11. svi 2012.

DNEVNIK SVILA I KRV 12 / UŽASNI SNOVI I TAMNA ZBILJA



Dobar prijedlog dr. Kulenovića
Zagreb, 6. I. 1993.

Na telefonskoj sekretarici zabilježena je poruka dr. Muradifa Kulenovića koju prepisujem kako je izgovorena:
„Zove Muradif Kulenović. Ja sam trebao gospodina Kajana lbrahima i zamolio bih ga da je sad vrijeme da nekako i zagrebački Bošnjaci Muslimani podrže lzetbegovićevu inicijativu protiv podjele Bosne. Ja bih vas molio ako možete nešto u organizacijskom smislu, možemo svi okupiti i kazati svoju misao, kao što se sve stranke u Hrvatskoj okupljaju...“

 Pred džamijom smo trebali održati skup...
Nisam se javio K., nego sam pričekao susret s prijateljima, članovima Predsjedništva Društva, ranije zakazan, da im predočim doktorov prijedlog i nešto smislimo. Asim Crnalić prihvaća, pa na neki način zaključujemo da ćemo „u petak, pred džamijom, nakon džume namaza, održati mali prosvjedni ili apelacioni skup“. Uz Asima, okupljenima bi se obratili dr. Kulenović, ja, dr. Cerić, muftija Omerbašić i dr. Tomac. Telefoniram dr. Ceriću. Pristaje, bez dodatnih pitanja! Telefoniramo dr. Tomcu. Tomac kaže da će tog dana biti u Brodu, ali se nada da će stići ravno na miting i priključiti se. S muftijom nismo uspjeli doći u izravan kontakt, a posrednika nismo razumjeli je li (muftija) prihvatio ili odbio poziv?
Međutim, kada smo obavijestili dr. Kulenovića da je njegov prijedlog prihvaćen i da se nadamo uspjehu skupa - on nam priopći da, eto!, baš taj dan, neće biti u Zagrebu, nego u Popovači. (...) Ali, miting nije održan iz sasvim prozaičnih razloga.

Pismo iz Engleske objavljujem,
identitet autora krijem!
Zagreb, 18. I. 1993.

Dragi prijatelju,
Evo me već više od pola godine ovdje u Engleskoj - došao sam sa mlađom kćerkom i ženom, a starija je ostala u Zagrebu i studira (prije je studirala u Sarajevu). Morao sam doći, jer u Zagrebu nisam imao gdje stanovati i nije ni ovdje loše: nešto čitam i pišem: uključio sam se u list Slobodna Bosna koji izlazi u Londonu, a neki dan je bio i miting za Bosnu pa sam se susreo sa Mariom Šuškom i upoznao Biseru Turković.
Dok sam ono bio u Zagrebu nismo se čestito ni vidjeli, a ja sam Ti se javio pismom u oktobru, ali od Tebe nisam dubio odgovor?!
Dok sam bio u Zagrebu, a budući sam namjeravao tamo i ostati, fotokopirao sam svoju člansku knjižicu Udruženja književnika BiH i uz molbicu izrazio želju da postanem član DHK. Upravo sam dubio obavijest da sam primljen i člansku iskaznicu pa sam se N. Fabriju  zahvalio na povjerenju. Molio bih Te da mi napišeš koju riječ o mojim pravima kao člana DHK - ako ne znaš, raspitaj se diskretno. Ja bih se, dakle, vratio u Zagreb, ali nemam niti domovnicu!
Zanima me kako se ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu, mirovinski staž, da li bi se mogla dobiti kakva garsonjera... O ovome nemoj nikom pričati!
Kolika DHK ima članova i koliko ima Muslimana i ko su?
Kako si n i šta mi radiš? Kako Ti je obitelj? Kako radi "Preporod" i šta je sa "Beharom"? Piši mi o svemu opširno, a pozdravi naše prijatelje. Neki dan sam se javio E. Kiševiću i rekao da Ti prenese pozdrave, a sad Ti uradi isto.


Predavanje u Bludenzu
Bludenz - Zagreb, 24. IV 1993.

Vraćam se iz Bludenza u Zagreb. Iz Tirola, sa same švicarske granice.
Tamo sam održao jedno, po svemu sudeći, dobra predavanje o Bosni i Hercegovini, o kulturnoj povijesti moje velike domovine.

 U Bludenzu, prevoditelj mog prevadavnja bio je Edin Karabeg,
unuk muftije mostarskog Ali Rize Karabega, rođen u tom gradu

Moj dragi Edin (Karabeg) nije krio oduševljenje (onim što sam i kako sam izgovorio), a nisam Boga mi ni ja njegovom intelektualnom spremnošću, njegovim prevoditeljskim šarmom i njegovim ukupnim naporom da predavanje održimo (u organizaciji Društva austrijskih povjesničara) i da zajednički unesemo svjetlo istine i razbijemo neistinu koju širi jedan državnik, „da je Bosna nastala onako kako je nastala Jugoslavija, pa mora i nestati na isti način kako je nestala i Jugoslavija“.
Vraćam se sretan iz dalekog Bludenza noseći u sjećanju lica i osmjehe okupljenih Bošnjanki i Bošnjaka, njihovih prvih austrijskih prijatelja koji ih s golemom znatiželjom i sućuti promatraju... i pomažu, nesebično.

Sporenje o obnoviteljskom Saboru IZ BiH
Zagreb, 1.V. 1993.

„Sporenje o obnoviteljskom Saboru Islamske zajednice BiH“ - to je naslov u prvomajskom broju Vjesnika. U tekstu se kaže:
Predsjednik Sabora Islamske zajednice Hrvatske i Slovenije Salim Šabić priopćio je u četvrtak da je u Sarajevu 28. travnja održan obnoviteljski Sabor Islamske zajednice u BiH i izabran njezin Sabor od 36 članova.

 Rahm. Salim Šabić, predsjednik Sabora IZ Hrvatske i Slovenije

Za naib-ul-reisa (vršitelj dužnosti vjerskog poglavara) izabran je Mustafa Cerić, glavni imam Zagrebačke džamije, a za zamjenika Ismet Spahić, glavni imam Gazi Husrev-begove džamije, kaže se u priopćenju.
U povodu toga, predsjednik Mešihata Islamske zajednice BiH Salih ef. Čolaković, u priopćenju poslanom Hini iz Splita, kaže da „ograđuje sebe i Islamsku zajednicu od takvih neodgovornih i štetnih djelovanja pojedinaca i grupa“. On je pozvao muslimanski narod u BiH da u teškim i sudbonosnim trenucima „ostane čvrsto iza svoga, kako svjetovnog tako i duhovnog, legitimnog rukovodstva te da se suprotstavi svim pokušajima unošenja nepovjerenja, sumnje, mržnje i dezorganizacije u svojim redovima".
Ef. Čolakovic napominje u priopćenju da je istup "neformalne i neovlaštene grupe u suprotnosti s propisima Šerijata, propisima još uvijek važećeg Ustava Islamske zajednice, kao i interesima muslimanskog naroda u cjelini“.
Predsjednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Mustafa Plićanić u priopćenju poslanom Hini ističe da „podržava obnoviteljski Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i odluku o restauraciji Islamske zajednice u BiH, kao jednom od simbola kulturno-prosvjetnog identiteta BiH“, te ga posebno raduje izbor prof. dr. Mustafe Cerića“.
I predsjednik Sabora Islamske zajednice Hrvatske i Slovenije Salim Šabić u priopćenju poslanom Hini izrazio je potporu odlukama spomenutog sahara i izboru Mustafe Cerića. (Hina)

Osnivamo njujorško društvo Behar!
New York, 17. V. 1993.

Pokušavam skicirati Statut, najjednostavniji, koji bi se pročitao na Osnivačkoj skupštini Behara u NY. Po sjećanju na naš – radim ovaj posao prvi put! Radim ga jer sam ljut na K. koji momke zavlači mjesecima: da je statut gotov, da samo što nije gotov, najposlije - da uopće nije započet! Kažem Mrkiju, da je važno da ovakva, razrađenija skica, bude prezentirana na Skupštini, pa da se može naknadno pravno sravniti i predati tamo gdje treba. (...)

Uvođenje novih običaja i oblika političkog prozivanja (u
povodu Behara)

Zija Sulejmanpašić mi šalje faksom tekst pisan za Vjesnik, koji predstavlja odgovor na don Bakovićev napad svih Beharovih urednika, uključujući i grafičkog, te ekonomskog voditelja! 

 Publicist Zija Sulejmanpašić

VIDJET ĆEMO SE NA SUDU

Zbog jednog teksta objavljena u časopisu „Behar“ još u prosincu prošle godine don Anto Baković „otkriva“ na stranicama „Vjesnika“ islamske fundamentaliste (v. naslov u broju od 2. srpnja) i muslimanske čelnike koji, za razliku od ostalih muslimana nisu za slogu (v. naslov u broju od 3. srpnja).
Povodom objave tog članka optužio je za razne krivice nekoliko osoba, a uz njih i cijelo uredništvo „Behara“ (uključivo lektora i ekonomskog rukovoditelja!) pa i mene, jer mi je ime također navedeno u impresumu. Pritom je od čitatelja „Vjesnika“ prikrio činjenicu da ja ondje djelujem kao GRAFIČKI UREDNIK.
Svi oni koji nešto znaju o novinama, znaju i to da posao grafičkog urednika nije sadržaj, nego izgled lista, njegov dizajn. Grafički urednik ne uređuje publikaciju nego njenu grafiku.
To je ono što sam radio za tri broja „Behara“- toliko ih je objavljeno u protekloj godini dana. (U prilogu: kopija impresuma).
U njima nisam objavio nijedan vlastiti tekst, ne odlučujem što, kada, tko i kako će netko napisati, jer to nije moj posao. Tako je posvuda a ne samo u nas.
Svaku polemiku s don Bakovićem o ovom slučaju na stranicama „Vjesnika“ smatram nesvrsishodnom jer njegove optužbe u odnosu na mene odbijam kao neosnovane, a zadovoljštinu ću potražiti na sudu putem tužbe.
Svratio sam pozornost Društvu i Sindikatu hrvatskih novinara na to da se pismom don Bakovića u hrvatsko novinstvo, a povodom objavljivanja članka, uvodi dosad nepoznat običaj političkog prozivanja i optuživanja ne samo pisca, odgovornih i glavnih urednika nego i dizajnera, lektora i ekonomskih rukovoditelja. Pitanje je vremena kada će doći na red i daktilografi, vozači, tajnice i tko zna tko.
                                                                     Zija Sulejmanpašić


Pozivnica za jedno predavanje
8. VII. 1993.


Čast nam je da Vas pozovemo na predavanje
IBRAHIMA KAJANA
Glavnog urednika časopisa BEHAR
Tema:
BOSANSKI DUH I NJEGOVI KRVNICI
Predavanje će se održati u četvrtak, 8. VII. 1993. godine, u 19. sati, u Velikoj dvorani Zagrebačke džamije.

Na predavanju vidim veliki broj prijatelja (Voljevicu, dr. Pašalića, Hilmiju Š., Družića) - i, recimo, poštovatelja: među njima i dr. Kulenovića i ambasadora Turske Republike, književnika Yüksela.
Pažnja je bila golema. Muk. I prolomi pljeska. Ali, gdje li su mi bilješke koje su mi pomagale? Neko ih je pokupio sa stola...


HMDS & MDS traže ostavku Izetbegovića itd...
23. VII. 93.

Zapanjujuće, otvoreno klevetanje i izdaja interesa vlastitog naroda u ime vlasti onih koji ih protežiraju na različite načine...
Čitam Poharine i Bakšićeve riječi, jučer izgovorene na njihovoj "konferenciji za tisak", (u nazočnosti "Muslimana" iz vrha vlasti "Hrvatske Republike Herceg-Bosna", inž. Zulfe Robivića), objavljene u Vjesniku pod naslovom: Traže ostavke Izetbegovića i Ganića:
„Bakšić je iznio političku situaciju posebno na području Mostara i srednje Bosne gdje još traju sukobi između Muslimana i Hrvata, što je voda na mlin Srba. HMDS sve bolje surađuje s Fikretom Abdićem, pa ga zato HMDS i MDS ističu kao kandidata za predsjednika Predsjedništva BiH.“
Bakšić je rekao novinarima „da će Armin Pohara vjerojatno ući u organe vlasti HVO i „Herceg-Bosne“, a predložio je da general Jasmin Jaganjac preuzme zapovjedništvo Armije BiH, zajedno s generalom Šarlijem Daidžom i nekompromitiranim ljudima iz sadašnjeg vojnog vrha Armije BiH. Bakšić je najoštrije zatražio ostavke Alije Izetbegovića, Ejuba Ganića i Rusmira Mahmutćehajića, čija djelatnost pokazuje da im nije stalo do čvrstog i trajnog saveza s Hrvatima, a još manje do osiguranja biološkog opstanka muslimanskog naroda.“
Odgovarajući na pitanja novinara što je sve ostvareno od obećanja da će se s mostarskog heliodroma pustiti na slobodu građani zatočeni od HVO, g. Pohara je rekao da se to provodi, ali da je bilo i zastoja. Radi se o nekih 5000 ljudi, i to nije logor, nego utočište izvan neposrednog ratnog područja. Ovih je dana ubrzano puštanje tih zatočenika“.
Potvrđuje „da je stanje u Mostaru još uvijek teško, „da je u Čapljini također složeno“ ali – „da su vijesti o etničkom čišćenju Muslimana iskrivljene".
(ISKRIVUENE! Dragi moj Pohara, zar tamo nisi susreo mog najmlađeg brata, Esada?)
Potom su pročitali u ime obje stranke spisak želja što trebaju ispuniti u Sarajevu!
Najposlije su, u 6. točki svojih traženja „najoštrije osudili“ prosrpski istup „Jugoslovena“ Ejupa Ganića i tražili da njegovo mjesto u Predsjedništvu BiH preuzme mr. Selim Bešlagić, gradonačelnih Tuzle.
Najposlije je g. Bakšić, ozbiljno zabrinut što mu urušavaju domovinu, pročitao „otvoreno pismo upućeno Vijeću sigurnosti UN i sjedištu EZ u kome ističe da bi eventualno uvođenje sankcija protiv RH navodno zbog miješanja u unutarnje odnose BiH, samo još više otezalo položaj napaćenog naroda u BiH i izbjeglica u Hrvatskoj, jer je pomoć narodu BiH dosad stizala isključivo preko teritorija RH, ili se dijelila iz njezinih zaliha.“ - marljivo će zabilježiti u Vjesniku vjerni pratitelj rađanja i razvoja političke stranke HMDS i MDS - S.(aša?) Zvizdić (zvani Stern?)

San: ruševine Mostara, mrtva majka
23. X. 1993.

Sinoć sam doputovao u Stuttgart s dr. Hukovićem, mr. H. Neiinarlijom, dr. Grbom, na Dane bosanskog jezika, koje organizira ambiciozni Dervišević...
Jutros sam se probudio (u dosta pristojnom motelu nekog Turčina u blizini St., pa pričam dr. Hukoviću, svom cimeru, san koji me izmorio i iznurio: sanjao sam majku, mislim da sam je tako jasno sanjao prvi put otkako je umrla. Zatekao sam se u Mostaru, na Carini. Ne vidim ništa, osim ruševina, gomila urušena kamenja... Zatičem se s majkom, i dalje u ruševinama, na obali Neretve, ispod bašča Milasovih. Na nas bi trebala padati sjena Carinskog mosta, ali je nema. Ništa ne govorimo. Čekam čamac. Čamac prilazi, malen je i pun ljudi, gotovo je nevjerovatno da toliko ljudi može stati u tu malu orahovu ljusku!

 San... ili zbilja?

Ostavljam majku na obali i ulazim, zbijam se s ljudima u čamcu. U strahu, primičemo se, kroz mutne i bijesne valove, drugoj obali...
Budim se, ne znajući jesam li ikada pristao.
Huković kaže: „Neka na hair okrene, nije ti lijep san.“

* * *
U pauzi odlazim s Bakirom na Godišnju skupštinu Europske zajednice SDA. Šadlić me pozdravlja i traži da se obratim. Dok govorim, primjećujem nasmiješenog Strojla: on me tako, smiješkom, istodobno i bodri i drži u stanovitoj nedoumici: prihvaća li uopće moj način „ne-političkog političkog“ govora?! U međuvremenu su stigli i dr. Huković, pa se i on oglašava, među ostalim ističe stradavanje žena u ovom ratu, pa temu ilustrira Enesovom pjesmom, „koja bi se trebala naći u svim našim čitankama“.
Govorio je i „specijalni gost skupštine“ dr. M. A. Mahmoud, Egipćanin porijeklom, ex-predsjednik i sadašnji član Međunarodnog suda za ljudska prava u New Yorku. Za muzičko-poetsko druženje bio je zadužen kantautor Jasmin Osmankić.

Opovrgnuta tvrdnja "The New York Timesa"
13. Xl. 93.

NE ZNA SE TKO JE SRUŠIO MOST
MOSTAR - Pomoćnik ministra obrane za informativnu djelatnost HR Herceg-Bosna Veso Vegar opovrgnuo je u petak tvrdnju beogradskog dopisnika Chucka Sudetica u "The New York Timesu" od 10. studenoga da su "hrvatski topnici razorili mostarski Stari most".
U demantiju poslanom "The New York Timesu" Vegar ističe da Sudeticu "nije izjavio kako su topnici HVO-a gađali Stari most", jer sa spomenutim novinarom uopće nije razgovarao. "U razgovoru s drugim novinarima rekao sam", kaže Vegar, "kako su toga dana kada je srušen Stari most, kao i dan prije, vođene topničke borbe oko mosta, te da dopuštam mogućnost kako je neka granata, ili drugi projektil, pogodila most, jer su oko Starog mosta najjači muslimanski položaji."
(H) - VEČERNJI LIST


Bio sam svjedok događaja
Graz, 16. XI. 1996.


 Bio sam službeni svjedok na njihovom vjenčanju:
AMRA MUHIĆ I HUSE MALKOČ

Izvor: BEHAR JOURBAL, 1996., br. 14, str. 17

Nema komentara:

Objavi komentar