21. stu 2015.

BARD IZ PROTJERANOG GRADA



Historija iz zasjede
Piše: Ibrahim Kajan

 Safvet-beg Bašagić, predsjednik Bosanskog sabora

Bili smo, prije dvije zime, u Nevesinju: bilo je hladno, ali ne samo zbog „visokog“ zimskog datuma. Led nam je udarao u srce i zbog prizora smrvljene Careve džamije koja se, minirana, stropoštala i rasula… U toj je džamiji, rekoše nam, jedan dječak prvi put, babu prateći, spustio čelo na sedždu. Zvao se Safvet-beg Bašagić. Stotinjak metara uz blagu strminu, ne znajući da je sačuvana, vidjesmo kuću u kojoj se rodio 30. 5. 1870. Razgledali smo je iz avlije; tada su u njoj stanovali  bošnjački povratnici iz progonstva. Ovdje, čini se, nema Bošnjaka.


Kad smo "otkrili" pjesnikovu rodnu kuću, 
mogli smo je razgledati samo iz avlije

Sad svi znademo da je beg Bašagić pridodao veliko dobro bošnjačkoj i bosanskoj književnosti, leksikografi, historiji, prijevodnoj književnosti… i – možda – politici. Mi to ne znamo: niko se nije temeljitije pozabavio tim segmentom njegovog popunjavanja historijskog vremena (osim, dijelom, Dž. Juzbašić). Nije ni „Ogledalom“, njegovim političkim listom. Nakon „izgona iz historije“ (trajao je gotovo od smrti 1934. do Izabranih djela u redakciji hrabrog dr. Rizvića 1971.), vraćen je u živi kulturni opticaj.  
Šta je Bašagić govorio na Bosanskom saboru, za koje se vrijednosti zalagao, ne znamo baš pouzdano. Zemaljski ustav je proglašen 17. 2. 1910., a te su godine provedeni i prvi izbori za Sabor. Nekoliko izbornih područja „jagmiše se za Bašagićem“, ali on se „privoli banjalučkom kotaru“, pa bi izabran za poslanika. Prvim je predsjednikom Ali-beg Firdus,a nakon njegov smrti u istoj godini, naslijedio ga je Bašagić. Otvarajući Sabor g. 1913., kad je Bašagić drugi put predsjednikom, govorio je:

"…Ne samo s pouzdanjem, nego tvrdom vjerom u prijateljsku i kolegijalnu pomoć članova bosansko-hercegovačkog sabora primio sam previšnju milost kao svetu dužnost i najvišu čast, s kojom je skopčana za me velika sreća, da kao prvi predsjednik stupim pred ovu visoku kuću i u njojzi najsrdačnije pozdravim narodne predstavnike ponosne Bosne i kršne Hercegovine.
Iskreno i prijateljsko potpomaganje u patriotskom radu za narod i domovinu ne će, ako Bog da, ni u buduće dati povoda nikakvoj nesuglasici. Dobrobit naroda i domovine svima nama lebdi pred očima kao mornaru zvijezda vodilja. Mi je iz vida izgubiti ne smijemo… Pokažimo i u ovom zasjedanju složnim radom svemu svijetu, da smo svjesni dužnosti i zadaće jednog sabora, da shvaćamo kompetencije i položaj, da znamo mirno i trijezno prosuđivati između onoga, što je danas moguće postići, i da umijemo dostojno zastupati narod i proširivati djelokrug ove visoke kuće. Svi kulturni narodi prošli su kroz sito i rešeto dok su došli do samouprava, za to i nas čeka duga borba, koja samo složnim radom može pripraviti tlo, da jednom dođemo do sabora u najširem smislu riječi…

Pa kad i mali korak načinimo, maknuli smo se naprijed; nešto smo dobra učinili, i to je nama dosta, jer nam ustavni statut više ne dopušta, jer obje vlade u monarhiji vežu nam ruke više nego zaslužujemo.
Visoki sabore! Narodno predstavništvo, kome manjka duga parlamentarna praksa, da ispituje događaje i poređuje uzroke i posljedice općih zgoda i nezgoda, ne upušta se nikad u vratolomne skokove, ne pravi nikada ,.salto mortale", jer postoji širok i dubok jaz između parlamentarne prakse i ružičaste teorije o parlamentu. Svaki privredi napredak, koji se ne može dovesti u sklad s općim interesima, koji se ne dade spojiti sa stvarnim gospodarstvenim sredstvima zemlje, svršava žalosno po zemlju, baca u nazadak pristaše i protivnike tobožnjeg napretka, kompromitira u javnosti parlamentarnu svijest…“

Dragutin Hofbauer je s pravom zapisao: „Dr. Bašagić politiku nije smatrao svojim životnim ciljem. Koliko se bavio politikom, to su njega prilike same potisnule na to polje… Znao je, da se budućnost jednog naroda ne gradi ozgor, nego da valjda najprije udariti solidne temelje. Vidio je, da budućnost bosanskih i hercegovačkih muslimana ovisi o tome koliko će napredovati u kulturi svjetskoj i vjerskoj, pa i u privredi. Njegov cijeli naučni rad nije ništa drugo nego prikupljanje gradiva za taj temelj.“
Bašagićevo djelo je baš to što je napisao D. Hofbauer: građa naših temelja. Nas, koji ne znamo sačuvati ni prag njegove rodne kuće.

AVAZ, prilog SEDMICA, 21. 11. 2015., str. 14-15

Nema komentara:

Objavi komentar