7. svi 2016.

VJERNIKU JE IME: G. NULA


Gazi Husrevbegova medresa - iz doba utemeljiteta




Historija iz zasjede – Kad je „sretna država“ režirala likvidaciju IZ BiH
Piše: Dr. Ibrahim Kajan

U vrelom ljetu 1946., prije 70 godina, donešen je Zakon o naconalizaciji u Bosni i Hercegovini. Zakon je predviđao, osim privatne imovine građana, u vlasništvo države prenijeti i golemu pokretnu i nepokretnu imovinu vjerskih zajednica. 

Prema Islamskoj zajednici BiH, Zakon je vrlo restriktivno provođen. Mjere su bile toliko oštre, a imovina bespoštedno oduzimana a prvi u muslimana, raisu-l-uleme (Salih ef. Bašić, do 1947., kao ni Ibrahim ef. Fejić, do 1957.) - nisu ništa poduzimali, šutjeli su i bez ikakvog otora pristajali na pljačku "narodne vlasti", očito je bilo da to neće učiniti ni (od Komiteta!) aminovani, novopostavljeni,  "prvi među mislumanima", reis hadži Sulejman ef. Kemura. Tada je započelo... Preko jugoslavenske granice ilegalno je prenesena jedna kopija peticija s popratnim tekstom koja je uzdrmala partijske, državne i vjerske krugove U BiH. Predstavka je bila naslovljena na reisu-l-ulemu hadži Sulejmana Kemuru. Prije toga, ona je u izvornom obliku već bila na stolu predsjednika FNRJ, Maršala Tita. O tome se nije smjelo saznati.  

Za taj rani „grijeh struktura“ prema narodu, saznalo se objavom predstavke u 1. broju emigrantskih Bosanskih pogleda g. 1960. Potpisalo ju je 70 „odličnih sarajevskih građana“. Njom se zahtjeva izuzimanje Gazi-Husrevbegove medrese od sile Zakona o nacionalizaciji kojim se zahvaćaju sva dobra vjerskih zajednica. Medresa je ustupljena Filozofskom fakultetu!

Zgrada Gazi Husrevbegove medrese - za Filozofski fakultet!

Predstavka, mada tretira pitanje Gazine medrese, krik je protiv likvidacije Islamske zajednice i protiv bezumnog barbarizma vladajuće elite. Već je ukinuta Vakufska direkcija. Ukinut je i Ulema medžlis. Pripremljen je samrtni pokrov IZ BiH.
Peticionaši su poslali rezoluciju drugu Titu a on ju je on proslijedio predsjedniku Vjerske komisije za BiH Todoru Kurtoviću. On ih je uputio da se obrate Reisu h. S. Kemuri.
U tekstu je ključna rečenica: „Svrha je ove naše predstavke, da se vraćanjem Gazi Husrevbegove medrese u njene ranije prostorije, svi ti objekti izuzmu od nacionalizacije i da se ta naša najstarija kulturno-prosvjetna ustanova i istorijski spomenik bude sačuvana, da služi namjenskoj svrsi i budućim pokoljenjima.“

Prvi joj je potpisnik Muhamed ef. Pašić, bivši profesor medrese i aktualni direktor knjižnice. Slijede potpisi svih sarajevskih imama na čelu s Esad ef. Sabrihafizovićem, imamom Begove džamije i predsjednikom Ilmije BiH, te niza istaknutih pojedinaca a među njima i bivših narodnih poslanika. 

Nakon što je predsjednik Kurtović zaprimio  to  „egzotično štivo“, nastala je bjesomučna potraga za potpisnicima i haranga protiv „dušmanina“ naše stvarnosti.
Hitno je sazvano Vakufsko povjerenstvo, svi gradski imami, a sjednici su pribivali i „najistaknutiji funkcioneri IVZ te predstavnici partije i Udbe i član vjerske komisije Fazlija Alikalfić.“ Sjednica puna prijetnji hapšenjima, akt je proglasila neprijateljskom podvalom. 

Iz pisma T. Kurtovića predsjedniku Vjerske komisije za FNRJ (B. pogledi, 3, 1960.), jasno se očituje zloćudna režija „inžinjera duša“: „... Ja sam nakon telefona s Tobom pozvao Muhameda Pašića sa trojicom saradnika i potpisnika pošto su me Reis Kemura i drug Fazlija... izvijestili da se Pašić može smatrati  organizatorom ove akcije... Moj utisak je da je neprijatelj i fanatik. Kad sam počeo da mu na energičan način objašnjavam o posljedicama kao da mi nećemo dozvoliti  da harangira, hladno i drsko me je prekinuo i ustao da ide govoreći da nije navikao da se tako s njim razgovara. Ja se nisam dao provocirati nego sam mu rekao šta smo odlučili...“ „Mi znamo da je Pašić dao Afganistanskoj vjerskoj delegaciji, koja je boravila u našoj zemlji, negativne podatke i najgore ocrnio  naše partijsko rukovodstvo i vjerske osobe... Kupi podatke o trošenju svinjske masti u bolnicama i internatima pa čak i u miliciji i armiji i o tome podnosi proteste kod Kemure...“

Dalje se Kurtović žali na propuste drugova „raspoređenih u muslimanskim vjerskim organizacijama“, koji su ipak „počeli pravilno funkcionisati“, pa su uspjeli saznati za „proteste i potpise“ – ali, bilo je kasno. Na kraju  se i hvali: „Inače, sama prijava objekata koje po čl. 11. Zakona o nacionalizaciji ne spadaju pod nacionalizaciju su, od Saborskog odbora, zahvaljujući drugovima, ispale bolje nego što smo mislili. Dok su pravoslavni od  oko 70 objekata prijavili 65, katolici od 60 prijavili 58, dotle je Saborski odbor prijavio od 1340 objekata svega 8 i zatražio njihovo izuzimanje i to: Zgradu Vakuvskog sabora, Islamskog starješinstva, Gazi biblioteke, zgradu Medrese „Đulagin dvor“, Sinan tekiju, nekoliko stanova za imame...“, piše Kurtović. 

Kolektivna bošnjačka kultura sjećanja ne podržava totalitarne ideje - ni bezbožna društva, ni ona koja ubijaju u ime Boga. Pokazala je šta misli o fašizmu i „na kojoj je“ o komunizmu.

AVAZ, prilog SEDMICA, 7. 5. 2016., str. 14-15



Nema komentara:

Objavi komentar