22. kol 2015.

AHDNAMA U POLITIČKIM RALJAMA



Historija iz zasjede

Piše: Ibrahim Kajan

Ni u jednom solidnom sf filmu ili štivu, inteligentni svemirci ne interveniraju u mišljenja Zemljana: ne miješaju im se u historiju. Tako ni mišljenja aktera iz 1463. nije uputno nikako, a pogotovo ne politički, prebacivati – u godinu 2015-tu! A takvih pokušaja ima ko pljeve! Tako je jedan mladi mislilac nedavno izribao na pasja preskakala fra Anđela Zvizdovića, nazivajući da „dajdžom“ a ne „ujakom“, jer se „pokorio sultanu El-Fatihu i snishodljivo primio iz njegovih ruku onu spasonosnu Ahdnamu“, dokument o slobodnom ispovijedanju katoličke vjere.
Neposredno prije nego što će sultan Mehmed el-Fatih predati glasovitu Ahdnamu u ruke fra Anđelu Zvizdoviću, među njima se svakako morao ostvariti dublji kontakt, što je vodio znamenitom činu na polju Milidražu u blizini Busovače. U jednom je suvremenom izdanju citiran „transkript“ (Omerbašić, Zagreb, 1999.) pripisan mr. Dubravku Lovrenoviću. U njemu se kaže da je fra Anđelo svoju odlučnu namjeru ovako plasirao uznemirenoj subraći: „Sultan  je na dva dana hoda od Fojnice i već sutra eto nam ga na vrata. Pitam se i pitam vas, hoćemo li i dalje čekati i sjediti prekriženih ruku? Znam, već vidim upitne poglede u čuđenje pa zar mi siromašni i neugledni redovnici da spašavamo ono što nisu u stanju svjetske sile i oružje? A pogrešne su to misli, jer upravo zato što oni nisu mogli, mi moramo činiti. Mi smo u ovoj zemlji više od stotinu i pedeset godina. Stekli smo, a svi znamo kako teško, povjerenje ovog naroda. Ako ga još i mi napustimo, šta će mu ostati? Uostalom sjetite se zar i utemeljitelj našeg reda sv. Franjo Asiški nije u svoje doba išao pred egipatskog sultana?“
Braća su ga razumjela, ali ga nikako ne mogu razumjeti neki ljudi danas, ni njegove riječi kojima se sultanu obratio: „Pozdrav tebi, o svijetli care, gospodaru nebrojenih naroda i svjetova. Pozdravlja te skromni franjevački redovnik i bosanski kustod fra Anđeo Zvizdović, sluga Božji i sluga bosanskog katoličkog puka. Zahvaljujem ti što si se udostojio i primio me… Slušaj zato što ću ti sada kazati, jer to nije samo za moje dobro i moga puka, već i tvoje i tvoje Carevine...“ Zvizdović ga potom podsjeća na sve što ih povezuje kao ljude koji vjeruju u Gospodara svjetova, kako ih Bog upućuje navodeći im primjere zajedničkih pejgambera u Bibliji i Kur'anu Časnome spomenutim, o toleranciji  koju Božja knjiga Poslanikom objavljena, širi među kršćanima i židovima. Potom reče: „Ako je tako, zašto onda svijetli care, ništiš i robiš dobri bosanski puk, naše gradove, sela i crkve, zašto ga satireš i ubijaš, zašto pališ zemlju i pretvaraš je u prah i pepeo... Većina naroda je izbjegla, a oni koji nisu izbjegli i u roblje odvedeni, spremaju se da krenu za njima. Upitaj se tko će obrađivati njive i polja, tko će žeti i mljeti, tko će vaditi zlato iz rudnika, i tko će na koncu tebi služiti i porez plaćati ako svi odu.“
Posljednji dionicu svoje fuge ovako je zaključio: „Zato te care, u ime redovnika sv. Franje i u ime bosanskog puka, molim i zaklinjem i tvoj carski list tražim, kojim ćeš nam jamčiti slobodu ispovijedanja vjere prisutne na ovim prostorima više od hiljadu godina. Molim da se svi prognani i uhićeni vrate svojim domovima, a mi ćemo ti služiti kao gospodaru dotle dok se Bogu bude svidjelo.“
Sve ostalo je historiji poznato: sultan je Anđela zaogrnuo modrim plaštem i predao mu list slobode sačuvan u fojničkom samostanu do dana današnjeg: "Njegovo Veličanstvo, osvojitelj, sultan Mehmed; kad je bosansku krajinu zauzeo i osvojio, u toj pokrajini stanujućim katoličkim svećenicima dao je sadržaj ove uzvišene Ahdname. Carskog uzvišenog znaka i grba, veličanstva hvale svijeta naredba je:
'Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznata svima uopće, prostom puku i odličnicima
ova moja vlastodržačka previšnja povelja (ahdnama) kojom bosanskim svećenicima
ukazujem veliku pažnju te zapovijedam: Spomenutim i njihovijem bogomoljama ne
smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od
uzvišene moje strane, tako i od mojih vezira, niti od mojih podređenih, niti od mojih
podanika-raje, niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko ne
smije se miješati u njihove stvari, niti ih napadati ni vrijeđati ni njih ni njihov život
njihov imetak ni njihove bogomolje. Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi
ljude dopušta im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im
posvećujem moju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom, Stvoriteljem
Gospodarem zemlje i neba, sa sedam mushafa, velikim Božjim poslanikom
(Muhammedom a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sabljom, koju pašem, da ovom što je
ovdje napisano nikoja osoba ne smije se suprotstaviti, dokle god ovi (franjevci) služe
meni i mojoj zapovijedi budu pokorni '. "
Pisano 28. svibnja na granici Milodraževa.
Takvu deklaraciju, ni u kakvu obliku, muslimani na Zapadu nisu nikada mogli dobiti; zapadni vladaru su potirući tursku vlast u Mađarskoj, Slavoniji, Lici, Hrvatskoj i Dalmaciji – pomlatili su ih, pokrstili ili protjerali sve do jednoga.

AVAZ, prilog SEDMICA, 22. 8. 2015., str. 14-15

1 komentar:

  1. Hvala sht8vani profesore na ovim detaljima. U jugo shkolama o ovome smo imali samo jednu rechenicu da je data sloboda djelovanja i nishta vishe.

    OdgovoriIzbriši