7. velj 2014.

NE MOGU ŠUTEĆI GLEDATI - PODIŽEM GLAS PROTIV BRUTALNE SILE NAD PROSVJEDNICIMA U TUZLI






Ne mogu mirne savjesti zaspati: zgranut sam nad zlodjelom provedenim nad našim izubijanim narodom u Tuzli!

Zgranut sam ne samo brutalnošću policije nad prosvjednicima, građanima Tuzle i tuzlanskim radnicima dotjeranim do prosjačkog štapa, nego još više nedovoljno čujnim i artikuliranim reakcijama trezvenih političara protiv takvih metoda, političara u Bosni i Hercegovini, a posebice u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Zgranut sam metodama „lova na demontrante“ koje su specijalni policajci obavljali za razbježalim prosvjednicima po kafićima, zahodima i zgradi Pravnog fakulteta, narušavajući ne samo autonomiju Univerziteta u Tuzli, nego još više pokazujući neljudsku neuviđavnost, nekultiviranost i nehumanost!

Zgranut sam zloslutnim mrcvarenjem, doslovnim gaženjem i životinjskim prebijanjem mladog Aldina Širanovića, čovjeka odvažne savjesti i pune svijesti o trenutku nepravde zbog koje je i podigao glas;  njegov glas razbora je uperen protiv  nepravde koja se u ogromnim količinama proizvodi u ime naroda – u izgladnjavanju naroda!

Zgrožen sam bacanjem suzavca među demonstrante, povrjeđivanjem više od trideset osoba različitog uzrasta i različitih spolova, a sve iz razloga prekomjerne upotrebe sile koju su naredili vlastodršci Tuzlanskog kantona.

Niko pri zdravoj pameti u našoj državi neće mirne savjesti moći zaspati ne samo večeras, nego sve dok  se ove odvratne zločestoće ne isprave na bilo koji poznati način - pravnim procedurama, kulturnim običajima ili evropskim civilizacijskim normama. 

                                                         Dr. Ibrahim Kajan, književnik
U Mostaru, 6. februara 2014.


Nema komentara:

Objavi komentar