8. stu 2017.

IMPERATIV "PUTUJTE!" - BOŽANSKOG JE PORIJEKLA

Muftija Seid ef. Smajkić
govori na promociji 3., bibliografskog izdanja Kajanove knjige Tragom Božjih poslanika, 
u Konjicu, 7. XI 2017.




Božanski poziv da putujemo i otkrivamo znakove vremena u prostoru i sam prostor, izražen u imperativnoj formi „PUTUJTE“kao i u islamskoj maksimi „razmišljajte o znakovima božjim u prirodi a nemojte mudrovati o božjem biću“ kao da nalazimo u zapretanoj mladalačkoj čežnji književnika Ibrahima Kajana čiji je eho dopro do njega i kojega je on razumio i odazvao mu se:

„Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su završili oni koji su poslanike u laž ugonili. 3:137

„I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji  griješni bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih! Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali,  oči nisu slijepe, već srca u grudima.“

 Naslovnica 3. izdanja

Ovom je spoznajom sam autor najpreciznije odredio prirodu i kvalitet avanture iz koje su iznjedreni tekstovi o kojima govorimo: „Najveća avantura  koja se čovjeku može dogoditi, kažu mudri ljudi- susret je sa samim sobom. Ako ikada čovjek može biti istodobno i sam i sa ostatkom svijeta, svakako je to u trenucima susreta s palačama i hramovima, onim opipljivim tragovima misaonog svijeta što posreduju kontakt s ljudima koji su nekada davno bili.Od blistavih građevina jedino su ljepše i misaonopoticajnije- njihove ruine!“

Tako je književnik Ibrahim Kajan zahvaljujući svojoj znatiželji,znanstvenom istraživačkom porivu,senzibilnomistančanomintelektualnom i duhovnom oku otisnuo se u lokalitet u jugoistočnoj Turskoj koji se svrstava u najatraktivniju zonu „historijskog- arheološkog turizma“,“ Području božjih poslanika“ o kojoj se u našoj kulturnoj pa i svjetskoj javnosti zna vrlo malo. Ovim svojim činom, hrabrošću i pregalaštvom uspio je približiti nam i otrgnuti od zaborava impozantno pitomo i izazovno tlo – plodnu oazu prapovijesti drevnih kultura u kojoj su nicale, nastajale razvijale se i nestajale velike civilizacije.Ovo je konačno i prostor gdje su zasađeni i iznikli korijeni modernog monoteizma oličenog u judeokršćanskom i islamskom učenju i svjetonazoru.(iz recenzije Željka Grahovca).

Veličanstveni materijalni ostaci kultura što su nastajale i cvale više milenija prije Krista na relativno malom prostoru, a koje nam Ibrahim Kajan svojom osebujnom kreacijom i imaginacijom čini dostupnim,pa skoro dohvatljivim, vode nas samim izvorima svijeta. Naime, materijalni ostaci tog vremena, priče i legende, koje plutaju između vjerovanja i nevjerovanja, starozavjetnog citata i izvornog kuranskog ajeta, na prijemčljiv način govore o uskoj povezanosti čak „istorodnosti“ najznačajnijih figura među navjestiteljima i utemeljiteljima judeokršćanske i islamske religije,ukazujući na praizvornost i monolitnost čovječanstva općenito, od Adema,Nuha,Ibrahima, Musaa,Isaa do Muhamed pejgambera. To je ono,u stvari, što mi učimo od mejtefa, tokom svih nivoa obrazovanja kroz usmenu tradiciju te kroz cijeli život:
 
„O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikom osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!“ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: „Budite svjedoci da smo mi muslimani.“ 3:64

„On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: „Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!“ Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu.Allah odabire za svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“ 42:13

„Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike njegove: „Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.“ 2:285

A da su svi poslanici bili donosioci vjerodostojne predaje i nagovjestitelji u kontinuitetu objave dolazećeg autoriteta- nasljednika nedvosmisleno ukazuje i kuranski stavak: „A kada Isa, sin Merjemin, reče:“O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam  potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i davam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći“  i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše; „Ovo je prava vradžbina!“( 61:6)

Ovaj nedovršeni putopis Ibrahima Kajana je, kako ga opisuju neki od književnih analitičara (Mirsad Kunić) put kroz vrijeme i prostor, a više kroz vrijeme:“Svijet kojega pohodi junak nije običan svijet, to nije sasvim običan ni prostor. Stoga ovo nije samo putopis već i vreme-plov. To je put više kroz vrijeme nego kroz prostor. Ako ćemo  biti precizni i određeni do kraja, ovo je jedna vrsta živog dijaloga junakovog sa vremenom sadržanim u svakoj stopi ovog prostora. A u magli minulih stoljeća  i milenija, koji tu spavaju junak komunicira samo sa univerzalnim vrijednostima, koje se kao lajtmotiv  ponavljaju u različitim civilizacijama...  Izabrani prostor je u svakom vremenu bio stjecištem više civilizacja, religija, kultura, zapravo prostor gdje su se rađale i nestajale najveće civilizacije.“

Zaključujući ovaj kraći prikaz Kajanovih putopisa možemo konstatirati da je teško naći sažetije i jezgrovitije djelo, pri tom još ljupko i maštovito, koje na jednostavan način čitaocu nudi mnoštvo najinteresantnih informacija o milenijskom periodu ljudskog roda i postojanjana veoma značajnom lokalitetu kojim su prodefilovali za opstanak svijeta najeminentniji umovi i velikani duha, odnosno najmoćnija civilizacijska dostignuća.Djelo svakako vrijedi imati u svojoj biblioteci i opetovano ga isčitavati.

Seid Smajkić
Mostar, 1. 11. 2017.g.

Nema komentara:

Objavi komentar