IZ KUĆE U DOMOVINI

Ibrahim Kajan

IZ KUĆE  U DOMOVINI

Srce mi je uznemireno vijestima što dopiru s juga

i tijelo mi drhti kao da je posustalo.

Iz koje kuće dolaze glasovi obojeni noćnom tamom?

Dolaze iz kuće u kojoj mi, jednoć, duša bje mrtva.

Kuće u domovini, razvaline u Humskoj zemlji.

Nakon cijelog stoljeća zidovi su se rastvorili

        a krov odletio

i sada se roblje razilazi poput gubavaca obasjanih suncem

        spaljene domovine

Čujem ih iz silne da1jine kao iz potonula

        vremena

Čujem i ne vjerujem da se zvuk premeće

        u patarenski glas što zasiplje

        kao hropac

Cijelo tijelo vjeruje da će biti kako je Istiniti rekao:

A rekao je: Budi!

(Budi tu, ti - kojeg sam stvorio na mjestu koje sam stvorio.)

No, tek je srce uznemireno i tuče čekićem po istini

kao kovač po željezu

(Zagreb, 1996., Mostar, 2005.)

STAV, 23. XI 2017., br. 142, poseban prilog uz Dan državnosti BiH