8. lip 2011.

KOD UZORITOG KARDINALA PULJIĆA

Dnevnički zapisi

Sarajevo, 21. 1.1995.

Tajnik nas je uveo u prostoriju smirenih boja i oblika, sa zastakljenim ormarom ispunjenim knjigama, u kojoj će nas primiti uzoriti kardinal, nadbiskup Vinko Puljić. Tek što smo ušli dr. Šemso Tanković, dr. Nedžib Šačirbey, Teufik Velagić, g. Zenkić, Mirsad Srebreniković, naš sarajevski domaćin prof. dr. Ismet Grbo, g. Ibrić, Enes Kišević i moja malenkost, iz pokrajnje je sobe izašlo nasmiješeno i poznato lice uzoritog Vinka viđeno, između ostalog, i na jednom ratnom Unproforovom transporteru na zakrvavljenim sarajevskim ulicama.



Dr. Tanković nas je predstavio i g. Puljić se zahvalio što ga je posjetila "tako ugledna bošnjačko-muslimanska delegacija". Tanković je rekao da će iskoristiti priliku, kad već govori, da još jedanput čestita kardinalov izbor, da izrazi velika zadovoljstvo što je baš "našeg Vinka Puljića zapala ta neusporediva čast.
Potom je kazao nekoliko riječi o zagrebačkim muslimanima, o Stranci demokratske akcije Hrvatske kojoj stoji na čelu, ali i o najnovijim problemima koji se tu i tamo otvaraju. Zamolio je uzoritog kardinala, u ime muslimana Dubrovnika koji su mu se javili s problemskim nelagodama vezanim oko dobivanja kredita za popravke svojih ratom oštećenih kuća. Slučaj je
malo neobičan, i izlazi iz okvira novčanih institucija, gdje bi inače takav problem mogao pripadati po svojoj biti. Naime, u Dubrovniku je Caritas ovlašten da podijeli kredite ljudima koji su sudjelovali u obrani Grada i koji imaju ostećenja na kućama... Muslimanima se redovito molbe odbijaju, s jednim vrlo čudnim obrazloženjem: "Odbija se kredit za popravak nekrštene kuće!"
Kadinal je šuteći saslušo i nije rekao ni jedne riječi.
Potom je govorio dr. Nedžib Šačirbey. I on je ponovio sličnu čestitku probranim riječima, pa je nastavio: "Zajedno smo srusili tiraniju komunizma, zajedno smo vjerovali u Boga, zajedno smo vjerovali u iste etičke norme. U Americi Biskupska konferencija - takoder ima vrlo bliske kontakte s Bosnom i njezinim problemima. Između Hrvata i Bošnjaka je bilo "nekih nezgoda", podvukao je, dodajući: Ali svi mostovi nisu bili potrgani, a Vi ste bili jedan od njih, jedan od najčvršćih. Mi sma protiv toga da se Katolička crkva i Islamska zajednica upleću u politiku – kao politiku, ali isto tako i protiv toga da se država upliće u pitanja Crkve i Islamske zajednice..."
Predstavlja se g. Velagić, napominje da je rodom iz Blagaja, da je završio mostarsku Gimnaziju, da je u Sarajevu diplomirao na VIST -a, a u Zagrebu na Sveučilistu... „Potom sam osuđen na 15 godina robije a odležao skora deset, potom 32 godine života u tuđini, u Austriji, gdje i sada živim. Vidite, mene nije zanimala osobna sloboda, borio sam se za kolektivnu.
Razmišljao sam o događajima u Hrvatskoj, i bojao se da ne iskliznu u ono što je bila 41- 45, ali na sreću - nisu! U Hercegovini je, doduše, toga bilo. Pitanje je: Što nam je činiti da se to izbjegne i popravi? Cijenim sve što je dobra urađeno, o čemu mi stižu vijesti iz Hrvatske i Zagreba. Nedostaje nam takav jasan stav biskupa iz Mostara...“
Uslijedilaje prilika koja mi je ukazala čast da uzoritom darujem nove brojeve Behara i kažem da je to časopis koji teži da osvijesti bošnjački identitet..., jer je, što on bolje zna od mene, "čovjek bez identiteta - vrlo opasan čovjek". "Vidjet ćete ekselencijo da to nije časopis kako ga brutalno optužuju ("fundamentalistički", a njegovog urednika da je "muslimanski Goebels u Zagrebu") – nego revija - dopustite mi da citiram brojne Bošnjake
- kakva još nije hila u našem narodu! Pa, i ja bih vas želio obavijestiti da su natuknute optužbe, nažalost, dolazile, gromoglasno, iz pera jednog svećenika koji, kako nas je u pismu obavijestio uzoriti kardinal Kuharić - pripada "Sarajevskoj nadbiskupiji", tj. Koji potpada pod vašu jurisdikciju. Riječ je o vrlo proturiječnom i bučnom don Anti Bakoviću."
Enes Kišević, umjesto govora, izrecitirao je svoju pjesmu. Djelovala je osvježavajuce u mimom zraku kardinalove sobe za goste.
Potom je progovorio Kardinal: "Gospodo, hvala vam lijepa na čestitkama i 'izrazima podrške koju ste mi željeli sada pokazati. Jest, ova su zaista čudna vremena... Mi nismo krivi što smo se rodili različiti, nismo krivi ni zbog toga gdje smo se rodili, ni zašto imamo te i te susjede, komšije... Nisam kriv što volim svoju grudu. Mi sma se rodili različiti, ali istu grudu osjećamo svojom. Samo nam je ova kuća. Ja svako zlo, od početka rata, zovem zlom.
Vojska nije prihvatila demokraciju, a mi smo joj se radovali... Muslimani su tijekom rata uzeli identitet bošnjački, ali ne na račun drugog naroda.
Kako vojska nije prihvatila demokraciju, osjetila se ugrožena. Ta se vojska brzo pretvorila u osvajačku. Toliko je tisuća nastradalih, silovanih, ranjenih...
Svijet nije zaustavio agresiju. Prinuđeno je da 70% ljudi bude zbijeno na 30% prostora.
Svjetski mediji više su pažnje posvetili što se dešava na tih 30% prostora nego događajima koji su se desili na većem dijelu. 70% objekata Katoličke crkve je ostećeno, ostali su uništeni.
Sukob Hrvata i Bošnjaka puno su više od iskaza - nemili događaji. Ko je više kriv? To nije važno u ovom trenutku. Pokrenuto je više od 150.000 katolika.
Čudne, ne čudne nego tragične geste su napravili katolici u Stocu i doli u "Herceg-Bosni", ali i muslimani, u Varešu... Događaji su vrlo neugodni, unatoč toga što znamo da je svako rješenje etničkog čišćenja, tragično.
I u Bernu sam rekao (jučer sam se vratio s gospodinom Reisu-l-ulemom, dr. Cerićem):
1. ne mijenjati granice silom
2. prava osobe se ne može poništiti, ne može se ozakoniti agresija, genocid.
Molio sam da svi porade da se omogući povratak izbjeglom narodu. Vidite, i oko federacije se pletu mreže, neko radi protiv nje. Dopiru do mene glasovi da (Hrvati) ostaju bez posla...
Ja sam govorio: Crtajte što god hoćete, ali nas nemojte precrtati.
Pomoćni biskup je zaređen pod nemogućim uvjetima, čudno da smo ostali živi", kazao je uzoriti kardinal Puljić.
Tanković dodaje nešto o medijima u Hrvatskoj, pa kaže zaključujući sentencom:
"Mi sma bili taoci hrvatsko-bošnjačkih sukoba."
Pomoćni biskup, dr. Pero Sudar, rekao je na Kardinalov poticaj:
"Doista se radujem što je ovako eminentni skup došao u naš dom. Ja još nisam susreo pametnog čovjeka koji ne zna da Hrvati i Bošnjaci padaju zajedno i ustaju zajedno. Ali ne znamo kako zajedno. Vi ste nam preporučili da činimo što je moguće. Mi smo obišli sve kuće pa sma vidjeli da nije riječ samo o sukobu izrneđu Hrvata i Bošnjaka.
Desio se genocid. Od vas tražimo korektnost prema Hrvatima, a to isto govorimo Hrvatima: Ako ovdje ne bude Muslimana, neće biti ni Hrvata. (...)

2 komentara:

  1. Jako zanimljivo sjecanje .........dali sam ovo dobro procitala /

    OdgovoriIzbriši
  2. Sve dobro, samo kako ja nikad ne mogu da vidim u čemu smo to toliko različiti, stvarno, od srca, u čemu sam to različit od bilo koga, jeli se možda misli na tok moljenja bogu, to je isto, jedan je bog, znajte, a i molitva je ista, ne znam u čemu je različita?

    OdgovoriIzbriši