30. pro 2012.

PREDVEČERJE SEADA KORAJLIĆA



 Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2008.


 Sead Korajlić


Piše: dr. Ibrahim Kajan

Psihologija koja se hvali da sve spoznaje o čovjeku temelji na njegovom ponašanju i njegovom govoru, mislim da bi loše prošla ako bi za svoj predmet proučavanja uzela, naprimjer Seada Korajlića. Praćenjem njegova ponašanja kroz veći dio svog života i izvođenja zaključaka o njemu - potvrdilo bi doduše neke karakterne vrijednosti (vrijedan, uspješan u svom poslu, pažljiv, susretljiv), kao što bi i bilježenjem i analizom onoga što jezikom priopćava i opisuje – potvrdili da je riječ o čovjeku misaone prodornosti, bogatog doživljavanja svijeta i ljudi u svijetu – ali, sve to se može, tom metodologijom, zaključiti o svakom od nas koji volimo «da se ponašamo» i koji, brate, «volimo da govorimo». Prema tome, psihologija tu ne bi puno profitirala. Međutim.

 Naslovnica pjesničke knjige Predvečerje Seada Korajlića

I tu, na ovoj riječi, kao na neslućenom raspuću treba stati i duboko se zamisliti. Sead Korajlić je pred  cijeli svijet stavio, izložio nešto što jest iz najdublje nutrine bića izvađeno i pred nas, kao predmete, kao ideje, kao nevidljivu pređu, kao fluidne niti svoga bića  - po stolu poredao.  Riječ je o pjesmama, a pjesme su jedina građa koja je potpuna, nerijetko i skrivena, ponekad i zagonetna biografija, iskaz, slika unutarnjeg bića ali i ljudi koji čine njegovo zvjezdano nebo, njegovu potpunu, riječima običnog priopćavanja, nedosegnuta autobiografiju. Pjesnikova biografija od stihova, a to je baš ova knjiga PREDVEČERJE[1] koju je objelodanio Centar za kulturu i obrazovanje u Tešnju, vidimo da redovito zahvaća, zajedno sa ispovjednim subjektom, bićem, jezgrom onoga koji piše – sve, baš sve, ukratko: cijeli svijet.

Subjekt pjesme opisuje svoje stanje koje je dosad proveo na svijetu. Čujem njegov glas kako se javlja s različitih pozicija u vremenu (čak ga dobro prepoznajemo, to vrijeme, i mijene tog vremena) koje mu je život zadavao:  govor je međutim sublimiran, očišćen od proznih nanosa informacija, podsjeća na linijske redukcije koje naznačuju crtež, sugeriraju jeku doživljaja, uznemirujuću i potresnu.

Na taj je način, kao crtajući po zraku, rekonstruirao vlastito vrijeme koje nema kalendara i kojeg umjesto datuma obilježavaju historijski udesi – koji postaju doslovno njegovi vlastiti; priopćavajući sloj, koji se probija snagom aluzija, jetkim fiksacijama leksemima simboličke punine, čine da se prožimaju unutarnje, uvijek prisutno vrijeme sjećanja (biografija kao sadržaj samog jezgra) i vanjsko prijeme koje se ni na što ne obazire, bešćutno i prolazno.

Dodir vanjskog vremena posebno prožimaju pjesme  s nizom (vedrih) akustičkih senzacija koje svijesti izvlače iz zatrpane prošlosti cijelu galeriju zaboravljenih imena, knjiga, igara koji su činili nebo cijele mladosti (Zenica u zaboravu), zatim tamnih narativa «izbrisanih službenih dosjea» postiđene povijesti (Revizija stava. Ocu Kerimu), ili zaboravljenog oblika ode  dobrom i plemenitom (Njegovo vrijeme), ali i zabrinutom, od muke ironičnom otklonu kojim progovara o prostoru konkretnog življenja i konkretnog življenja onemogućena diktatom iz lože «akademije političkih šarlatana» (Godinu za godinom). Pjesnikov jezik ponekad, slijedi razbjesnjela anđela koji vodi njegov ruka, (kao u pjesmi Treptaj od bljeska nura), ne traži nikakve uglađenosti, odmaknut od nujnosti i probirljivosti – doslovno – gnjevan udara bičem svoje zbilje po – zbilji ovoga svijeta!

Brojne pjesme valja pročitati kao dijalog, ili kao izliku za otvaranjem monologa kojim ispovijed poprima različite tonove po dramatičnosti i različite razine po osjetilnosti: obje su bitne i u zatečenom i nevoljnom svijetu  predstavljaju jedine jasne zvijezde na koje je oslonjen cijeli pjesnikov svijet: ljubav i blagost. Ljubav je ispunjenje, blagost je darovanje. Obitelj i prijatelji.  Tu su, u tom krugu, po mojoj skromnoj procjeni, i najbolje Seadove pjesme: Predvečerje, Autoportret, Gospodar mojih svjetova, Sa Jelaškog mosta,


[1] Korajlić, Sead: Predvečerje, Centar za kulturu i informiranje Tešanj. 2008.

Nema komentara:

Objavi komentar