10. lip 2012.

LJUBUŠAK, NAŠ SUVREMENIK



Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak
(Ljubuški, 1839. - Sarajevo, 1902.)

Malo je svijetlih trenutaka u bošnjačkoj nacionalnoj povijesti, a u njezinoj modernoj kulturnoj historiji tek toliko da bi po prstu jedne ruke jedva dostajali. A kako su nam pokazali primjerima prvih naših napisanih povjesnica (Imamović Historijom Bošnjaka i Filandra Bošnjačkom politikom XX stoljeća) - nema povijesti bez kulturne povijesti!
Otuda i temeljni cilj svake kulturne udruge - pa bila ona čuvena i stoljetna Matica hrvatska, bilo Srpsko kulturno-prosvjetno društvo Prosvjeta ili mlado Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod - jest: kritičko vrednovanje onoga što smo svijetu pridodali i stvaranja novih vrijednosti koje se oblikuju riječima ili se "žanrovski" opisuje riječima.
Povijesno kolektivno jezgro svakako je filozofija, a ako je "nema" - onda je to književnost, umjetnosti koje se "i riječima prikazuju ili opisuju".


Zbog toga, u posredovanju (nerijetko ključnih, svevremenskih, arhetipskih) kulturnih činjenica iz prošlosti koje su dobrim dijelom sudjelovale u oblikovanju našeg jezgra, neosporno je važno - i ovom prigodom! jer su prigode rijetke - istaknuti građu koju je objelodanio autor rijetke 160. obljetnice rođenja: Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (1839-1902). Od rijetkih je koji je izuzetno dobra "pročitao vrijeme" i djelovao kao pravi čovjek budućnosti: prvi je objavio (i to dobrim dijelom o vlastitu grošu i potpomognut prijateljima) - Narodno blago (1887) i Istočno blago I-II (1897), u oba pisma bosanskog jezika.
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je bio most preko kojeg smo doputovali do širih i dubljih prostranstava, ne samo bošnjačkih nego i svjetskih umova, od kojih nas je pogubnim povijesnim udesom odijelio, kao zamahom sablje, mračni historijski trenutak (tako čest u naroda pograničnih civilizacija, izvajanih diktatom puke životne nužnosti) - prostorima multikulturalnim i osebujnim.
U spomenutim djelima, što ih je sabrao, preveo i na svijet izdao prije cijelog stoljeća "u tamnom vilajetu Bosni", taj i "istočno" i "zapadno" učeni beg - nisu samo priče, bajke, pitalice, ilahije i kaside bosanskih derviša sa dodatkom „jedne rukovieti narodnog blaga“, nego i savjeti najvećih mudraca poznatog svijeta, od Platona i Ibn Sine, do misli njemu suvremenih turskih književnika (i književnica), od primjera Nikole Zrinskog do stihova Ivana Điva Gundulića.
Zbog toga je Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak naš suvremenik. Njegovo djelo ne isijava nedostojnim pojmom tolerancije (snošljivosti!) – nego istinskom ljubavi prema svima, prema odanosti životu s drugima.
Njegova ekselencija Petrich, nažalost, danas 1999/2000. godine udara žigove po svim bosanskim čitankama. Žigove koje govore o tekstovima, neupotrebljivim po spoznajnoj i estetskoj arhaičnosti i ljudskoj uvredljivosti.
A što bi bilo da "udara žigove po ljudima", našim "nikad življim nesuvremenicima"?!

Izvor:
BEHAR, god.  VIII, 1999, br. 43-44, str. 3

Nema komentara:

Objavi komentar