9. tra 2016.

TRŽNICE „LJUDSKOG MESA“ IZ BOSNE

Piše: dr. Ibrahim Kajan


 Historija iz zasjede


Čitalačko pamćenje široke literature, često posluži misaonoj igri zaobljavanja historijskih neravnina i „nepostojećih dokumenata“. Često je istina da su  „dokazi uništavani i spaljivani i u zemlju zatrpavani“. Istina je da neki živi za života nisu mogli istinu govoriti. Bijahu „prisiljeni na šutnju i zaborav“. U zaboravu je naša muka; iz zaborava stalno izviru naše nevolje. 

Pun je svijet naših potomaka, roblja bosanskog. Nema lekcije koja spominje naše plavooke pranene, njihove muževe i braću, koje su galije mletačke i dubrovačke razvozile kao „bogumilsko i muslimansko ljudsko meso“ po trgovima roblja Barija, Barcelone i Sicilije. 

Vatikanski su arhivi puni neproučene i (nama) neznane građe kako su Bošnjani, osim u ratu ubijani, u razdobljima mira, otimani i po dubrovačkim posrednicima prodavani. Kršćanska je Europa osuđivala ropstvo katolika, ali joj nije smetalo ropstvo drugih. Druge je proglašavala hereticima i nevjernicima. 

 U bešćutnim sažetim „zapisnicima“ prodane robe, s deklaracijama o imenu, porijeklu i kraju iz kojeg su oteti ili „kupljeni“, pokatkad i od nevoljnih roditelja. O jednom takvom konvoju robinja iz Usore, imena i sudbina u latinskom jeziku pribilježenih u dubrovačkom notarskom uredu, ponuđeno je istraživanje mr. S. Halilovića. Unutar rada je spisak: 1. Dragoslava iz Usore i sin joj Pribil, izjavljuju da su robovi Vite Gučetića; 2. Nikle Petra Sašimović prodaje robinju Radoslavu, kćer Stojka, iz Usore, za 21 perper i 4 groša, u martu 1365.; 3. Nikša Saraka prodaje svoju robinju Budisavu, kćer Veselka, iz Usore, u oktobru 1367.; 4. Stojna iz Srebrenika, sa sinom Tvrtkom, izjavljuje da ih je Pauloško Kudelinović kupio od Vukosava Stjepkovića za 40 perpera, 1370.; 5. „Moymili de Vxsora“ – registracija isprave o Pribislavi, kćeri Mojmila, iz Usore, kupljenoj u Bosni od Beloja iz Bosne za 26 perpera u junu 1370.; 6. Bogoslava, kći Medoša, iz Usore, prodaje se za 6 dukata, u februaru 1377.; 7. Miloslavu, kći Ostoje Obrenovića iz Usore, kupio je Žare Bakšić u Podvisokom od Gojislava Bogdančića i prodaje Marinu Gunduliću za 14 dukata; 8. Pribislava, kći Radoša iz Usore, priznaje da je robinja Bogdana Okruglića, kupljenu u Usori. 9. Robinja patarenka, slavenski zvana Gojna, a latinski Simona, kći Radoja, iz Usore, kupljena od Hvalca iz Bosne, prodaje se Mlećanima za 25 dukata, u oktobru 1397.; 10. Poklanja se robinja Gojislava, kći Vukosava, iz Usore, patarenka, u septembru 1398...

Djece i žena prodavano je i kupovano, u obilju, za kućnu poslugu, seksualnu upotrebu, rad u bordelima. Muškarci su, mladi i snažni, bacani po teškim poslovima i prikivani na galije mletačke, s kojih više nikada nisu ni silazili.

Bosanski su kraljevi prijetili Dubrovčanima da ne zlobe po Bosni  i da u roblje nikog ne prodaju! Ali to nije pilo vode. Nije ni kasnije, kad su bogumili pred križarskim vojnama u islamskom okrilju svoje glave spašavali i pod tursku se zaštitu stavljali. 

Tako su, od pljačke živeći, dalmatinski Morlaci, uskoci „svaki čas s četam uskakali k Vrgorcu i Ljubuškom“, harajući  od Zadvarja i Gabele – robili „Turke“ i Đenovljanima ih prodavali za daljnju distribuciju! Marljivi dr. H. Sadiković, skupljajući rasute povijest svog Ljubuškog na tragu A. Solovjeva,  citira pismo kotarskog providura Đanfranceska Orija mletačkom duždu iz 1661., izvještavajuć ga da prodaje 92 roba i robnju, od toga 21 udatu ženu, 36 djevojaka i djevojčica i 35 dječaka. Kaže da su stariji određeni za galije... A većina ih je, precizira, iz Trebinja i Bileća, i još, kaže, iz Podgorice i Konjica, Jajca i Srebrenice. „Iz Ljubuškog su Sidika, kći Huseina i Fatime, djevojka od 18 godina, Zelija, žena Mehmeda i kći Omera i Vehide, stara 40 godina, njena kći Rakina, Salio, sinčić Isuha i Sahije, od 11 i Salia, sestra mu od 8 godina.“

Nikad se niko niotkud nije vratio. Kao da su u crnu zemlju potonuli. Njihovi se unuci nisu sjećali ko im bijahu djedi i bake. Ni unucima njihovih najbližih, u Bosni, nikada niko nije prenio strahotnu priču. Nema n. i knjiga. Tek slučajna i zagubljena rečenica u zaboravljenom i nečitanom zborniku

AVAZ, prilog SEDMICA, 9. 4. 2016., str. 14-15

Nema komentara:

Objavi komentar