2. tra 2016.

U BLAGAJU, BOŽIJE KUĆICE





 Pod Hercegovim Gradom od tisuću godina

Historija iz zasjede
Piše: Dr. Ibrahim Kajan

Historija pouzdano zna da je gospodar Humske zemlje, herceg Stjepan Vukčić Kosača, bio najsnažnijim i istinskim zaštitnikom bosanskim patarenima i Crkvi bosanskoj. Također se pouzdano zna da su uz njegovu samrtnu postelju one 1466., za zdravlje njegovo usrdno Boga molili  gost Crkve bosanske i crnorizac Crkve pravoslavne. Taj historijski prizor na kraju jedne slavne biografije svjedoči da su još u predislamskom Humu i Bosni živjeli ljudi različitih vjerskih sljedbi i da kuća Kosača nije slijedila zlokobni europski nauk: ko je gospodar, njegova je i vjera. U njoj su se na kraju susreli bogumilstvo s pravoslavljem, katoličanstvom i islamom. Pod njegovom tvrđom od hiljadu godina, poredane su Božije kućice.

Hercegov stolni grad Blagaj, njegovo podgrađe i kasniji šeher Blagaj do austrougarskog osiromašenog prigradskog naselja punog povijesti  – i arheološki i arhitektonski, i dan-danas pokazuje ne samo duboke tragove vjerujuće prošlosti, nego i usporednog i koegzistirajućeg prožimanja duhovnih gibanja ljudske prakse i ljudske dobrohotnosti.

Blagaj nije samo dominantno duhovno islamsko središte, nego mjesto i dviju bogomolja Istočne i Zapadne crkve. Prethodila im je jedna srednjovjekovna navodno iz, ništa manje, nego 12. stoljeća. Prosuđuje se o tom po ploči nazvanoj „Blagajskom“, s natpisom humskog kneza Miroslava što ga je Marko Vego 50-tih godina pročitao i protumačio tekstom koji je mogao biti ugrađen nad ulazom Crkve sv. Kuzme i Damjana. Čitao je: U ime otca i sina i svetago duha / Ja, župan Miroslav, zidah crkv' / svetago Kozme i Damjana / u svojih selijah / U dni velijega župana / slavnago Nemanje...


Crkva sv. Vasilija Ostroškog poharana u zadnjoj agresiji na BiH


Da to čitanje „Blagajske ploče“, čuvane u Zemaljskom muzeju, nipošto nije pouzdano, upozorio je još Mak Dizdar u Starim bosanskim tekstovima. Vego je je „čitao“ i izvan teksta - „na osnovu  rekonstrukcije izvjesnih historijskih događaja i narodnih predanja“.  Blagaj, političko središte tog doba, nazivan je gradom i trgom, a ne selom, kako veli tekst. Izvještaj o istraživanjima u 1955., kaže: „Nisu pronađeni arheološki dolazi neke građevine kojoj bi spomenuti natpis mogao pripadati.“  Bosansko je srednjovjekovlje svašta pretrpjelo od historičara, i još trpi.

No, bilo kako bilo, u godini 1892., pravoslavni svijet najbliže blagajske okolice, na ulazu u drevni grad, podigao je svojim žudnjom  crkvicu „u slavu i čast... oca našego mitropolita Vasilija Ostroškog čudotvorca“, a „prilozima pravoslavnog stanovništva“. Skromnih je dimenzija i biranih stilskih, eklektičkih obilježja diktiranih prostornim i vremenskim određenjem. Na taj se način uklopila u blagajski niz skromnih kućica podizanih krajem osmanske i početaka austrougarske uprave. Ikonostas je postavljen uoči osvećenja crkve 1893. Prikazivao je dvanaest svetitelja u ulju na platnu. Crkva je imala i 15-tak ikona iz različitih vremena od 13. do 19. st. Najvrjednijim su smatrane Silazak u sv. Ad, Sv. Jovan jevanđelist, Sv. Georgije sa žitijem...
Crkva sv. Vasilija Ostroškog stradavala je tri puta od 1914. do 1993., baš kao i katolička, druga blagajska crkva u blizini, izgrađena g. 1908., imenom Crkva Presvetog Trojstva. Bila je sve do posljednjeg rata središte duhovnog okupljanja blagajske župe koju je osnovao mostarski biskup Buconjić 1891. Zvonik joj je dograđen 1933. godine. U istoj je liniji s pravoslavnom; objema uz vrtove teče Buna. U oblikovnom pogledu priklanja se neoromantičnim arhitektonskim stilizacijama, s nizom neobičnih dekorativnih elemenata. Posebno joj je privlačan zvonik, po kojem je u nas „jedinstvena“. Izvedbom je maštovita konstrukcija od plitkih pilara i polukružnih prozora. Završava se složenim vijencem i krunom s grbom. Na uglovima su mu majušni tornjevi  a na kutnim bridovima - izbočine, erkeri.  
 

Crkva Svetoga Trojstva, nakon zalijecenih ratnih granatiranja

Rekosmo da ni nju nije štedio bijes boga Marsa. Nakon obnove, ponovno je mjesto čitanja Radosne vijesti, molitve i duboke skrušenosti.
U Blagaju ništa ne strši - ni sufijska tekija s ruba srednjovjekovlja, ni Carska džamija iz 16. st., ni crkvice lijepe poput zaboravljenih gravura starih europskih majstora.       
        
AVAZ, prilog SEDMICA, 2. 4. 2016., str. 14-15

Nema komentara:

Objavi komentar

PROMAŠI ME PROKLETSTVO FARAONA

  AUTOBIOGRAFSKI FRAGMENTI Promaši me prokletstvo faraona Napisao: Ibrahim Kajan Nevjerovatno je koliko se “tovara sitnica” može prenijeti i...