17. velj 2012.

BOSANSKI JEZIK - „KALLAYEVA DOSJETKA“



To je smisao onoga što je rekao uvaženi Tomislav Ladan, na predavanju "Bosanski jezik i oko njega"

Piše: Ibrahim Kajan

Jezik je, kaže stara židovska poslovica, istodobno i najbolja i najgora stvar na svijetu. Da se i jedno predavanje o jeziku, i to bosanskom, moglo i trebalo pretvoriti "u najbolju stvar" ovih godina posvemašnjeg negiranja bošnjačkog identiteta u Hrvatskoj, a osobito onog (u identitetu) najbitnijeg, dakle jezika, ne treba ni govoriti. Posebice, ako je kao predavač najavljen niko drugi nego (i od Bošnjaka) vrlo cijenjeni Tomislav Ladan, a tema nedvosmisleno ispisana na obavijesti - "Bosanski jezik i oko njega".


 Čuveni leksikograf Tomislav Ladan i njegov pogled na bosanski jezik


Predavanje je organizirala i održala Nacionalna zajednica Bošnjaka Hrvatske, s pozivnicom ( 12. V. 1998.) koju je potpisao njezin predsjednik prof. dr. Muradif Kulenović. Najavljući slavnog esejista i leksikografa Tornislava Ladana, rečeno je i ono što su svi Bošnjaci znali: da je Ladan prijatelj Bošnjaka. Ali, kao za pakost, "prijatelj Bošnjaka Tomislav Ladan" na golemu je kušnju stavio tom zgodom "lingvistu Tomislava Ladana" - koji je sve više, što je predavanje dalje teklo, odmicao od onoga što svaki prijatelj mora bez "suvišnih zašto" s poštovanjem prihvatiti od prijatelja, a to su - prijateljevo osobno ime, prijateljevo nacionalno ime i ime prijateljeva nacionalnog jezika! Ne treba ni sumnjati da to Tomislav Ladan nije uvažavao! U principu jest, osim u jednoj sitnici - imenu (i sadržaju) jezika.
Daleko se, dakle, odguralo od one dimenzije jezika kad (jezk) postaje "najbolja stvar na svijetu". Predavač je vrlo brzo prešao s termina iz naslova vlastitog predavanja (bosanski), na posve drugi termin - bošnjački! Određujući sudbinu, podjednako naziva i sadržaja, Ladan je rekao da će "sudbina bošnjačkog jezika ovisiti o sudbini države (Bosne i Hercegovine).."
Na taj je način, možda i ne znajući, samo podsjetio na one gotovo zaboravljene HDZ-oveske replike u BH-Skupštini "glede jezika Bošnjaka-muslimana".
Problem bosanske sudbine i bosanskog jezika u toj sudbini, Tomislav Ladan vidi prije svega u službenom političko-prostornom rasporedu "dvaju entiteta" – a "zapravo se, u Bosni treba govoriti o četiri entiteta" - čije bi definiranje bilo čista "kvadratura kruga" - kaže Tomislav Ladan. Četiri entiteta su, citirajmo Ladana, "hrvatski, islamsko-muslimanski, pravoslavno-srpski i neznabožački".
Kao što je nevjerovatnom lahkoćom preimenovao jezik jednog naroda i odredio ga terminom kojim Bošnjaci ne barataju vjerovatno iz nekih poznatih razloga, istom je hitrom odlučnošću čvrsto spojio njegovu, jezikovu (upitnu?) opstojnost s (podjednako upitnom?) - državnom opstojnošću! Državi, iščitavalo se iz predavačevih riječi, očito još uvijek prijete takve pretumbacije, u kojima će biti takvih potresa da možda od jezika kojim govore Bošnjaci - neće biti ništa. A ako bude, onda će to biti samo bošnjački koji će pokrivati "islamsko-muslimanski entitet" - čini nam se da je smisao uglavljene teze darovane Bošnjacima u samom njihovu srcu - u zagrebačkom Islamskom kulturnom centru!
Kako je u dvorani bilo i onih kojima' je zasmetalo "razlikovno" terminološko nazivlje, pa prema njemu i distribuirano značenje, postavljena su pitanja, primjerice, koji bi bio gospodinu Ladanu sadržaj bosanskog, a koji bošnjačkog jezika. Premda, ravno, nije odgovorio kako je bio red, nego nekom anegdotom koja je započinjala "Sučur Allahu", što je "našim muslimanima" bilo dovoljno za frenetičan pljesak, a završavala već drevnom srpskom i hrvatskom političkom frazom kojom se, još malo pa cijelo stoljeće, mrvio ne samo sadržaj - nego i sami spomen imena bosanskog jezika: "Govoriti o bosanskom jeziku – to je eksploziv! - znači govoriti o onom što je donio Benjamin Kallay", kazao je Tomislav Ladan.
Kako smo tu priču prilično dobra znali, ispalo je da nam gospodin Ladan zapravo nije imao nešto posebno poručiti o našem jeziku - a da to nismo otkrili među strarim i od Bošnjaka odbačenim "stvarima".
Jedina je sreća u cijelom slučaju da je Tomislav Ladan naš prijatelj: da je Tomislav Ladan naš neprijatelj, ne bismo (mu) imali što reći, jer oni koji su vam otvoreni ili prikriveni neprijatelji, oni ionako ne žele razumjeti! Ostaje tek malo pitanje: koju nam poruku želi odaslati Nacionalna zajednica Bošnjaka Hrvatske?

Objavljeno, u:
Behar Journal (Zagreb), III/IV. 1998., br. 21-22, str. 4
Novi list (Rijeka), 27. V. 1998.

3 komentara:

  1. Procitah tekst pa se pitam dokle nas nazovi prijatelji misle gaziti .Godinama nas svojetaju,prisvajaju,parcetaju i nije ni cudo sto su generacije i generacije izlazele iz ucionice da neznaju svoj idetitet,svoje postojanje,svoj jezik .Jedni se izjasnavali Hrvati -Srbi, jezik srpskohrvatski .Imamo li pravo na postojanje ?hoce li nam ovo malo duse uzeti ? Nemamo pravo na maternji jezik ,a odakle poticemo ? Od svega ovog mi slijepo vjerujemo svima,a zasto je to tako sve pitam se ? Hvala Dr.Ibrahime krasan tekst, a zahvaljujci Vama dodjem do saznanja koji me obogacuju i bace u veliko razmisljnje da li treba da svi nestanemo da drugi zive ?Zalosno je sve ! Moje duzno postovanje Vama !

    OdgovoriIzbriši
  2. Nacionalna zajednica Boshnjaka Hrvatske chini se da zapravo i nema poruku...osim shto je nachinila gaf pozivanjem hrvatskog lingviste da drzzi predavanje o Bosanskom jeziku...to je, izviniccete apsurdno. Ne mozze se ochekivati od hrvatskog lingviste da prizna da hrvatski jezik ne postoji i da je on u stvari adoptirani Bosanski jezik.

    OdgovoriIzbriši

  3. A sasvim drugacije je govorio na simpoziju Bosnjaci i boanski jezik 1989. godine u Sarajevu.

    OdgovoriIzbriši

PROMAŠI ME PROKLETSTVO FARAONA

  AUTOBIOGRAFSKI FRAGMENTI Promaši me prokletstvo faraona Napisao: Ibrahim Kajan Nevjerovatno je koliko se “tovara sitnica” može prenijeti i...