16. tra 2016.

STO GODINA PROGNANOG GROBA PROGNANOG ALI FEHMI DŽABIĆA

Džabića kula, danas, aprila 2016.Vrapčići.
Niko ne može reći da nije znao!


Historija iz zasjede
Piše: dr. Ibrahim Kajan

Ako je za života  prognan iz domovine, zbog toga što ju je ljubio iznad svega i za nju se borio, onda treba „ukinuti“ progonstvo njegovog groba. Uskoro će, prisjetimo se, 100. godina kako se njegov mezar nalazi među pustim mezarima na stambolskom Fatihu. U vrhu je zaslužnih ljudi naše historije. Mejitu je bilo ime Ali Fehmi Džabić. 

Kuća znanja

Sin je mostarskog muftije Ahmeda-Šaćira, a unuk muftije blagajskog Ali-Fehmi Džabića. Od rođenja, 1853., rastao je u, doslovno, kući znanja. Uz oca, učili su ga Arif ef. Kajtaz i muftija Karabeg, čiju je nasilnu smrt morao dramatično doživjeti i pamtiti kao životno i historijsko iskustvo na kraju turske uprave i početku austrougarske.  

Vidio je kao mladi profesor u medresi, kako se svijet mijenja, kako je politika dvolična i kako su austrougarske proklamacije o jednakosti ljudi -  prazne riječi na papiru. Vidio je uspostavljanje potpune kontrole austrougarske Zemaljske vlade nad ukupnom islamskom zajednicom. Vidio je kako se mnoge vrijednosti – obevrjeđuju ukazima i zakonskim aktima, preko noći. Vidio je kako narasta plima nesretnih ljudi koji u svojoj domovini više ne vide svoj opstanak: iseljavaju u Tursku, napuštajući svoj toprak. Šta može mladi muderis u malom Mostaru?

Smrću njegova oca 1884, muftije, mostarska ulema ne traži drugog muftiju – osim njega, Ali Fehmija Džabića, sina Ahmedova.  Tek mu je 30 godina.
Promatra „šta se radi od njegova ummeta“, čita Štadlerove, nadbiskupove, agresivne pozive muslimanima u „vjeru koja spašava“ a biskupima pravoslavnima, pridodaje i ekcikliku pape Leona XIII „Praeclera testimonia“ diktirajući im „da se pomire i sjedine s Rimskom crkvom“, jer je „vrijeme blizu“... 

Iz cijele BiH pristižu glasovi o „nestanku“ i „otimanju“ mladih muslimanki i muslimana, čak i udatih žena – pa pokrštenih i na druga mjesta prebačenih... najčešće s „tragom izgubljenim“. 

A da će se to desiti i u najbližoj blizini samoga muftije Džabića, u njegovom komšiluku uz imanje i svoju kulu u Vrapčićima – niko nije mogao povjerovati! Mostarom je 3. 5. 1899. pukao glas o „nestanku malodobne Fate Omanović, kćeri Osmanove“. Kako to nije bio prvi slučaj otmice pripisan crkvenoj umiješanosti (kada je oteta Saja Đukić u Blizancima, 1881.), potraga je usmjerena na te adrese – i sumnje su se pokazale tačnim.
Mostarom se, poput požara, valjala prijeteća lavina; za Džabića to je bio znak za izlazak na političku pozornicu!

U gradskoj kiraethani, u prisustvu muftije, održan je 5. maja skup koji će, neovisno o samom slučaju, utjecati na modernu političku profilaciju BiH. Izabrani Egekutivni odbor od 12 članova na čelu s Džabićem, svoje zaključke će predočiti mostarskom načelniku, a on sarajevskoj vladi... Političko klupko zamalo će izbaciti i dvije predstavke – jednu ministru Kalaju, a drugu caru Franji Josipu II. Od konkretnog „ataka na islam“, prvi put se lansiraju optužbe o nizu nepravdi koje trpe muslimani od strane vlasti, s proširenom listom zahtjeva. Traži se izdvajanje hercegovačkog vakufa od bosanskog kojim bi upravljalo Vakufsko-mearifski sabor, traži se uspostava posebnog odbora koji bi nadzirao programe i nastavu vjerskih škola i islamski vjeronauk u državnim školama.  

Bošnjački pokret
Iz bunta i „političkih papira“, „Džabića pokret“ je postao – bošnjački politički pokret! U zapetljanoj političkoj igri i nadmudrivanjem s Austro-Ugarskom, s unutrašnjim, međubošnjačkim neslaganjima osobito s Džabićevom pragmatičnom suradnjom s političkim srpskim krugovima (budući da su se i Srbi borili za vjersku i prosvjetnu autonomiju), muftija 1902. godine odlazi na „konsultacije s Mešihatom u Istanbul“. Traži odgovor na ono vječno pitanje naroda u tjeskobi: Šta da se radi? Beč, kratkovido, borca nenasiljem, proglašava nepoželjnom osobom i zabranjuje mu povratak u domovinu. Da, tako je Džabić izgubio svoj Mostar i svoju Bosnu i Hercegovinu. Umro je u Stambolu g. 1918. 

Pa ipak - Džabić je pobjednik. Iz njegova pokreta formirana je g. 1906. Muslimanska narodna organizacija, s Alibegom Firdusom na čelu. S Alibegom, prvim predsjednikom Bosanskog sabora g. 1910. Tu je i jedan mladi političar, učenik učenog Džabića, imenom - Husaga Ćišić. 

AVAZ, prilog SEDMICA, 16. 4. 2016., str. 14-15

Nema komentara:

Objavi komentar

PROMAŠI ME PROKLETSTVO FARAONA

  AUTOBIOGRAFSKI FRAGMENTI Promaši me prokletstvo faraona Napisao: Ibrahim Kajan Nevjerovatno je koliko se “tovara sitnica” može prenijeti i...