Historija iz zasjede
Piše: Ibrahim Kajan
U bosanskoj su historiografiji,
čini se nama laicima, rodoslovi zanemareni a ponekad i zbunjujući neusklađenim
podacima koji dovode u dvojbe i sumnje. Rodoslovlja naših Kotromanića,
Hrvatinića ili Hranića-Kosača, sultana i velikih vezira, bez obzira na povremene
ispravke, olakšavaju razumijevanje zatamnjenih slojeva bosanske historije.
Porodični rodoslovi vrlo su zanimljiva
i zahvalna vrela ne samo za osvjetljavanje sudioništva članova jedne obitelji u
historijskim gibanjima. Od ponajboljih primjera takvih istraživanja, studije su
Hivzije Hasandedića o mostarskim porodicama Alajbegovića, Bakamovića,
Čemalovića, Ćišića, Ćumurija, Dadića, Džabića, Efica i brojnih drugih.
Husaga Ćišić sa suprugom
Jedna od tih studija,
„najmostarskija“, bić je da je ona o Ćišićima. Mada su od najstarijih, o njihovu se porijeklu –
„ništa pouzdano ne zna“! Dr. V. Ćorović kaže da su turskog porijekla, ali
porodično predanje misli da su domaćeg. Prezime Ćišić zatiče se u prostorima
Hercegovine i oko nje prije dolaska Turaka. U Mostaru su „evidentirani“ g. 1468.
U septembru 1446. Marin je Sokaislić ustupio Ratku Ćišiću iz sela Kuk „deset
vretena zemlje u splitskom polju ispod Sitnica“, a u katastrima Herceg-Novog i
Risna je „više od 230 muslimanskih porodica koje su za vrijeme turske uprave
imali posjede, među njima i Ćišići“. U 17. st. živjeli su u jugoistočnom dijelu
Dabarskog polja, a početkom 18., „h. Mehmed Ćišić iz Nikšića imao je mukatu u
mostarskoj nahiji“. Osim bogatstva, Ćišići su u svakoj generaciji imali bar
jednog istaknutog člana porodice, pa im je stablo „okićeno“ muftijama,
muderisima, imamima, hatibima i dobrotvorima. Od muftije Muhamed ef. Ćatića iz 18 st., sačuvana je i pjesma
o velikoj poplavi u Mostaru 1791. Osim poznatog i nacionalno zaslužnog Husage
Ćišića, za mostarski kulturni život bio je od osobite važnosti Safet Ćišić
(1922. – 2000.), osnivač Narodnog pozorišta koje je obilježilo „zvjezdano doba
bh. pozorišta“, sažetog u naslovu J. Lešića – „Grad opsjednut pozorištem“.
U kazivanju o Ćišićima ima i
vedra „zgoda s posljedicama“ koja kaže da se historija odigrava i na
neuobičajenim poprištima. Ona izvire iz šturog podatka s grane jednog od
predaka iz 1717. kada se u Ćišića kuli u Sovićima zbila neočekivana ljubavna
priča.
Neki od odraslijih sinova
mostarskih aga Ćišića sam je boravio u kuli, pa se nenadano razbolio. Kmet
posla kćer Šimu da hizmeti oko mladog age. Djevojka ga je brižljivo njegovala i
gledala da mu se „nađe pri ruci“. Elem, ozdravi aga pa pozva kmeta da mu kaže da će darovati jednu njivu Šimi za nagradu
što se o njemu zdušno i nesebično
brinula. Kmet odleti kao na krilima da kćeri prenese kako je aga želi bogato
nagraditi. Ali, ona ni mukajet! Spusti glavu i reče: „Neću njivu… Ja hoću agu!“
Aga je preko nekog saznao da Šima
ne želi njivu, nego njega, da će i islam primiti i ime svoje u Emina,
promijeniti. Mladić je, bez razmišljanja, zaprosi, pa se čim svanu idući dan
kadiji imotskom uputi i sklopi brak s djevojkom.
Kad je glas o tome stigao do
agina oca u Mostar, odmah mu poruči - da mu u kuću ne dolazi! Šta će, mladi
ostadoše u Sovićima. U tri godine, nevjesta rodi tri sina. U Mostaru se zabrinu
da će djeca ostati bez islamskog odgaja i odroditi se, pa stari Ćišić poruči
sinu da se odmah kući povrati. I sin posluša. Vrati se sa Šimom i dječacima.
„Škutorka je striktno izvršavala sve islamske propise, mevlude u kući
priređivala, ramazane postila... „ – prenosi nam Hasandedić kazivanje H.
Ćišića. Ali, desi se da jednom silazeći niz basamke, posrnu, dobro se ugruha i
uzviknu: „Jezus i Marija pomozite mi!“ Ukućani, čuvši šta nevjesta reče, narede
sinu da im napuste kući. Mladi se Ćišić nastani u Donjoj mahali i izrodiše još
fin broj lijepe i zdrave djece.
„I danas Mostarci reknu u šali
potomcima ovih Ćišića da oni nisu pravi Ćišići jer ih je rodila Škutorka Šima,
što oni i sami govore i na račun ovoga na mostarski način razne šale zbijaju“ –
piše Hasandedić u medaljonu punom mostarskog duha.
Uvijek se potvrđuje istina da je
čovjekova težnja da nešto svoje pridoda svijetu.
AVAZ, prilog SEDMICA, 29. VIII. 2015., str. 14-15
Nema komentara:
Objavi komentar