18. velj 2012.

NEDIPLOMATSKE IZJAVE SINA „NAŠE DINASTIJE“


Mislilac


Povodom posjeta i izjava Bakira Izetbegovića u Ankari, 15. i 16. II. 2012.



 Piše: dr. Ibrahim Kajan

"Tayyip Erdoğan ne pripada samo Turcima, on je naš zajednički lider. Barem jedna milijarda ljudi, a među njima i dva milijuna Bošnjaka, želi brz oporavak Tayyipu Erdoğanu", rekao je bošnjački član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, novinarima tijekom posjete Turskoj, čime je doslovce šokirao najveći dio bh javnosti.
Čudne li, neuke li i neuljudne izjave! Brz oporavak uvaženom premijeru Republike Turske želi svaki čovjek koji je upoznat  s njegovim državničkim djelom i koji ga cijeni, ali otkuda u njoj, u želji za ozdravljenjem - politička nota koja posvaja dva milujuna Bošnjaka – zaista je više nego upitno.  Brižnost za zdravlje dobrog čovjeka i prijatelja je jedno, a politika je nešto sasvim drugo.
Zasigurno je i sam Premijer Republike Turske bio zatečen Izetbegovićevom ponudom, a kako i ne bi!
U političkoj praksi, osim možda tamo gdje porodične dinastije vladaju državama u kojima su zamućene granice između njihova posjeda i kolektivnog vlasništva države u kojima se barata s narodima i pojedincima kao  s pukim stvarima, takva jedna izjava se nikada nije mogla čuti. Tu snishodljivost  g. Izetbegovića niko nije tražio, a najmanje njegova ekselencija Premijer Republike Turske, taj mudri državnik i izuzetni prijatelj BiH.
Premijer Republike Turske je neosporno veliki državnik, lider nove Turske koja je zdušno poduprla i pomogla Bosnu i Hercegovinu  i tijekom rata (kad g. Tayyip Erdoğan nije bio premijer) i u godinama poslije rata. Kad je riječ o Bošnjacima, tijekom rata bezuvjetna pomoć  pristizala je, čini mi se, posebice, od Islamske Republike Iran i Malezije, i ali i od Sjedinjenih Američkih Država, koja je u onom  odsutnom, hamletovskom trenutku opstanka - bila doslovno i presudna! A ima zasigurno još i istočnih i zapadnih zemalja koji su Bosni i Hercegovini bili, barem u jednom trenutku o kojem joj je ovisio život, presudni. Teško je izmjeriti prijateljstvo od kojeg preživljavaš, i veličinu prijatelja koji su ti pomogli da opstaneš.
Uz dostojanstvo kojim se pomoć daje ugroženom, podjednako je važno pokazati i dostojanstvo u izražavanju zahvalnosti onome ko je pomoć darovao.

Bošnjaci su potpuno svjesni da Bakir Izetbegović nije neupitni (bošnjački) politički, a još manje moralni autoritet da bi mogao dijeliti, ništa manje, nego pozicije lidera stranim državnicima a još ih manje postavljati svom vlastitom narodu na čelo. Lideri se - naravno -  „rađaju i postavljaju“ na sasvim drukčiji način, ali to g. Izetbegović nažalost ne zna! Da je barem pročitao biografije svoga oca, rahm. Alije, kojem to ni na kraj pameti ne bi palo, ni kao primisao, a nekmoli da izgovori pred medijima „cijelom svijetu“!

„Danke Deutschland“ na način Bakira Izetbegovića je  misaoni užas i misaona mizerija koja ni u čemu nema pokrića: ni u očekivanju bolesnog prijatelja, mudrog Tayyiba Erdogana, ni u (prešutnom) plebiscitu bošnjačkog naroda. Izetbegović ml., kao tradicionalist, zasigurno bi se mogao upitati šta bi na njegove „ponude“ rekli naši preci, kad bi mogli progovoriti  - od vremenski najbližeg Džemala Bijedića, preko Ali Fehmija Džabića, do Zmaja od Bosne, Huseina Gradašćevića?
Da, teško je očekivati da je on, Bakir Izetbegović,   čitao knjige historijske i iz tog barem neke zaključke i spoznaje prisvojio.  On je tek još jedan očiti dokaz da je vrijeme porodičnih političkih dinastija prevladano, da je passé, da je dapače štetno, uzurpatorsko, da je nerijetko neurotično i, kako vidimo,  nefunkcionalno i patetično. 

U Mostaru, 17/18. II. 2012.

4 komentara:

  1. Da je mudriji, Bakir bi ISTO to rek'o Erdoganu i Gulu, u cetiri oka, na nekakvom politickom derneku, a ne pred javnim medijima.

    Medjutim, ne'vidim kako moze naskodit Bosni s'takvom izjavom.

    Je'l' nije Tadic nedavno slavio RS godisnjicu u Banja Luki?
    Je'l' Tadic ne poduzima sve mjere da bi se Srpska nekako pripojila majcici Srbiji?

    Bakir, i kad bi htio, nebi mogao pripojit Bosnu Turskoj.

    A Turcima nije u interesu razHeb Bosne i Hercegovine, nit' im je u interesu fizicko osvajanje Balkana.
    Po tom pitanju, ni Srbi ni Hrvati nemaju ra'sta pizdit.
    Medjutim, njima smetaju IKAKVI muslimani, jer im je i dalje u interesu podjela BiH, a to mogu ostvvaarit SAMO nekakvim "neutraliziranjem" Bosnjaka i muslimana na njezinom prostoru.

    Ne smetaju im turske investicije, turske pare, ne smeta im vise ni turska kultura, ali im smetaju Turci, kao saveznici i zastitnici Bosnjaka i muslimana na Balkanu.
    I smeta im Erdogan i Turska kad izvale da "ne daju" vise mlatit Bosnjake i muslimane na Balkanu.
    Znaci, Bosnjaci su SAMO jedan od TRI naroda kad se radi o dogovorima vis-a-vis BiH,
    a kad treba iskat od nekog nekakvu zastitu ili pomoc, oni se ne smiju obratit Turskoj, kao sto se Srbi i Hrvati smiju obratit Srbiji i Hrvatskoj.

    Moji preci su 400 dugih godina krvarili za Osmansko Carstvo.
    Turska drzava, kao naslijednica tog carstva, (iako novi politicki cimbenik na tom prostoru) je moralno zaduzena da me obrani od bezokrutnih susjeda. Kako god moze i zna. Ako ne direktno, onda indirektno.
    I ja cu to besramno naglasit pred svim i svakim. To pravo su zaradili moji preci, svojim zrtvovanjem, i to moralno pravo je jos vazece za nihove potomke.
    To je minimalno sto su mi duzni, a nakon toliko godina zrtvovanja, duzni su nam puuuuno vise.


    Ne'znam zasto bi se Bosnjaci morali vise ustrucavat djelit sve sto imaju zajednicko sa danasnjim Turcima?

    Je'l' se i dalje moramo uvlacit u paksu, i turkomrzcima, rasistima i islamofobima ....da bi dokazali koliko smo fini i dobri Bosanci?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svi naravno mogu imati svoja misljenja, pa tako i nas dvojica. Medjutim, moram priznati da me zbunjuje Vas nacin iskazivanja hrabrosti i ponosa. Kazete na jednom mjestu, podvlaceci bitno u svom misljenju: "I ja cu to besramno naglasit pred svim i svakim...." A vjerujete, necete, jer niste cak ni ovo pismo potpisali, nego... "Anonimno".

      Zasto je nas stid potpisati svoje vlastito misljenje? Cega se i koga stiimo? I zasto zelimo da se uvijek nekim (drugim) "pokrijemo" a ne samo ovim sto imamo i dok mozemo!

      Uvijek se rastuzim pred ovakvim dokazima - bezimenim, nepoznatim, anonimnim.

      Izbriši
    2. Mislim da uopste nije bitno sto je gornji komentar anoniman, gosp. Kajan, ali stvarno se slazem s njim. Ne mislim da je Bakir Izetbegovic ista lose rekao. Turci su nasi osvjedoceni prijatelji,prijatelj nas Bosnjaka muslimana i od koga da se ustrucavamo da to i javno priznamo - narocito mudri Tajib Erdogan koji je gigant i moze se slobodno nazvati svjetskim liderom muslimana danasnjice.Pa zasto da mu to javno ne priznamo?

      Izbriši
    3. Niko Vas ne prisiljava da drukcije mislite, pa cak i anonimno. Medjutim, u tekstu ste procitali da se svaka pohvala ODAJE prijatelju g. Pretdsjedniku Turske, ali temu teksta očito ne shvaćate: nacionalno liderstvo i nacionalni suverenitet se jednostavno ne nudi nikom, niti se može darovati. Nadalje, ovo je blog mojih stavova koje javno, potpisane iznosim na njemu i izvan njega cijeli zivot, i za njih odgovaram. Vi napisite svoj tekst i objavite ga.... ali ne zaboravite potpisati. Vi me zaista zalostite, ako mi je ista strano - strano mi je raspravljanje s nepoznatim, jer mi moze reci sta god hoce - i ostati cista i nevina! Uzasavam se, jednostavno. Čak me i oslovljavate, a ja te ne poznajem... Koja je to kultura, ali... evo i koristi: NEMA VISE NA MOM BLOGU ANONIMNIH GLASOVA.

      Izbriši