20. svi 2012.

ARAPSKE TEME I POIMANJE ARABIZMA DANIELA BUČANA


 
  Daniel Bučan

Piše: Ibrahim Kajan

Povodom knjige Daniela Bučana: POIMANJE ARABIZMA, Mladost, Zagreb, 1981.

Monografija Poimanje arabizma zagrebačkog orijentalista Daniela Bučana, daje niz izravnih odgovora vezanih za genezu jedne kulture svjetskih razmjera, ali nuka i na postavljanja pitanja, na daljnju razradu teza i, prije svega, na razumijevanje arapskog svijeta.
Incijalni krug pitanja, čiji odgovori rasvjetljavaju ishodište i putanju spektakularne duhovne eksplozije, izuzetna i neponovljiva pomicanja arapske kulturne svijesti, Bučan nalazi u identificiranju triju domovina Arapa. Riječ je o zemljopisnoj (pustinjskoj) fiksiranosti, o pjesničkom jeziku predislamskih beduinskih pjesnika, te islamu - prvotnom imenu nove monoteističke religije, a potom i sinonimu, dodatnim semantičkim punjenjem iste riječi, za sve što određuje islamsko društvo, kulturu i civilizaciju.
Muhamedova (a. s.) revolucija duha, kako bi rekao Bučan, izrasta koliko iz njegovih biografskih elemenata toliko i iz društvenih nelagoda patrijarhalno-plemenskog komunitarizma zatečena društva. Krik proročkih (poslaničkih) poruka upisuje u povijesti začetak arapske nacije koju Muhamed (a. s) profilira u ummi, dvojake atributivnosti: društveno-političke i religiozne.
Ta dvojnost, Kur'anom očitovana poput amalgama, kao jedinstvo - očitovat će se gotovo u svemu: u prirodi pojavnog svijeta, u jeziku, u umjetnosti, u politici. Sve se podiže na razinu imaginarnog i metafizičkog ("voljom Gospodara"), i vraća se ljudima "na upotrebu"! U jeziku primjerice, iskazuje se (Kur'anom) "neljudska" paradigma estetske punoće i zaobljenosti: budući da Bog predaje poruku na arapskom jeziku, sam jezik uzima sve prerogative svetosti - otud je on i danas književni uzor i jak element spajanja među Arapima.
Ovaj nas autor poput vješta putovođe upoznaje s blistavim prostorima jedne neponovljive svjetske baštine. Zacijelo, upoznavajući je - bit će olakšano razumijevanje arapskoislamskog svijeta "u kontekstu stvari". Postkolonijalni svijet arapskog područja očekuje "drugi nacionalni preporod". Putove koji se traže iz zamršena kompleksa "tradicije i suvremenosti" - na ideološkom planu Bučan sagledava slijedom Corbinova prepoznavanja novijih "teorija obnove modela" nekih arapskih država - kao metapovijesne i nedijalektične.
Šteta je što Bučan nije našao mjesta za obradu i pojašnjavanje islamskog poimanja svojine, kakvo se može naći u nekih arapskih pisaca. U tom smislu bi bilo valjano kritički pročitati tekst M. Shafiqa (u "Socijalizmu" 10/80), posebice zanimljiv s aspekta interpretacije "samoupravljanja u historijskom iskustvu arapsko-islamskih društava".
Smatramo da bi vrlo značajno poglavlje Poimanja arabizma naslovljeno "Istočni grijeh suvremene arapske ideologije", bilo znatnije osmišljeno da je razlučio neumjesnost puke usporedbe predodžaba "o ruralnom i feudalnom arapskom svijetu" (S. Amin), s istovremenim evropskim ruralnim i feudalnim društveno-povijesnim sekvencama. Zato Amin i kaže na jednom mjestu: "U stvari, arapski svijet nije mogao biti asimiliran sa srednjovjekovnom Evropom".
Tražeći, često i grozničavo, neki vlastiti, svoj put - što se u politici očituje kao težnja da se odbaci svaka ovisnost od Zapada i od Istoka - Arapi posvjedočuju svijest o potrebi da budu samosvojni, piše Daniel Bučan, i dodaje da će možda jedna nova preobrazba islama i Arapa otkriti mogućnost za novo, u povijesnom smislu plodotvorno komuniciranje s vanjskim svijetom i uputiti Arape na put nove povijesne veličine.
Bučan je napravio vrijedno i pošteno djelo, iskazano bogatim jezikom činjenica i asocijacija koje one dopuštaju, knjigu koja osvjetljava jednu kulturu zatravljenu ne samo vremenom, nego i predrasudama.

Izvor.
VJESNIK, 11. VIII. 1981.
GOSPODARI I SLUGE TINTE, Planjax, Tešanj, 2005., str. 105-106

Nema komentara:

Objavi komentar