DŽAMIJA U KOTEZIMA, SLIČNE NEMA

Historija iz zasjede

Piše: Ibrahim Kajan

Kotezi: Džamija Muje Kotezlije s kraja 15. st.

Putovali smo prema Trebinju, a razlozi nisu bili turistički. Na desnoj strani ceste bi mala, žuta  putokazna pločica: Kotezi. U imenu je odzvanjalo nešto zvonko a prigušeno, kao doziv iz neke velike daljine. Suputnici o Kotezima „znaju sve“, a ovaj siroti potpisnik – ništa! Zbog toga smo skrenuli i uplovili u gluhu nijemost, u selo na strmini, puno bivših kuća lomljenim kamenom zidanih, sivim razdrtih zidina u kojima niko ne obitava. Ispod ceste provirivao je zvonik crkvice, pomalo „dalmatinski“. Na tom smo mjestu, na pustoj cesti središta sela, vidjeli  (možda) jedinog živog čovjeka, ali, ipak, nije bilo tako… Nekoliko metara dalje, poredane uz desnu strminu obronaka brda Lipnica, bjehu tužne ruine koteške džamije. Takva, tako stoji od godine 1942. Onomad su, doduše, a ima tomu 13 godina, Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika, pokrivene papirnatom metaforom i smještene na privremenu listu nacionalnih spomenika. Vide se tragovi blagih konzervacijskih radova i novija željezna žičana vrata u ogradi haremluka  (zaključana). U haremluku, klupica novije izrade i pored nje metalni koš za otpatke. Ne vidim što je to još, osim toga, država uradila: po  razornoj moći prirode i ustuknulom Povjerenstvu koji čuva ovaj spomenik uzvišen u rang nacionalnog dobra – nije ništa! Izvori, zaduženi osigurati izradu tehničke dokumentacije i priliv novčanih sredstava za rekonstrukciju – nisu ništa osigurali. Po stavu 4 Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, to je bila „Republika Srpska“, jer se Kotezi u njoj nalaze, u općini Trebinje. A od Vlade RS - ni habera: gluha ne čuje, bešćutna ne haje!

 Kotezi: Bivši muftija mostarski 

Seid ef. Smajkić i publicist Hasan Eminović

Džamiju, najstariju u južnoj Hercegovini, prema narodnoj predaji podigao je Kotezlija Mujo, najvjerovatnije u drugoj polovici 15. stoljeća. Kaže se da je on, po osvajanju Hercegovih zemalja, od sultana ovlašten iz poreza erazi-emirije stanovnicima podijeljenih parcela Popova polja, ovu džamiju napravio. Džamija je, u dimenzijama 7.70x10.10, imala četverostrešni pokrov od kamenih ploča, baš kao i njegov produžetak iznad trijema s uobičajenim sofama.  I mektepsku je kućicu napravio i jedan majušni, skromni imamski stan. Od svega toga, i sada postoji poneki zid. Iza mihrabskog zida, u greblju, bit će da je njegov mezar ograđen kamenim pločama s omanjim bašlukom bez natpisa. Umjesto klasične munare, džamija u Kotezima ima jednu jedinstvenu kakvu ne viđate svaki dan: omanju, valjkastu, odvojenu od džamijske zgrade i podignutu na široki kameni zid. Do nje se uspinje kamenim stepenicama, dobro učvršćenim i uglavljenim poput suhozida. Nezaobilazni H. Hasandedić je rekao da „svojom arhitekturom nema slične na našim prostorima“. Iznenađuju dvije spašene čatrnje, dobro zatvorene poklopcima i tako zaštićene od zalutale živine i ljudi mutnog pogleda.

 Kotezi: U ruinama drevne džamije

Ibrahim Kajan i Seid ef. Smajkić

Posljednji od „slavnih ličnosti“, dok je uzgor stajala, bio je Fehim ef. Spaho, „Njegova Preuzvišenost Reis-ul-ulema“ hodočasteći Hercegovinu i Crnu Goru u godini 1939.

Kotezi su vrlo staro selo, jer mu je u neposrednoj blizini kasnosrednjovjekovna nekropola stećaka. Danas u selu živi sedmoro ljudi, a nekoliko ih desetina dolazi s novih životnih adresa, vikendom. I onaj što smo ga vidjeli pri ulazu, reče se Dubrovčaninom. Vikendom je u Kotezima, pripazi svoju crkvu katoličku. U selu nema pravoslavne crkve pa ova pozvoni i kad umre neko i od njih. Čudi se da džamija nije obnovljena jer je „starina od vrimena“. Rado bi pomogao; živo se sjeća da su svi muslimani, svi do jednoga, donirali obnovu katoličke crkve u Kotezima. Ali, šta ćeš, ništa se samo ne podiže.

Da apeli što pomažu, dosad bi pomogli. Odgađanje daljnjeg rasula pripomažu „radne akcije“ koje nerijetko predvodi imam trebinjski Husein ef. Hodžić. Doduše, onomadne, krajem 2014., umalo i glavu ne izgubi jer mu je baš u nju „sam od sebe“ poletio jedan povelik kamen „otkačen“ od drevnog duvara Muje iz Koteza! 

I ovog trenutka, zapis čitajući, šiblje šiklja iz mihraba, iz surih zidina, razvaljuje i ono što jučer nije bilo razvaljeno, drobi dobro djelo duhom Gospodara nadahnuto. Tu džamiju - u ljutom kamenu, kamenom napravljenu.

AVAZ, prilog SEDMICA, 26. 9. 2015., str. 14-15

Ibrahim Kajan: KRICI I ŠAPUTANJA, Putopisi iz Humske zemlje, Bosanska riječ, Tuzla, 2017., str. 218-220