezale su nas za ovu stranku s pretpostavkom da ćemo njenim posretstvom granice naših pokrajina dovesti u prvobitno stanje njihovo.

 Kako je medjutim poznato, stranka nije imala skoro nikakve podrške medju Pravoslavnima ni s ovu ni s onu stranu Drine, a ja vjerujemda je nije imala samo zato što su se izvjesne tajne sile postarale da je ne bude.Hoće li braća Hrvati imati više sreće od nas, idemo da vidimo. Naš se g. Ministar bez lisnice ozbiljno čudi zašto braća Muslimani sada apeluju na Hrvate da ih podupru u njihovim težnjama za bosansku autonomiju, pamilostivo ukazuje na neku pomoć u slučaju da se braća Muslimani en-blok izjasne za veliku Hrvatsku. Mi Bosanci i suviše iskustva imamo sa izljevima bratske ljubavi te vrsti, jer odavno opažamo da se je naša sirotica Bosna za tri koplja ulegla pod ljubavnim zagrljajem samozvanih naših osloboditelja s Istoka, pa nam ne ide u račun da još jednom sličnu probu napravimo i sa braćom sa Zapada.Ukoliko se pak u našoj žurnalistici od strane pojedinaca upućuju apeli na uvidjavnosti hrvatskog naroda dolazi odatle što još vjerujemo da će medju razbori-tim svijetom u tome kraju opaziti odatle što još vjerujemo da će se medju spora-zumom Maček-Cvetković upućen i da ovakav “šiš-marš” njihov ne može proći bez teških posljedica.Polazna tačka nastojanjima hrvatskog naroda za njihovo narodno samoopredjeljenje oslanja se na dugogodišnje hrvatsko državno pravo, pa kad je riječ otome onda je pravi zločin zadirati u prava jedne zemlje koja u tom pogledu imaviše prava na svoje opredjeljenje i od Hrvatske i od Srbije.-Mi iz istorije znamo da naša uža domovina Bosna iz davnih i pradavnih vre-mena teži samostalnosti; da je pod Kulinom u punoj mjeri manifestovala tu svo- ju misao; da je pod Ninoslavom nakon teških i krvavih borba sa Arpadovićimai Nemanjićima bila rasparčana i podjarmljena; da je pod Kotromanom ponovouspostavljena u svoje prvobitne granice; da je pod Tvrtkom bila došla do za-mjerne veličine svoje; da je na koncu konca nadživila svoje državne tvorevine

Južnih Slavena, naime državne tvorevine Krešimirovića i Zvonimirovića, kao i Nemanjića, Mrnjavčevića, Hrebljanovića, Brankovića i tutikvanti, te da je i poddugotrajnom osmanlijskom vladavinom uvijek živila posebnim životom kao po-sebna dugotrajna administrativna jedinica.- Ona je kao takva uljegla i u sklopujedinjenih zemalja Kraljevine Jugoslavije, a to naši prijatelji i s desna i s lijevane smiju smetnuti s uma.Mi Bosanci nijesmo ničija prćija i nikome nećemo priznati pravo da nas cijepai dariva kao tegleću marvu.Ali još jednom imam da primjetim da izvode našeg uvaženog g. Ministra bezlisnice, a to je da ni malo od nas nije poželjno da nas u pitanjima ove vrste nazivaju braćom muslimanima, jer to ovdje ne želimo da budemo. Mi ćemo ubudućenastupati kao takovi samo u vjersko prosvjetnim pitanjima, a ovdje smo samo Bosanci i ništa drugo. Naša je želja da pod svoj bajrak okupimo sve zdrave elemente naše uže domovine Herceg Bosne koji ovu ispaćenu i orobljenu zemljuvole sinovskom ljubavlju. Ako se već ne nadje razumijevanja za naše opravdane zahtjeve, u krugu onih,koji sada imaju vlast u svojim rukama, pitanje bosanske samostalnosti ostaće zanas otvoreno sve dotle dok svojoj Otadžbini čast ne povratimo. Niko i nikada neće iznuditi od nas da kumujemo i ovako svetogrdnom činu. Prijetnje izvjesne klike šilardžija, istorijski falsifikati i lažne statistike, niti ćenas zastrašiti ni zapriječiti u ovom našem preduzeću. Sigurni smo da ćemo naićina izdašnu potporu svih razboritih elemenata u našim pokrajinama bez razlikena vjersku i klasnu pripadnost, pa ako to i ne bude odmah ono će biti u dogledno vrijeme. U to ne sumnjamo! OHS.

 

                                                             * * *

Izvor: Godišnjak BZK Preporod, 2008.

3. ožu 2013.

OKO JEZIKA




Sead Beli Husić:

OKO JEZIKA

(Ibrahimu Kajanu, prijatelju)


 

Prhne ptica!

Jezici odumiru i ono oko
jezika. Kolonizatori i dalje
svoj posao rade, pa oni
kojima je nepravda učinjena,
sjećajući se maternjega, često
progovore i na tuđem jeziku.
Vidiš, Ibrahime, kako se runi i
runeći se širi i pomire kao grad iz
kojeg su te protjerali, koji će ponovo
korakom pjesnika, koji su ga opjevali
prohodati kao jezikom onim kojeg si
njegovao u pjesmama, putujući tragom
vremena čije su ruine ostale kao zgarišta
na kojem barbari, sjećaš se, o nama barbarski govore -
da bi nas na barbarski način uništili!

Prhne ptica!
Iz ruine se grad opet širi,
obnavljajući sebe kao jezik
kojim si, oko kojega si, u onom
istom gradu devetnaestog rebiu-l-ahira hiljadu
četristo trideset i četvrte ili prvog ožujka dvije tisuće
trinaeste govorio - o bosanskom jeziku!

Sead Husić Beli, "Oko jezika", treća knjiga poezije!