22. stu 2017.

SVETO JANJE




Ibrahim Kajan




SVETO JANJE



Kamo bih se okrenuo i gdje bih se skrasio?

Što uraditi s tijelom koje me više ne može pratiti?



Trebam li poći za glasom koji odjekuje u meni

čim sklopim oči?



Otkuda goleme udaljenosti među našim dušama

kad su iz istog roditelja potekle?



Ništa me više ne privlači od vidljivog i nevidljivog

a ipak sam spustio uho na koru zemlje

ispod koje vrije sasvim drugi svijet.



Čudim se žudnji koja je toliko velika da je ne mogu obuhvatiti

ni mislima ni unutarnjim očima:

Toliko je sretna, da plamtim poput žrtve na njezinu žaru,

bez utjehe, bez iznenadna janjeta

koje je, nekoć, sretnim učinilo Ibrahima.



29. XII. 2007.

1 komentar: