5. tra 2015.

PRED „APOKALIPSOM“ DŽEKE HODŽIĆA



Jedno poslijepodne u ateljeu poznatog slikara

Piše: dr. Ibrahim Kajan

Apokalipsa je veliki triptih Džeke Hodžića. Sastavljaju ga tri golema platna triju složenih  fantazmagoričnih vizija koje prepoznaju propalu zapadnu filozofiju: dijelovi triptiha i lijevi i desni -  prizori su  pakla na zemlji koji se najčešće očituje arhajskim  simbolima i metaforama čija značenja zna svaki čovjek koji je bar jednom u životu nekog volio i nešto cijenio – pa to, u neizrecivoj boli, izgubio.   


U ateljeu: Ibrahim Kajan i Džeko Hodžić

U Džekinoj trodijelnoj mapi svijeta cijela je drama čovjekove opstojnosti položena u prvotnji, zeleni prostor „nevinosti i rasta“, ili se potapa u gustu crvenu izmaglicu poput graničnog prostora živog i neživog, te napokon u crnu boju prapočetka, u boju kaosa iz kojeg se prvi put javio krik nastajućeg čovjeka...  i u kojem će zanijemiti, taj ljudski glas, u crnoj spilji zloduha.
U maniri postmoderne, u kojoj ništa nije zastarjelo, prožimajući narative i likovne diskurse, alegorija svojim širokim poljem značenja osvaja prostor velikog sotone koji, useljen u pobješnjele  zvijeri, pustoši svijet u trijebeći najnedužnije i najslabije, one s više dobrote određene vrste od sebe. Ta dijalektika iskonskog zla u kojoj „vuk na ovcu svoje pravo ima“ – obnavlja se iz same sebe, iz tame prapočetka, tamne rupe koja guta sve dobro što na svijetu postoji.

 Lijevo krilo "Apokalipse"

Džekinu likovnu projekciju „pakla na zemlji“ prononsiraju mitske životinje kozmopolitskog porijekla čije funkcije preuzima zatamnjena strana čovjekova bića: orao (mada proistječe iz mita o suncu, nerijetko je simbol zlokobnosti; „orao je i simbol noćnog aspekta, ptica koja svojim kandžama grabi žrtve i odnosi je na mjesta odakle ne mogu uteći, pa je stoga i simbol neslomljive volje koja proždire), vuk (u psihologiji simbola vuk je, mada oprečnih aspekata  - okrutnog i satanskog ali i povoljnog - u Džeke je sinonim nedruštvenosti, odnosno ono što je „kao vučica prepreka na Danteovom putu, apokaliptičnih dimenzija“), bik (neobuzdano bješnjenje sile; simbol elementarne sile krvi), zmija (jedan od najbogatijih mitskih simbola; ktonski simbol podzemnog svijeta, zauzima svoje mjesto i u Danteovu Paklu), janje (simbol je jedinstvene čistote, naivnosti, jednostavnosti, bezazlenosti i pokornosti – janje je obilježje žrtve). 
  Jama  zapadne misli

Takav literarni alegorijski podtekst nije proročki govor ivanovljevske apokalipse budućnosne vizije koja će (in futuro) pomoriti svijet, nego prvorazredna likovna analiza (prijeđene) povijesti koja dotiče temeljna humanistička načela postojanja čovjeka i njegove zapadne misli kojom je „osvojio i zarazio“ cijeli poznati svijet: iz Džekine strahovite vizije i njezine vanjske dvokrilne realizacije zoologijske krvoločnosti, konstituira se treća dimenzija triptiha, razdijelna - središnji stub sramote čovjekova zahvata prema drugom i drukčijem: mučiti, ubiti, raščerečiti! U strukturi asamblaža kojeg natkriljuje orao, „poslagani“ su isprepleteni slojevi tjelesne truhleži - ljudskih prstiju, žila, rasprslih očiju, polomljenih dječjih kostiju, majki i očeva koji su nekoć živjeli ne samo ovdje gdje se apokalipse kontinuirano odigravaju, nego se trajno, bez zastoja, odigravaju po cijeloj površi planete kamo je zapadna misao dopirala i „civilizirala“. Po toj snažnoj emisiji, ili „poruci“ bića u zamiranju, poništavanju svakog postojanja, Džekin triptih je univerzalna kreacija duha izgovorena čitkim i jasnim jezikom unutrašnjeg užasa. 

Bilješka o slikaru:  Džeko Hodžić je rođen 1950. godine u Godijevu, Crna Gora. Godine 1970. završava Školu primijenjene umjetnosti u Peći, a 1977.  Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Imao je 60-ak samostalnih izložaba u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Zenici, Wasserburgu, Erlangenu, Stuttgartu, Munchenu,…te oko 400 skupnih u zemlji i inozemstvu. Učesnik je preko trideset značajnih bijenala i trijenala. Dobitnik je dvanaest nagrada među kojima su i nagrade Udruženja likovnih umjetnika BiH za crtež, Grand Prix ULU-a BiH, Srebrna nagrada Univerziteta Sarajevo, Nagrada grada Waserburga, Njemačka, Specijalna diploma za razvoj likovne kulture,… Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH, Udruženja Arbeitskreis 68 – Waserburg i Udruženja Kunstverein Erlangen e.v.- Njemačka. Potječe iz slikarske obitelji i jedan je od najvažnijih bosansko-hercegovačkih slikara. Nedavno je  obilježio 40 godina svoga rada bogatom monografijom (petom po redu) i retrospektivnom izložbom u Sarajevu, gdje živi i radi.

Sarajevo - Mostar, travnja 2015.

Nema komentara:

Objavi komentar