19. pro 2015.

TRAGIČNA KOB MUJAGINA NASLJEDNIKA



Historija iz zasjede
Piše: dr. Ibrahim Kajan



                                                 Smail-aga Ćemalović

Tako se to dešava u našim malim historijama – velike ljude ne ruše bolji od njih; ruše ih „oštri“ i tužni, najčešće oni od male  ili nikakve koristi. Danas bismo malo znali o Smail-agi Ćemaloviću, da nije cijelo vrijeme svoga političkog života rušio legendarnog Mujagu Komadinu, zadnjeg austrougarskog gradonačelnika slavnoga Grada s Mostom. Hirom prevrtljive sudbine – baš ga je taj Smail-aga naslijedio kao komesar „jugoslavenskog“ Mostara! 


Ko je bio Smail-aga Ćemalović i kako je ostvario munjevitu publicističku karijeru u „prijelomnim vremenima“ prvih značajnih transformacija „mearifsko-vakufskog pokreta“ Ali-Fehmi Džabića u formiranje Muslimanske narodne organizacije Ali-bega Firdusa godine 1906.  


Smail-aga je rođen je 1884. godine u Mostaru, gdje je završio mekteb i ruždiju, a potom trgovačku akademiju u Grazu (Austrija). Ambiciozni i poletni 22-godišnjak, u Mostar se vratio kad je formativni dio priče oko Egzikutivnog odbora MNO bio gotovo, tj.  došao je u pravi tren! Pametan, lijep i mlad – postaje glavnim urednikom poznatog Musavata (Jednakost), „političkog nedjeljnog lista bosanskih muslimana“, „organa Muslimanske narodne organizacije“. List je izlazio od 16. X 1906. do 30. VIII. 1911. u Mostaru (do 1909.), a potom u Sarajevu. U listu su pisali Smail-aga Šarić, Hakija Ćišić, Muhamed Fazlibegović, Husaga Ćišić i drugi... 


Njegovi politički stavovi izvirali su iz načela MNO, tj. Austru-Ugarsku su smatrali onim što je ona i bila – okupatorom koji je porobio BiH, što je bilo u suglasju s bosanskim srpskim političkim organizacijama. Ali, one, oslanjene na Beograd,  BiH su vidjeli dijelom „srpskih zemalja“, a ne državom istih prava svih „vjera i naroda“ u njoj. Utjecaj te suradnje bit će nerijetko poguban. Gorljivi glodur, Ćemalović,  izrazito je bio glasan u difamiranju osobe M. Komadine, nazvavši ga u nepotpisanom komentaru uoči objave izbornih rezultata za gradonačelnika Mostara g. 1909. – „nepismenim čovjekom“. Vrlo oštar u pisanju s aspekta opozicije Monarhiji, a osobito u suglasju sa, bošnjacima neprihvatljivim, političkim i nacionalnim idejama iz susjedstva, u mostarskoj je sredini Ćemalović  zbog svojih stavova, svakodnevno doživljavao napade, uvrede i maltretiranja.


Nakon što se probosanska MNO distancirala od Ćemalovićeva djelovanja, pokrenuo je Srpsku omladinu, a potom se priključio Osmanu Đikiću i njegovoj Samoupravi, listovima oslonjenim na prosrpsku političku misao.


Nakon poraza Austro-Ugarske i ulaska srpskih „oslobodilaca“ u Mostar u novembru 1918., Ćemalović je dobio političku satisfakciju: postavljen je za mostarskog gradonačelnika. Prvo što je uradio, nadio je ime Lučkom mostu – Most vojvode Stepe Stepanovića, ukidajući mu ime dano po Mujagi Komadini. Na poziciji gradonačelnika ostao je sve do 1929. godine. U tih deset godina, Mostar je osiromašio i nepovratno propao. 


Ćemalovića su se ljudi, kao privatne osobe, sjećali i po lijepom: Svojim se protivnicima nije svetio, nego im je, kao gradonačelnik, „svima pomagao, neke i zaposlio i na taj način svima zlo dobrim vratio.“ H. Hasandedić se, uz to,  sjeća da je kao javna osoba „mnogo držao do svoje vanjštine i sa svakim se kulturno ophodio i bio je gospodin u pravom smislu te riječi.“


Smail-aga Ćemalović je kao političar ostao tragična ličnost; s njim se, kao posljednjim predsjednikom Jugoslavenske muslimansko organizacije u Mostaru, g. 1941. – ugasila i ta politička partija u cjelini. Tragična kob ovog novinara i političara, poput uklete sudbine koju nijedan čovjek ne zaslužuje, okončana je stravičnim događajima: 14. 1. 1944., pod udarom američkog bombardiranja, srušena mu je kuća na Carini, u kojoj mu je poginula sestra Aiša, s kojom je, kao neženja, živio u istom domaćinstvu. U kući je nestala i bogata biblioteka te brojni dokumenti njegove političke arhive. Poslije tih nesreća, živio je u krajnjoj povućenosti i materijalnoj oskudici. Najposlije, krajem 1944. uhapšen je od ustaša i odveden u Jasenovac zajedno s dr. Asimom Opijačem i tamo neznanog dana mučki likvidiran. 


Poput vihora, u jednom čvoru - sudbinska kob, politički rašamon i ratne kataklizme.



AVAZ, prilog SEDMICA, 19. 12. 2015., str. 14-15

3 komentara:

  1. Аман људи...какво америчко бомбардовање 14.01.1941????

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oni koji znaju da je Mostar bombardiran od Amerikanaca, shvatili su da je rijec o pogrešnom ispisu posljednje brojke u datumu (treba: 1944.). Oni koji ne znaju, šta im ja mogu.

      Izbriši
  2. Istu politiku nastavljaju nosioci familijskog prezimena.

    OdgovoriIzbriši