17. ruj 2011.

MUSLIMANSKI DANAK U KRVI (2)


Muslimanski danak u krvi, Svjedočanstva zločina nad Muslimanima 1992.
Naslovnica: Mersad Berber, Preporod, Zagreb, 1992



STRAVIČNE VIJESTI


Snimci zločina, Bosna, Gornje Kolibe, 17. IV. 1992.

Genocid
Bijeljina, 6. IV. - Osim tri člana Izvršnog odbora SDA Bijeljina, svi su drugi pobijeni! Najžešća je pucnjava i najviše ubojstava izvršeno u Velikom parku i ispred džamije Atije u Bijeljini.
Nakon posljednje teravije, kada su ljudi izlazili iz džamije, arkanovci su zaklali dva čovjeka a na ostale pucali ubijajući ih, tako da se narod u panici ponovno vratio i sklonio u džamiju. Potom su arkanovci u džamiju bacili bombu od čije su eksplozije stradali svi do zadnjega. Potom su arkanovci ušli u džamiju i obavili gnusno djelo: obavili su nuždu po leševima.
Poslije tog masakra, 40.000 građana muslimanske nacionalnosti pobjeglo je iz Bijeljine i Janje prema Tuzli.
                                                                           Bilten SDA


Zvornik grad užasa
Zvornik, 13. IV. - Dr. Asim Juzbašić, poslanik Skupštine BiH, tvrdi da je prema njegovim spoznajama ubijeno, podavljeno i poklano blizu 300 ljudi. To je broj za koji je rekao da pouzdano zna. Inače smatra da je broj žrtava znatno veći, spomenuvši da u naseljima s pretežno muslimanskim stanovništvom - Beksuja, Vidakova Njiva, Zamlazi, Hrid - po ulicama još uvijek bespomoćno leže polumrtvi. Moli da se o tome obavijesti međunarodna javnost.
Nadalje je tvrdio da se po prostorijama "Sateksa" u Karakaju nalazi veći broj ubijenih koji su tu privedeni, a da se dio žrtava odvozi u Loznicu, kako bi se prikrili zločini. Navodno, napadači na Zvornik i dalje hapse građane i odvode ih u Karakaj.
                                                                            Bilten SDA


U Foči "oslobodioci" ubijaju i pljačkaju
Foča, 25. IV. - Obilježje današnjih prilika u fočnskom kraju, daju akcije paravojnih formacija Srpske demokratske stranke i četnika u okolnim selima. Dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, zajedno s domaćim šovinistima i teroristima, krenuli su u akciju na muslimansko stanovništvo pod geslom "traženja oružja". Desetine je domova spaljeno u Susjećanu, Rječici, Dedovu, Stivcu... U Susjećanu su ubijeni Mujo Jahić, Ibro Musanović i njegova nepokretna kćerka koja je izgorjela u kući, zatim Avdo Đuderija, njegova majka, Bego Jahić i Abdulah Đuderija. Prema riječima Fadila Đuderije, koji je izbjegao iz Susjećana, taj su zločin počinili četnici iz Srbije, a predvodili su ih neki susjedi srpske nacionalnosti.
U Foči je najveće zaprepašćenje i iznenađenje izazvalo, ne samo Muslimana, nego i većine Srba, paljevine i uništavanje vjerskih objekata islamske zajednice. Granatama su gađane znamenita Aladžu džamija, Musluk džamija, a od jučer je dokasno gorjela i Careva džamija. Sve te džamije spadaju u remek djela orijentalne arhitekture nastale u 16. stoljeću, i pod zaštitom su države. Carevu su džamiju napadači prethodno oskrnavili na vrlo primitivan način: na njezinu su munaru izvjesili srpsku zastavu, a preko džamijskog razglasa emitirali četničke pjesme.
                                                                            Bilten SDA



 Sječa nedužnih seljaka, Muslimana i Hrvata; Gornje Kolibe, 17. IV. 1992.


Masakr u Sarajevu
Sarajevo, 27. V. - Najmanje 20 ljudi je poginulo, a 70 teško ranjeno u pješačkoj zoni u Ulici Vase Miskina, koju su u srijedu bombardirali srpski teroristi s Trebevića. Zločin se dogodio u 10.15 sati, kada su na oko 200 građana, koji su stajali u redu za kruh, ispaljene tri granate kalibra 82 mm. Za masakr se optužuje ratnog zločinca generala Mladića i njegove trupe, a Štab TO ujedno tvrdi da je riječ o izdaji, odnosno "petoj koloni koja je agresoru točno označila mjesto s najgušćim kretanjem civila".
U srijedu se sastalo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, koje je odlučilo poslati zahtjev Vijeću sigurnosti UN za vojnu intervenciju u BiH. Razlozi - nastavak agresije, ubijanje nevinih civila, bombardiranje rodilišta, te posljednji masakr u Ulici Vase Miskina.
                                                                           Vjesnik, 28. V. 1992.


Otkrivena masovna grobnica u Mostaru
Mostar - U prigradskom naselju Sutina otkriveno je masovno stratište civila hrvatske i muslimanske nacionalnosti! Na samo tri kilometra od središta netom oslobođene lijeve obale grada, u smjeru sjevera uz prometnicu Mostar -Sarajevo, uzdiže se novonastalo brdo. Sastavljeno je od ljudskih tijela i zemlje.
Čitav gornji sloj zemlje je utaban gusjenicama bagera i tek pogled na sam rub te uzvisine visoke sedam-osam metara, dugačke i široke oko dvadesetak, daje nam naslutiti što krije zemlja ispod naših nogu.
U paničnom bijegu tzv. srpska vojska nije uspjela do kraja sakriti tragove genocida, tj. u potpunosti zemljom pokriti način provedbe suludog plana o etnički čistim teritorijima. Cijelom jednom stranicom ovoga umjetnog brda iz zemlje vire dijelovi ljudskih tijela. Užas. Za samo desetak sekundi, koliko svaki normalan čovjek valjda može imati snage da gleda tijela polomljena teškim bagerima, vidi se pri vrhu strane oguljena lubanja kako viri iz zemlje, dok su na samom dnu tri cijela, nezatrpana beživotna ljudska tijela. Svi su u civilnoj odjeći.
Biološko-kemijske procese raspadanja pojačava nesnosna hercegovačka žega. Stravičan prizor, vrelina, smrad i suze u očima koče svako razmišljanje osim o jednom: koliko ima tih nesretnika pod zemljom po kojoj hodamo. Visina je sedam-osam metara.
Samo zadnji dan iz Zalika (dijela Mostara koji je bio pod okupacijom), doveli su 70 ljudi, kaže nam uplakana žena čija je kuća stotinu metara od mjesta genocida. "Sina sam izgubila, muža su mi odveli... Ništa ne znam, ne pitajte me kako se zovem jer ni to ne znam!"
Preživjela je jer se krila i spavala u okolnim voćnjacima i šumi. Karadžićevsko-mladićevski koljači izvršavali su naredbu svojih pretpostavljenih noću. Kao pravi vampiri i vukodlaci.
"U noći 12. na 13. lipnja (juna), počeli su nešto prije pola noći i do zore su odjekivali pucnjevi", jedva progovara žena iz susjedstva "brda smrti", koja nas stalno preklinje da je povedemo sa sobom na desnu obalu, jer na sadašnjem mjestu ne želi više živjeti. Noć poslije, reče nam, čuli su se također pucnji, ali po malo zagušeni motorima snažnih bagera. I tu noć su vampiri koji sebe zovu "vojskom srpske republike BiH" ubijali i prikrivali tragove zločina - do zore.
Čini se kako je pronalaženjem ovoga stratišta ogdonetnut "misterij" kamo su SDS-ovi teroristi nakon svakog poraza na bojnom polju Mostara, odvodili brojne civile hrvatske i muslimanske nacionalnosti, koji nisu uspjeli na vrijeme pobjeći u zagrljaj nepokorene desne obale.
"Proklet bio tko pusti ovu zumru (ološ: turcizam) preko Drine", jedina je kletva što izusti uplakana žena.
"Sve su to činili susjedi. Mog muža je prvi susjed odveo. Ne znam ništa za njega. Možda je i on tu, izusti okrećući glavu u smjeru suprotnom od stratišta.
Ovi naši borci kažu da u katoličkom groblju ima još pet leševa. Četiri muška i jedan ženski. Glave im odvojene od tijela, tresući se u jecaju i bespomoćnom grču veli nam susjeda "brda strave".
To je prvo stratište u BiH koje više ne nadgledaju Miloševićevi i Karadžićevi plaćenici i na koje slobodno može doći sva svjetska javnost da se uvjeri tko to, kako i zbog čega ratuje u BiH.
Možda te gospoda što zastupaju tezu o "jednakoj odgovornosti svih sukobljenih strana za rat", shvatiti koliko griješe. Ali za stotine ili možda tisuće ili možda desetke tisuća Fočaka, Višgrađana, Bijeljinaca, Sarajlija... već je kasno.
Spomenimo još da smo s obje strane prometnice što vodi prema stratištu u Sutini vidjeli leševe muškaraca i žena, onih koji su srbočetnički vampiri usmrtili usput.
Ermin Krehić                                                  Novi Vjesnik 26. VI. 1992.


Ubijeno 3.000 civila
Tuzla - Potresni podaci što ih je iznio Predsjednik Predsjedništva općine Zvornik Izet Mehinagić na konferenciji za tisak u Tuzli, ostat će zapisani i zapamćeni kao najveći genocid nad muslimanskim i hrvatskim narodom koji se ikada dogodio na području zvorničke općine. Dvomjesečna srpska okupacija Zvornika donijela je tragičnu bilancu. Prema pouzdanim procjenama, na okupiranim područjima te općine, ubijeno je oko 3.000 civila. Uz Zvornik, gdje je ubijeno oko 500 osoba, masovna strijeljanja i klanja izvršena su i u selima Snagovu, Kostjerevu, Grbavci, Glumini, Jusićima, Kobilićima, Đulićima i drugima. Četničke zločine otkriva i nekoliko masovnih grobnica, kao što su Kazambašća u Zvorniku, Ramin Grob kraj Glumine, Duvnica u općini Kalesija, gdje je bilo jako četničko uporište, te Amajići u općini Mali Zvornik (Srbija). Danonoćno su četnici i njihovi pomagači rovokopačima pripremali jame kao masovne grobnice za poubijano stanovništvo u toj općini.
                                                                          Večernji list, 9. VI. 1992.


Umoreno oko 5.000 civila
Tuzla - Iz Brčkog je u petak došla i jedna užasavajuća vijest. Po priopćenju Kriznog štaba brčanske općine Luka Brčko, čiji je cijeli kompleks pretvoren u logor smrti, u proteklih je 57 dana okupacije umoreno 4.000-5.000 civila. Po broju žrtava Brčko je zacijelo najstradaliji grad u BiH (I. N.)
                                                                         Novi Vjesnik, 28.  VI. 1992.

Svjedočanstvo o pokoljima
Goražde - Drina je sve krvavija. Ni jedna muslimanska kuća nije ostala cijela, opljačkane su i spaljene, a Muslimani, najvećim dijelom starci, koji nisu htjeli ostaviti svoje ognjište, otjerani su u logore. Od zvjerstava objavljujemo samo nekoliko koja su potvrđena. Na granici Foče i Goražda, Drina je izbacila leš Hasana Traka. Imao je vezane ruke i prerezan vrat. Leš je identificiran na temelju osobne iskaznice nađene u džepu.
Kod sela Vranića pronađen je muški leš u raspadanju, glave iznakažene, a lubanje izbušene mecima. U tijelu (visine 170 cm) u predjelu grudnoga koša vidljive su četiri prostrijelne rane dum-dum mecima.
Kod mosta u Otanici pronađen je leš muškog djeteta veličine 70 centimetara. U predjelu prsnog koša s lijeve strane vidi se više ubodnih rana.
Zbog čestih gubitaka koje im nanose branitelji, četnici kolju za odmazdu muslimansko stanovništvo. Iz sela Trnovca i Broda na Drini kod Foče, četnici i stanovnici toga sela Nebojša Janković, Novislav Đajić, Slavko i Špaco Paprica, Ljubiša i Mladen Ostojić, Grujo Kovačević i Igor Jegdić, odveli su svoje susjede Halima, Muju i Šabana Čedića, Nedžiba Džina, Sulju Lagariju, Ermina i Sulju Mujanovića, Dževada, Edhema, Ferida i Hamdiju Bećković, kao i Esada Mujanovića na most na Drini. Zajedno s četnicima iz Crne Gore, koje je vodio Vojko Janković, strijeljali su ih; 26-godišnji Esad Mujanović uspio je skočiti sa 25 metara visokog mosta u Drinu i roneći i plivajući spasio si je život. Skrivajući se od četnika, uspio je proći opasnih 20 kilometara i doći do Goražda.
To je samo nekoliko slika o zločinima srpskih i crnogorskih četnika, koji dobivaju - prema izjavama zarobljenika - 500 DEM dnevnice ako se vrate živi iz akcije. Iz Goražda se upućuje apel za apelom, a sve je manje povjerenja i u Boutrosa Ghalija, EZ i UNPROFOR, kojima je Goražde terra incognita.
N.U.                                                           Večemji list, 17. VII. 1992.



 Zaklan, u lisicama! - Gornje kolibe, 17. IV. 1992.


Zaklanu djecu bacaju u Drinu
Višegrad - Na području višegradske općine jučer se ponovno oglasilo agresorsko topništvo, ali s nešto manjom jačinom, javio je Radio BiH, navodeći da se ruše civilni i gospodarski objekti i gađaju zapaljivim mecima s velike daljine. Niz rijeku Drinu, kako je javio radio, plovi više leševa koji završavaju u Drinskom jezeru. Prekjučer su izvidnice branitelja vidjele četnike kako bacaju muslimansku djecu s mosta na Drini, javio je isti izvor.
                                                                      Večernji list, 24. VII. 1992.


Pokolj Muslimanki
Mostar - U Mostar je u utorak stigao jedan mještanin iz okolice Konjica, jedini preživjeli svjedok stravičnog masakra koji su u selu Borcima počinili četnici nad muslimanskim življem. Prema njegovom kazivanju, četnici su na najbrutalniji način likvidirali 19 Muslimana, pretežno žena.
Dž. Kolukčija                          Oslobođenje, Zenica-Split, 27.  VII. 1992.


Četnici pobili 2.000 Muslimana
Prijedor - Srpske terorističke postrojbe su na području okupiranog Prijedora 19. srpnja (jula) masakrirali i ubili 2.000 civila muslimanske nacionalnosti, javio je Radio BiH, pozivajući se na podatke koji su dojavljeni radio-vezom iz Službe za informiranje Prijedora.
Prijedorska sela Kozarac, Rakovšćani, Bišćani, Ljubija i Rizvanovići su zapaljena, a tom prilikom četnici su silovali Muslimanke, a potom ih ubijali. Isti izvor javlja da se više od 20.000 muškaraca nalazi u nekoliko koncentracionih logora, te da od gladi i bolesti dnevno umire i do 15 ljudi.
                                               Oslobođenje, Zenica-Split, 27. VII. 1992.

U srpskim koncentracionim logorima
ubijeno više od 60.000 ljudi

Sarajevo - Prema podacima od 26. VII. 1992. u registrirana 92 logora u Bosni i Hercegovini te u 11 logora u Srbiji i Crnoj Gori, u kojima su zatočeni građani BiH, ubijeno je više od 60.000 ljudi, pretežno Muslimana, priopćio je Ured za informiranje Vlade Bosne i Hercegovine.
Kroz logore je prošlo oko 260.000 ljudi, a zatočenih je oko 130.000. U logorima je lakše i teže ozlijeđenih više od 200.000 osoba.
                                                           Večernji list, 9. VIII. 1992.

3 komentara:

  1. Ponovo se vracam kroz suze u Zvornik sav crven. Ranije je bio od Boksita sada krvlju natopljen mojih sugradjana.Tacno su opisali rahmetli Asim,a rasla sam sa sestrama njegovim i Izet poznat kao jedini momak koji je sa cvijcem cekao djevojku. Slike uzasa pokolja, protjerivanje civila iz Divica, miniranje Dzamija, Kazanbasce koju su po ko zna koji put prerovili i tjela nosena u Glinicu,Standard(ne Stoteks)pun civila zlostavljani, ubijani. Drina puna krvlju i civila koje kroz sektore hidroelektrane bacaju.Dva djecaka koja sam licno vidjela, (skrivali su se kod Gradske kapije)jurili su krvoloci ka njima i sad gledam dijete od mozda desetak godinana na povrsini Drine u crvenoj majici.. uhh Dragi Boze da li ce te slike moci ikad stati? Drina i dalje tece, krije istinu pravu.Volim tu Carsiju, rasla sam, ali nije vise moja. ZVORNIK je Grad tuge i izdaje, grad prodan kao i cijelo Podrinje, o Srebrenici da ne pisem svima znan pokolj koji historija nije zapamtila.

    OdgovoriIzbriši
  2. Jos vaznije, ne zaboravilo se.

    OdgovoriIzbriši