7. pro 2012.

PROZOR U ISLAMSKU KULTURU





 Nerkez Smailagić: Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990.



Napisao: Ibrahim Kajan

Pasteur nije bio liječnik po obrazovanju, ali je medicini dao golem doprinos. Ni Schliemann nije bio arheolog, ali je arheologiji darovao, između ostalog, cijelu Troju. Ni Nerkez Smailagić nije bio orijentalist, ali je južnoslavenskoj islamistici dao više nego što su uspjeli dati, u osamdeset godina organizirana djelovanja naše orijentalistike, cijeli timovi "renomiranih stručnjaka" tog znanstvenog područja.
Ne samo što je napisao, sastavio ili preveo, nego je i o vlastitu grošu tiskao kapitalna djela bez kojih nema razumijevanja ni islama, ni islamske kulture, a ni povijesnih kretanja niti suvremene politike svijeta o kojem je riječ. Nakon Političke vizije Dantea Alighierija, Historije političkih doktrina, nakon biblioteke prijevoda (Vittorini, Holbach, Diderot, Voltaire, Camus, Corbin, Gurvic, Bisio...) - u samoizdatu je objelodanio dvotomnu Hamidullahovu knjigu Muhamed, trotomnu i slavnu Hammerovu Historiju Turskog (Osmanskog) Carstva, a uz njih i autorske projekte Uvod u Kur 'an, te dvotomnu Klasičnu kulturu islama.
Sada je pred nama djelo nedovršeno, prekinuto iznenadnom profesorovom smrću prije pet godina: Leksikon islama. Po usmenom i zapamćenom svjedočenju, težio je nečemu što je gotovo nemoguće: da sastavi Enciklopediju islama. Da je sastavi, po ugledu na arapsku, tursku i francusku - ali sam. Čekati na naše uspavane institute više nije mogao. Neposredno prije smrti, u susretu, spomenuo je tri tisuće ispisanih stranica! Natuknice je, a ima ih gotovo 600, pisao uvidom u najsuvremenije spoznaje pretežno zapadnih autora, pridodavao im produbljenu misao ili ih ostavljao za kasniju doradu - pa su, sada, poredane abecednim redom, nerijetko u nesrazmjeru s obzirom na zamišljeno (enciklopedija) i ostvareno (leksikon). To se prije svega ogleda u duljinama nekih jedinica: često su to cijele i samostalne studije (primjerice u natuknicama Arapska književnost, Kur'an, Perzijska književnost, Muhammed, Salat itd.), dok nekih, također važnih, jednostavno - nema. Recimo, nedostaju Islam, Ibrahim (Abraham), Eyyub (Job), zatim niz vjerskih termina, nema također ništa o prisustvu islama u našim krajevima, itd. Ali, ipak je riječ o izuzetnom, o izvomom i nadasve korisnom djelu. Nema u nas ni jedne druge knjige, leksikona niti enciklopedije, u kojoj ćemo naći tumačenje pojava i pojmova, recimo, o derviškim redovima (Ahmedije, Bektašije...), islamskim filozofijskim školama i filozofijskoj nomenklaturi (Mutazaliti, Hanefiti, Batiniti...), dinastija koje su mijenjale povijest ne samo islamsku, a najposlije tu je i cijeli niz razjašnjenih pojmova kojima je preplavljen svaki današnji dnevni list i svaki društveni ili politički izvještaj s Bliskog i Srednjeg istoka: džihad i Kerbela, tko su suniti a tko šiiti, koju ulogu imaju Kurdi a koju "Cmi Muslimani" u političkom kontekstu, što znači socijalizam i lijeve partije unutar islama, itd., itd.
Leksikon islama opremljen je tabelama transkripcije arapskih konsonanata i vokala, grafemima arapskog pisma u perzijskoj upotrebi i tabelom suvremene turske latinice. Knjiga, u lijepoj opremi N. Dogana, završava bilješkom o autoru, pogovorom redaktora (dr. D. Tanaskovića) i preglednim popisom naslova Smailagićevih knjiga, te popisom najvažnijih znanstvenih i stručnih članaka.
Kada iz tiska izađu prijevodi iz ostavštine, Propast Zapada O. Spenglera, kao i Nehdžul-belaga Ali ibn Abu Taliba, moći će se dokraja razvidjeti ukupni kulturni doprinos cijenjenog i u Zagrebu poštovanog politologa dr. Nerkeza Smailagića.

Izvori:
Vjesnik (prilog: Panorama), 22. III. 1991.
Ibrahim Kajan: Gospodari i sluge tinte, Planjax, Tešanj, 2005., str. 111-112

Nema komentara:

Objavi komentar