7. srp 2012.

ZAPIS O HERCEGOVINI: VODA I ZEMLJA, SUROVI KRŠ I DŽENNETSKI PRIZORI

Zapis: Ibrahim Kajan   
 © by ibrahim kajan

Posveta prijateljima koji znaju kako diše zemlja, ekolozima, posveta onima koji je mrtvu oživljuju i iz nje proizvode novi život kojim se hrani ljudski život (npr. agronomima E. M., A. K.)



Početak priče - početak je svijeta. Svijet se rađa svaki put ponovno, kaže stara istina, kada se rodi novi čovjek na mudroj i staroj zemlji.

A i ovaj dio svijeta, drevni i prastari, stvoren je u istom trenu kada se smirio Veliki prasak. Pokazao se u onom trenu, kada se odijelila tama od svjetla, kada su se povukle velike vode potopa i iz njih izronile surove planine, visoke litice, nepregledno sivo, oštro golemo kameno more – nazvano Humskom zemljom, Hercegovinom. 
U sretnim dijelovima ove kamene zemlje buknuli su izvori, pa su na sve strane potekli srebreni potoci, plave rječice i modre, slatke rijeke! Neretva, Naranta kako su je prozvali Rimljani – „božanstvo koje teče“ – protječe kroz srce Hercegovine, od njezinog sjevernog vrha, gdje izvire, do krajnjeg njezina juga, ulijevajući se u More Jadransko. 

 
 Neretva, drevno ime Narenta, 
"božanstvo koje teče" pod konjičkom ćuprijom

A pet je rijeka u Hercegovini koji joj daju život, sretni krik radosti, na kojima su izgrađeni gradovi iz davnine i na čijim se obalama, u spiljama još vide tragovi  prvih ljudskih staništa nerijetko starim i po sedam tisuća godina! Takve nalazimo uz Bregavu, na lokalitetu Badanjske pećine, i iznad samog izvora rijeke Bune, u Blagaju, u tajnovitoj kamenoj udubini Zelene pećine.
Smaragdne vode rijeke Trebišnjice i rijeke Trebižat, ne služe samo ljepoti zemlje – one su smrt kamene pustinje pretvorile u rajske vrtove obilja, slične predjelima iz kojih su nekoć protjerani prvi ljudi ovoga svijeta – Adam i Eva, Adem i Hawwa hazretleri!


 Rijeka sa sedam imena, Trebižat, vodopadi Kravice, rajsko mjesto 
vječne čovjekove mladosti

Voda jest prvo počelo života na zemlji, života bilja i nevidljivih insekata, života ptica nebeskih i riba u vodama, života životinja i života ljudi. Tamo gdje voda ne dopire, gdje ne teku manje rijeke, ni oskudni potoci, Hercegovina je suha, okrutna, naseljena samo zmijama otrovnicama i mitskim avetima iz usmenih predaja koji, uza svu suvremenost, žive svoj umrli epski život u kolektivnom pamćenju starih mudrih Hercegovaca.

Zemlja tako glasno slavi vodu svojim zelenim rastom, a čovjek svojim darom ruku podiže hidrocentrale što novim svjetlom rastjeruju mrak, svojim duhom slavi kosmički um uobličenim u duhovno-vjerske horizonte, od ranih krstjana s krštenjem u vodi i obredih islamskih  čišćenja, te najposlije - svojom prirodom koja se smije i koja plače, koja se zapravo vječno igra – i čija igra nikada ne prestaje. 

Čudesna tekija blagajska, jedna je na zemlji a druga je u vodi

Igra je, i mala i velika, svetkovina! Nekad su to prave, velike, prelijepe svetkovine mladih tijela koji se igraju s vodom! Ko još ne zna sa sportsku stoljetnu tradiciju skakanja sa Starog mosta u Mostaru! Kada se pripremaju mladi skakači, vitezovi današnjih dana baš kao i prije pet stotina godina, nije samo grad Mostar i nije samo Hercegovina na nogama!  U  lijepoj temperaturi iščekivanja cijela je balkanska regija, milijuni ljudi toga će dana sjesti pred tv ekrane i zadivljeno  promatrati očaravajući, ikarski let, zadivljena fantazijom hrabrosti i skladnosti sportskog duha mladost koja sama po sebi zna mudrost ljepote vezane za mudrost vode. 

 Nakon mitskog Dedala i sina mu Ikara, jedino su Mostarci naučili letjeti 
otiskujući se sa svoga Staroga mosta, 
sa svoje drevne Sultan Sulejmanove ćuprije

A u blizini Konjica, odvijaju se slična sportska natjecanja – Skakanje u Kazan: mlada tijela slave vodu otiskujući se s vrhunaca velikih pećina i leteći, bez krila, padajući u slobodnu leta u zeleni vir, u tijelo majke, u vodu, u iskonsko porijeklo, iz zaboravljenu kolijevku sveopćeg života. 
A nedaleko od konjičkog Kazana, na Neretvinoj pritoci Neretvici, dvadesetak kilometara njezinim tijekom  - novovjeki je sport u punom zamahu: rafting, sve popularniji i među domaćim svijetom, i posebice inozemnim, onim koji zaboravljaju kako izgleda čista voda rijeke koja se na svakom mjestu obale može slobodno zahvatiti dlanovima – i ispiti poput medovine!

 Rafting, uzbuđenje i radost, kroz srebro i smaragd Neretvice

Kad se sagneš da je zahvatiš, rukama će ti se približiti ribice, kojih su sve hercegovačke rijeke pune, i jezera hercegovačka, da se doslovno mogu i golim rukama uhvatiti! 

Hercegovac je sklon smijehu i – razmišljanju! Hercegovac je sklon životu i razmišljanju – o onom drugom, zagrobnom životu. A za razmišljanje ništa bolje nema od ribičije, od pecanja, od sportskog ribolova.

Otkako plove riječne vode Hercegovinom, od tada je čovjek na njihovim obalama. On će biti ovdje, jer je tvrd i duboko ukorijenjen u svoju zemlju – svojom velikom ljubavlju za nju: između surih stijena gdje nema zemlje i gdje nema vode, zemlju donosi u svojim rukama, zalijeva je donoseći joj vodu u burilima, za porodicu i za stoku, u čatrnje skuplja kišnicu... a tamo gdje teku zelene i modre rijeke, uvečer sjedne na obalu, zabaci udicu i razmišlja – šta će biti sutra i šta će biti kad nas ne bude...

Nema komentara:

Objavi komentar