7. pro 2014.

U MUZEJU ANĐELA, SLIKE ŽELJKA PRSTECA



Zapis iz Varaždina

Dr. Ibrahim Kajan, © 2014.


U staroj gradskoj jezgri starog hrvatskog prijestolnog grada Varaždina, u Ulici Silvija Strahimira Kranjčevića, postoji neusporediva galerije, zapravo muzej, i to – Muzej anđela koji je utemeljio i kojem je vlasnik - slikar Željko Prstec. Galerijski ambijent je čarolija za sebe, a Edenski vrt iza kuće, očuđeni je dio zemlje u Gradu duge kulturne tradicije koja, iz same sebe  pridodaje svijetu slikarstva još ponešto osim suvremenog toka u likovnoj historiji… 


Ne treba ni spominjati da su svi žanrovi u umjetnostima - legitimni i ravnopravni! Akvareli Željka Prsteca, baš kao i akrilici, jednostavni su i prozračni, naivni i mudri, ljupki i lepršavi. Oni podjednako plijene pozornost i pučana i znalaca "elitnog" slikarstva... - jednostavno, vole ih, svaki sa svojom kulturnom poputbinom (pa) i sa svojim duhovnim svjetonazorom. 

Otkuda to osjećanje (gotovo ozarenosti!) u ljubitelja slikarske vještine, stilske neuobičajenosti i doslovne autentičnosti nadahnute promatranjem Prstecevih platana, najčešće rađenih u tehnikama akvarela i akrilika? Čini mi se da su presudni anđeli kao dominantna tema njegovih slika i – poglavito - stilska  čistoća baroknog usmjerenja. 



 Sadržajna snaga je u sažetosti, bliskosti i kristalnoj jasnoći dvaju temeljnih simbola: anđela, koji je „star“ koliko  i prve ljudske spoznaje o svijetu (pa ga spominju i akadski, i biblijski i kur'ânski tekstovi) te simbola historijske vrijednosti (srednjovjekovni dvorci i zamkovi, crkvice i kapelice).  Anđeo slijeće ili oblijeće te markacije; on ispisuje veliki značenjski konstrukt:  spaja Božansku vertikalu s čovjekovim konkretnim svijetom, s horizontalom. Prstec očito slijedi „dječju logiku“ predočavanja astralnog, nevidljivog tijela anđela: anđeo je u lijetu, on nema svoju misao, on je krilato biće čiste nevinosti koji „prenosi Božji naum“, posreduje između Stvoritelja svijeta i ljudi koje je Bog načinio od blata. Anđeli su dakle predočeni na način kako ih vide drevne pučke oči, posuđeni iz bajkovnih tekstura s ovlaš dodanim zavodljivim likom Kupidona! Ponekad su to, ne jedan ili dva anđela, nego zborovi - cijeli nebeski zastori meleka koje Bog spušta na zemlju, među ljude! 



Usprkos temeljnoj likovnoj transformaciji, usprkos čudesnoj autorskoj metamorfozi preuzetih predložaka iz zbiljnog svijeta (dvorci i zamkovi poput Trakoščana, Tabora i drugih), oko kojih „stražare“ Božji posrednici, mnogi ih doživljavaju i prihvaćaju kao signume prepoznatog Zagorja (Varaždinštine), kao „zbilju prekrivenu snovitim licem bajke“, u kojima je, ma koliko Prsteceve vizije bile univerzalne, i njegova konkretna, lijepa i draga domovina.
Dobro je primijećeno u prethodnim kritikama i osvrtima na slike Željka Prsteca da se onodobna baroknost, na ovodobnim autorovim slikama, doima poput postmodernog nanosa.  Naravno, nije riječ o pukom stilističkom „prepisivanju“. Postupak premještanja stilističke formacije,  izveden je kao strukturalni citat. Citat, premješten iz jednog vremena u drugo vrijeme, u drugi vremenski kontekst – nužno proizvodi i  prelijavanje jednog značenja u drugo značenje, isijava novi sjaj u novom povijesnom okviru.
Mada su slike u sakralnom tematskom okrilju, one svojom svjetlošću, svojom bijelom duhovnošću, svojim plavim i modrim zvjezdanim nebesima - šire radost i nude optimizam, nude zaboravljenu toplinu izgubljenog zavičaja (djetinjstva) i jačaju uvjerenje da na svijetu ima više dobra nego što ga naše oči mogu vidjeti!



Željko Prstec je rođen 8. srpnja 1950. godine u Varaždinu. Slikarska mu je biografija vrlo bogata i raznovrsna. Imao je 70-tak samostalnih i bezbroj zajedničkih likovnih izložbi, ilustrirao je dvadesetak knjiga, radio kao scenograf u varaždinskom kazalištu, oblikovao plakate, omote za CD, grafičke mape itd. Utemeljitelj je i autor prvog postava Muzeja anđela u Varaždinu, prvog takvog tematskog muzeja u našoj regiji. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Mostar, u zoru 7. prosinca 2014.

Nema komentara:

Objavi komentar