19. velj 2014.

NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ: RIJEČ PISCIMA




(maja, 1993.)

(Govor prvog predsjednika obnovljenog Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Objavljujemo ga uz neobilježenu  a planiranu svečanu 20. godišnjicu, u decembru 2013. ) 


         Iako ne osjećam ovu svoju novu poziciju, poziciju predsjednika, lažnom, nego naprotiv istinitom, ipak moja književna pamet tek treba da savlada pojam Društva pisaca Republike Bosne i Hercegovine, jer ja sam se do sada prema tom pojmu odnosio površno i nemarno.

         Također se tek moram priviknuti da govorim kada se to od mene očekuje a ne onda kada ja to mogu, hoću i želim.

         Ushit kojim ste me obrahtili vašim izborom, drage poštovane kolege i kolegice po peru, s gorčinom predajem tami muka koji je jači od moje želje da sada nešto kazujem.

         Možda samo ipak ovo: da je društvo pisaca nešto što je piscu u suštini tuđe ali da je odgovornost pisca u društvu pisaca kudikamo veća nego onda kad je pisac sam.

         Dulje od godine svijet gleda kako se u našoj domovini vrši zločin nad čovječanstvom i kako naši susjedi čereče i otimaju bosanske i hercegovačke zemlje i satiru cio jedan bosanski narod, Bosanske Muslimane; a Bosanski Muslimani su oduvijek branili Bosnu i Hercegovinu svim sredstvima pa su je branili čak i od svojih istovjernika 1832. pod vođstvom Husein-bega kapetana Gradaščevića – Zmaja od Bosne.

         Aladža-džamije u Foči i Arnaudije i Ferhadije – džamija u Banjoj Luci više nema ali – evo činjenice: Srbi granatiraju Tadž-mahal a Hrvati granatiraju Alhambru!

         Moje književno iskustvo mi govori da je knjiga brana od zla i možda se sada ne bih nosio s ovom svojom zanijemjelošću da sam, kojim čudom, predsjednik čitalaca a ne predsjednik pisaca.

         U svakom slučaju, moći ću govoriti tek onda kada nešto uradimo a do tada ću brinuti o vama i, s ljubavlju, blagim pogledom, čitati vaše knjige.

         Hvala!

Nema komentara:

Objavi komentar