KO ZNA ZAŠTO JE BIO RAT U MOSTARU?

Enisa Bukvić: "Cosmopolitsko" i "muslimansko" izdanje

Enisa Bukvić: Cosmopolit@n  / Recenzija autoričina prijevoda s talijanskog / Književni klub Brčko, 2016.

Cosmopolit@n  je autobiografska knjiga koja tematizira potragu za vlastitim identitetom, kroz eseje o raspršenoj obitelji, njihovoj integraciji u zemljama azila, te kroz „iskustva drugih“  koje (autorica) pomaže kroz humanitarne organizacije i s kojima iznova proživljava traumatična iskustva.  Živeći duže vremena izvan domovine, autorica uči i prihvaća korisna znanja i kulturološke oblike ponašanja koji  su, od onih „vidljivih“ u knjizi, supranacionalni  i supravjerski obrasci pa kao takvi  korespondiraju s kosmopolitskim osjećanjem svijeta kao jedine domovine.  Svoj idejni podtekst plasira kroz ležerne narativne strukture sjećanja na okupljanja na tradicionalnoj svadbi u izvornom sandžačkom zavičaju, kroz priče o Mirsadi, Bebi, Zahri, Ivanu, poglavlju o bosanskim jelima,  priči o podijeljenom gradu Mostaru itd. Kroz Enisine eseje provijava neka lepršavost, dobroćudnost, težnja da se natkrile neki slućeni a ne i izgovoreni pasaži patnje koji su se desili i ostavili jasan trag na ljudima, no ona ih uspješno prekriva željom da se „ide dalje“, aktivitetom i stalnim susretima s ljudima. Na nekim mjestima se razotkriva gotovo ispovjedno, otkrivajući detalje obiteljskih nelagoda, svoje osobne i tuđe, ali i prevladavanja akcijom a ne tješenjem. Mada ju je život „otuđio“ od zavičaja (a i sami je zavičaj zatekla potpuno ispražnjen od ljudi i života!), ipak se, kroz njezino „kozmopolitsko“, probija i isijava radost i samog prisjećanja na djetinjstvo, na ljude koji žive , mada davno umrli, dede i nene, strine i adže... a ponajviše na jela o kojima s oduševljenjem piše a čak ih i pripravlja gosteći po svijetu svoje prijatelje.  Po tom je vidljivo da ipak njezin kozmopolitizam nije puno „učenje i prihvaćanje“, kako kaže na jednom mjestu, nego aktivno sudioništvo s drugim kulturama  – mora biti i ostati svoj i svjetski. 

Cijela je dakle knjiga jedna mozaična narativna struktura postavljena na humanističku premisu spoznaje samoga sebe  i svoje vlastite pozicije u zadanu svijetu.  Autoričina su promišljanja snažno obojena subjektivitetom, prihvatljiva i podržavana sve dok ne prijeđu granicu razumne tolerancije, kad neke „poruke“ postaju nejasne u namjeri, a uvredljive u krajnjoj konzekvenci. Tu mislim, prije svega, na olahko poništavanje imena (dakle i onoga što ona određuju!) bosanskohercegovačkih naroda i njihovog doslovnog svođenja na vjerske zajednice, jer se ti narodi imenuju vjerskim imenima! - i, drugo - „otkriće“ da autorica ne zna da je na BiH izvršena dvostruka agresija, prvo srpsko-crnogorska, a potom i hrvatska, uz snažno sudjelovanje srbizirane Jugoslavenske narodne armije. Dakle, nije u BiH bio građanski rat (što je sugestija ove knjige), nego je bila – agresija, rat za teritorij s genocidom nad Bošnjacima. Umjesto toga, u knjizi se doslovno kaže da su rat inicirali „radikani Srbi“, a da se za rat u Mostaru, npr., ne zna kako je i zašto počeo?

Knjigu je autorica objavila na talijanskom jeziku i prevela na bosanski. Nadam se da je knjiga temeljito lektorirana, budući da cijeli rukopis vrvi slabim sintaksičkim rješenjima... 

Nadam se da će autorica i nakladnik posvetiti posebnu pažnju rukopisu – prije svega dobroj lekturi, te da će uvažiti notorne činjenice vezane za imenovanje naroda u Bosni i Hercegovini, te da će obnoviti pamćenje  na početke i trajanje rata u BiH.  

U Mostaru, 29. II. 2016.                   Dr. sc. Ibrahim Kajan