31. ožu 2016.

KAJAN: BOŠNJACI NEĆE BITI PODSTANARI U TREĆEM ENTITETU



INTERVJU PORTALU NAP.BA "PATRIA"
 Objavljeno u kategoriji Lifemagazin na 18.03.2014 00:00:00

 Ibrahim Kajan, Badanjska pećina



 Kajan: Zašto bismo napuštali svoju kuću, svoj Mostar koje smo izgradili, od prvog do posljednjeg kamena u zidu
Svaki Bošnjak u Hercegovini vrlo bolno doživljava obnovu priče o trećem entitetu. Oni su već jednom doživjeli smrtonosne užase u toj istoj, „premijernoj“ paradžavi koja se zvala „Hrvatska Republika Herceg Bosna“ - izjavio je u razgovoru za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) Ibrahim Kajan, mostarski književnik.

- Zahvaljujući tom „trećem entitetu“ Mostar je raseljen i „oslobođen“ od Bošnjaka i Srba – najmanje 10.000 mostarskih Bošnjaka danas živi u dalekim zemljama u koje su „otišli“ izravno iz raspuštavnih logora Jadranka Prlića i Mate Bobana – kaže Kajan.

On je rođeni Mostarac, ali je još od studentskih dana vrijeme najčešće provodio u Zagrebu, gdje je, radeći kao lektor, bibilotekar i urednik, upoznao političke prilike u Hrvatskoj.
NAP donosi opsežan intervju sa njim, u kojem govori o izgledima za treći entitet, osnivanju Hrvatske akademije znanosti i umjetosti u Mostaru, odnosu demokratskog Zageba i Beograda prema BiH.
Kajan smatra da su za tešku socijalnu, političku i ekonomsku situaciju u zemlji krivi svi, na prvom mjesto domaća politička elita, ali i licemjerna međunarodna zajednica.

NAP: Kako bi se Bošnjaci ponašali ukoliko bi, zaista, i došlo do formiranja trećeg entiteta?
KAJAN: Bošnjaci Hercegovine nisu spremni dva puta u kratkom vremenu biti podvrgnuti tuđoj volji, biti manjina koju ne mogu zaštiti instrumentima „nacionalnog vitalnog interesa“, ne žele jednostavno biti podstanari u vlastitoj kući.
Bošnjaci ne mogu prihvatiti treći entitet, jer kroz poratno vrijeme vide da su onemogućivani na svakom koraku. Ako je Stolac „veliki povratnički uspjeh“, onda je totalni politički „povratnički neuspjeh“ o kojem niko živ ne govori. U samom Stocu, gdje je trenutačno najviše Bošnjaka, rijetko je ko uspio dobiti zaposlenje, jer ona „nisu za njih“.
Tih 300 stotine zaposlenih Stočana radi u Mostaru, u gradu koji je još jedino kulturno i političko uporište Bošnjaka Hercegovine. Nijedan drugi problem u Stocu nije riješen. Svaki od njih živi i sada, kao što je živio odmah nakon srušene „Herceg Bosne“. Mogu samo zamisliti koju budućnost mogu imati Bošnjaci u tom i takvom etnitetu! Zbog toga, Bošnjaci neće napustiti svoje ideale slobode za uštrb bilo čijih interesa, ni Sarajeva, ni Zagreba, ni međunarodne zajednice.  Mi nećemo ni u Sarajevo ni u Zagreb. Zašto bismo napuštali svoju kuću, svoj Mostar kojeg smo izgradili, od prvog do posljednjeg kamena u zidu!
Ne vjerujem u model trećeg, hrvatskog entiteta. Jer što podrazumijeva taj entitet? Koji prostor i koje stanovništvo? Ništa se ne odvaja lahko, a posebno ako se otima! Siguran sam da bi došlo do sukoba, jer je i bez toga...kriza snažna.
Ne vjerujem da će doći i do odcjepljenja RS-a.  Srbija je u trenutačnim političkim procesima europskih integracija – a to ne podrazumijeva istodobno secesionističko poduzetništvo u komšiluku.

NAP: Ali, nije li osnivanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru ipak korak naprijed ka stvaranju trećeg entita?
KAJAN: Što se tiče formiranja Hrvatske akademije znanosti, ne vidim ništa sporno u tom činu. Isto sam govorio i pri formiranu Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti - ne znam zašto su je napadali na prvom koraku i to oni koji nikada nisu ni riječi rekli za već postojeću Srpsku akademiju u Banja Luci?! U Italiji ima desetine akademija, pa šta onda? I u Zagrebu, osim HAZU-a, postoje Akademija tehničkih znanosti, Akademija medicinskih znanosti itd. Hoće li neka akademija biti „upotrijebljena“ u neke druge, neznanstvene i neumjetničke ciljeve, pitanje je zbilje koja će se tek možda dogoditi. Ali, princip da nešto dopustaš sebi a uskraćuješ drugom, neuračunljiv je sam po sebi.

NAP: BiH se nalazi u izrazito teškoj političkoj i ekonomskoj situaciji. Ko je najviše kriv za to?
KAJAN: To što iza rata nije oporavljena, nego čak i dodatno destruirana ili sasvim uništena mogućnost privredne obnove, upućuje na krivca – na politiku koja nije osigurala zakonsku regulativu za stvoranje ambijenta za privrednu obnovu, kao ni zaštitne mehanizme kojima se spječava njezina razgradnja, bjelodana pljačka, i to ne samo za svoj osobni, nego i za inozemni interes. Ako je to tako, a golim okom se vide panorame uništenih postrojenja, među njima  i jedne 120 godina „isplative“ Fabrike duhana Mostar, onda to neupitno potvrđuje da je bh. „politička elita“ producirala svoje vlastite kriminogene bande koje obavljaju najprljaviji dio pljačkaškog pohoda da državu.
U ovoj državi svi smo odgovorni: zato su mi smiješne ostavke nekih političara „iz moralnih razloga“, koje smo ovih dana vidjeli. O kakvom se „poštenju i moralu“ radi ako je, taj predsjedavao najvišim lokalnim ovlastima – a sve oko njega opljačkano! Zar nikada ništa nije vidio? Morao je vidjeti i živi je svjedok – i u tom smislu potpuno je nepošten, jer nikada ni jednom riječju nije pokušao otkloniti kriminal.

NAP: Kolio bh. muci doprinose utjecaji iz Zagreba i Beograda?
KAJAN: Utjecaji iz tih središta susjednih država odnosi se prije svega na nacionalne elite i njihov se dominantan sadržaj odnosi na budući ustroj dejtonske Bosne i Hercegovine, baš kao što se, starateljski, odnosio na „sudbinu svog naroda“ za vrijeme rata. Neki je dan u Mostaru Miroslav Tuđman rekao, citirajući svog pokojnog oca Franju, da je njegova filozofija prema BiH i Hrvatima u njoj, svodiva na jednu rečenicu: „Težnja svih Hrvata je da budu u granicama jedne države“.
Naravno da vam je ta filozofija poznata i iz govora Slobodana Miloševića o imperativu da svi Srbi žive u granicama jedne države. Miloševića je ta filozofija gurnula u osvajačku agresiju na cijelu BiH, a Tuđmana u oružanu infiltraciju te zločaste projekte „humanog preseljenja“ prema Bobanovoj „Herceg Bosni“, blizakinji Karadžićeve „Republike Sprske“. Ni u jednoj ni u drugoj nije ostavljeno prostora za pripadnike bošnjačkog naroda. Kao što vidimo, ni 20 godina nakon Washingtonskog sporazuma, glavne premise tih političkih filozofija  - nisu arhivirane...
Naravno da u demokratskom Zagrebu ima vrlo jakih snaga koje i žele i hoće utjecati na bh. političke prilike, jer se te prilike, u krajnjem slučaju, tiču i Hrvatske, imaju snažne refleksije na nju. Međutim, kad o tome razmišljam, uvijek se sjetim jednog susreta s Draženom Budišom, čini mi se krajem 1993., nakon njegova povratka iz Sarajeva, gdje je bio sudionikom jednog susreta s bliskim nositeljima političkog mišljenja. Prenoseći mi svoja zapažanja, kazao mi je kako pomalo ne razumije bošnjačke prijatelje, jer oni, ako ste im pokazali da ih podržavate, očekuju od vas da vodite bošnjačku politiku! Zaboravljaju, dodao je, „da sam ja prije svega hrvatski političar“.
Prema tome, ako prepoznajemo u demokratskim hrvatskim tokovima velike političke osobnosti kao svojega prijatelja, nemojmo od njega očekivati da vodi bh. politiku, ili, kao u ovom primjeru – Bošnjačku politiku. Kao autentični hrvatski političari koji BiH vide kao samostalnu i suverenu državu, naša su prvorazredna vrijednost.
Ne sumnjam da je demokratski Beograd bitno drukčiji od Zagreba.

NAP: Imaju li Bošnjaci snage, pameti i mudrosti očuvati cjelovitost BiH?
KAJAN: Sudeći po političarima koji su bili kadri uništiti svu privrednu infrastrukturu, teško je očekivati da oni mogu imati (ikakve) mudrosti u očuvanju cjelovitosti BiH. Veliki dio krivnje treba adresirati i na međunarodnu Zajednicu. Zašto je „Dayton“ sveto slovo? Zašto nisu realizirali onaj član o povratnicima? Zašto, napokon, sami Sporazum nije bio „privremeni“ (kako je i predviđeno) – nego se pretvorio u trajni?
Veliki grijeh međunarodne zajednice je kada je u pitanju i sami Mostar. On su nametnuli Statut grada Mostar, koji su Bošnjaci pod pritiskom i prijetnjama prihvatili, a Hrvati nisu, da bi se sad taj isti Statut tretirao – neustavnim! To je jedna banalna sprdnja prije svega sa Bošnjacima.
I još nešto: zašto MZ preferira i drži prvorazrednim razgovore o državi s predsjednicima stranaka, a ne s visokim dužnosnicima – države?  Ne, ne vjerujem da je to politička praksa Zapada... ali eto, ovdje se kupuje i prodaje.

Nema komentara:

Objavi komentar