21. ruj 2011.

ALIJA GALIJAŠEVIĆ


VRIJEDNOSTI SE NE MOGU NI SAKRITI 
NI OTKLONITI

Moje viđenje kulturno-historijskih 
tekstova Alije Galijaševića



 Alija Galijašević


Nema nijedne znanosti u koju nije položeno i nešto od srca samih znanstvenika. Ali ni njihova srca ne bi bila toliko živa, da nisu spoznali i one lijepe i korisne krajnosti – što ih posjeduju zanesenjaci koji nikakav račun ne ispostavljaju, niti išta očekuju: neprofesionalci, izvan temeljne struke autodiktatom obrazovani za prostor svoje žudnje.
Pasteur nije bio liječnik po obrazovanju, ali je medicini dao golemi doprinos. Ni Schlieman nije bio arheolog, ali je arheologiji, između ostalog dao cijelu Troju. Ni Nerkez Smailagić nije bio orijentalist, ali je južnoslavenskoj islamistici dao više nego što su uspjeli dati cijeli timovi renomiranih stručnjaka tog znanstvenog područja. Pune su enciklopedije takvih «izuzetaka», da bi se od njihovih imena mogla, opet, napraviti jedna cijela enciklopedija!
Alija Galijašević je, po mom mišljenju, ime koje, u našim bosansko-hercegovačkim relacijama, može i treba uvrstiti u niz ljudi koji su na gotovo nevjerojatan i neponovljiv način stvorili svoj vlastiti prostor takozvanim «skromnim prilozima iz historije zavičaja». Dakako, u otkrivanju ili sistematiziranju «zagubljene povijesti», povijesti kao činjenica, inačica, elemenata koji su je kreirali – «lokalno» i «svjetsko» ne mora značiti ništa. U ovakvim, ljubavlju vođenim propitivanjima konkretnih listina i potraga za usmenim svjedočenjima, cilj se  «kreće» u pravcu konstituiranja temeljne slike svijeta u kojoj je jedino nedostajao naš zavičaj.
Godinama sam, dolazeći u Tešanj, odnosio iz njega darovane knjige Alije Galijaševića; iz njih sam shvatio kako se Grad (a ne samo osoba), ne može voljeti ako je ne poznajemo. Iz njih sam, također spoznavao, kako je zaljubljenom bitno sve i kako teži upoznati sve i kako želi ispričati sve o onome što je «otkrio», što više nije samo inicijalna (zavičajem obojena) emocija, nego i snažna, konzekventno provedena misao o svijetu koji jest (izvana) nov ali koji počiva na svojim nevidljivim, dubinskim korijenima duboko razgranatim ispod površja zemlje i iz nje crpi svoju nepresušnu energiju. Tom otkrivenom snagom obnovljenog sjećanja brani se od pogubnog samozaborava, nerijetko i vlastitog divljaštva - podjednako kao i od nadolazećih, nerijetko razarajućih oblika glabilazacije, koja, čini se, ne trpi «specifičnosti», «autentičnosti» i «ljudske posebnosti».

A kad je Galijašević objavio prvu svoju knjigu «Tešanjske zanatlije i trgovci (1642 – 1992)», u Tešnju, u sjenci same završnice rata 1996. – tražeći i ispisujući podatke istruhle na starim papirima i izbledjelim u sjećanjima baš kao i na davnim fotografijama, on je zaista spašavao ono što se spasiti dade od prijeteće molohove riječi «da više nisu aktualne» ni – urbane specifičnosti, ni kulturalne autentičnosti i civilizacijsko-filozofske posebnosti, misleći, dakako, na male, ranjive narode. Naravno da je Galijašević bio daleko čak i od primisli da nešto spašava «zbog svijeta»; njegov naum je bio da spasi sebe i svoju dušu, i to ne u «bijelom svijetu» (kao «dijasporac»), nego sebe u Tešnju, u velikom duhu grada koji nipošto nije htio zaboraviti i zaboravom odbaciti.
Isti naum vidim i u naporu tog vrijednog čovjeka da riječima, prije nego potonu u zaborav, iznova oživi i vrati u povijesnu pozitivu Edhema Pobrića, vijećnika ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a, poslanika i privrednika. Osobnost i kolektivitet, nerazdvojnost i prožetost, tokovi i otpori, državnost i lokalnost – ponovno se aktualiziraju, kao i toliko puta ranije, u izazovnu pitanju uloge ličnosti u povijesnim procesima, u Galijaševićevu monografski strukturiranom tekstu. To djelo probudit će povjerenje  u pojedinca, njegov aktivistički duh, nezamjenjivost osobe u dobu koje mu je historija diktirala. Autorova monografija značajan je prilog i zbog činjenice da govori o  vremenu kada je na golemoj cijeni bila (gotovo isključivo) misao i gesta «ljudi od željeza», a ne intelektualaca, prezrenih i prozivanjem odvojenih od «poštenih intelektualaca» u govoru nove političke elite i novog državnog establišmenta. Galijaševićeva monografska rekonstrukcija je jedne društvene zaostavštine projicirane kroz izabranu osobu, uz brojne prirodi knjige lijepe osobitosti, nosi i snažnu apelativnu misao: vrijednosti ne zastarijevaju, čak ni onda kada ih preoblikovane u novu stvarnost, ne vidimo i ne prepoznajemo.
Posljednju knjigu koju sam donio iz Tešnja u Mostar, «Na tragovima tešanjske prošlosti», Galijašević je pisao dugi niz godina. To je djelo nastalo ne po nacrtu, po unaprijed smišljenom planu, po težnji da se napiše obimno i nezaboravno djelo – nego, čini mi se, upravo obrnuto! Nastajalo je godinama, od zapisa i minijaturnih članaka na teme «koje su dolazile», od potreba prigodnih ili, možda, od prijatelja naručenih. Kad su svi tekstovi arhivirani, autoru su pokazali svoju motivsku šarolikost i razigranu raspršenost – tek tada je bljesnula i na površinu izronila objediniteljska tema grada i tema njegove historijske zaokruženost. Iz nje izviru glasovi cijele galerije tešanjskih likova, kako se, slično, izrazio Muhidin Džanko – privrednici, zanatlije, pustolovi, umjetnici, vojnici, profesori, seljaci, novinari… Vrijeme se očituje odsjajem biografija pojedinaca i obitelji kojih odavno nema, ali su tu, prizvani i prisutni na svakom koraku tešanjskog življenja. U njoj se nude povjesnice institucija koje su obavile ili obavljaju bitne funkcije proizvodnje, memoriranja i elaboriranja kulturnih oblika tešanjskog i bosanskog duha, autentičnog i neponovljivog.

Najposlije, Alija Galijašević, koji je s podjednakim žarom i ljubavlju obradio bezbroj malih i velikih tema svog svijeta i sam je na putu da postane tema: tema neke druge ljubavi koja će s podjednakom voljnošću i vatrom plemenitog zanosa, obraditi i valorizirati njegovo jednostavno a lijepo, bogato a pritajeno, poučno a nenametljivo djelo ispisano samom rukom istinske naklonosti i izuzetne ljudske skromnosti.

 U Mostaru, 11. XII. 2008.                        Ibrahim Kajan

Izvor
Publicističko-historiografsko djelo Alije Galijaševića.  
Zbornik radova sa okruglog stola. Tešanj 2009.

Nema komentara:

Objavi komentar