22. lis 2017.

IZMEĐU PLAČA I SMIJEHA

Šimo Ešić
Bosanski pjesnik velike radosti i životnog optimizma
 


IZMEĐU PLAČA I SMIJEHA



Nad rukopisom velike knjige
Crtice iz Bad Wildungena Šime Ešića

Piše: dr. Ibrahim Kajan

Pjesnik Šimo Ešić bio je briljantna, osvježavajuća poetska pojava dječje bosanske književnosti već u samom startu, obznanivši svoju neporecivu književnu prisutnost ranim mladićkim knjigama, kakve su Zdravica na kraju djetinjstva (1969.), Vezena torbica (1973.) ili Rudarev kućerak (1979.) – koja je izašla u desetak izdanja i koja mu je priskrbila brojne nagrade za obilje radosti dorovanoj djeci tom specifičnom, „naivnom“, virtuoznom umjetninom riječi.
Poetička jednostavnost i humanistički optimizam, mada su zadržani i u najnovijem rukopisu – Crtice iz Bad Wildungena -  ipak nisu „dječja vizura života“. Crtice, u nizu aspekata, „zatiču i zakivaju“ svog čitatelja u stanju intimne prisnosti što se modulira dubokim emotivnim vrtlozima trajnog prisuća „plača i smijeha“, kao graničnih osjećanja našega bića. Zbog toga knjiga stihova Crtice iz Bad Wildungena svojim iskustvom boli, na kojoj počiva i iz koje izrasta, postaje knjigom strepnji, oštrih rezova, patnje i fantazmogoričnih prizora nesvjesnog, što se majstorskim poetskim činom oblikuju u ispovijest neporecive ljudske izdržljivosti i žudnje za životim.
Pisana je bez stilističkog nakita, jer bol reducira govor i izražava se gestom; gesta svodi cijeli život na znak koji je svima rječit. Ali, ta naracija „svakodnevnog“ leksika, koji će, kad „zaboli“,  zanemariti i građansku probirljivost, funkcionira – metaforički, očudjujući kontekst iz kojeg izrasta pritajena „poruka ljudskog krika“.  
Stihozbirka „crtica“ Šime Ešića  je svojvrsni poetski dnevnik, ispovijedan po svom biću – jer teško je i pomisliti da ima išta intimnije osim iskustva boli bez obala  - i po tom je dragocjenost za koju bismo voljeli da se nije dogodila. Ali su, te iste Crtice iz Bad Wildingena, nešto najljepše kazano bosanskim riječima. Najljepše i najpotresnije.  
                                                                                  
Zabreb,  21. listopada 2017.






Nema komentara:

Objavi komentar