22. ožu 2015.

ZNAČAJAN DOPRINOS ISTRAŽIVANJU KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU




 Ibrahim Kajan: Razvoj i oblici dječjeg bosanskohercegovačkog romana Zalihica, Sarajevo, 2008., str. 208.



 O studiji piše: ALIJA MUSIĆ


Već se pomalo navikli na činjenicu da je bosanskohercegovačka književna produkcija za djecu (dječija književnost, književnost za djecu) bila na margini književno-kritičke i književno-teorijske pamje. Uprkos respektabilnom obimu i estetskoj vrijednosti ta književnost nije imala validnu književno-historijsku valorizaciju, niti tako potrebno književno-historijsko situiranje, kao što ga je imala književnost za odrasle, prihvatimo li, uslovnu, takvu podjelu. Razumije se da se takav nedostatak itekako osjetio u nastavnoj praksi kod upoznavanja bosanskohercegovačke književnosti, bilo da se radilo o obaveznoj lektiri, sadržaju čitanki ili, pak, o buđenju ljubavi i potrebe za knjigom i čitanjem.

Ovaj nedostatak višestruko je i dodatno usložnjen ratnirn događanjima, te nastalim društveno-ekonomskim i političkim promjenama, jer su se, u izmijenjenim okolnostima, postavljala i stara, ali i neka nova pitanja, vezana za kritičku valorizaciju književnog stvaralaštva za djecu. U ovakvoj situaciji otvorena je mogućnost da u taka zapušten i neograđen cvjetnjak (kako bismo mogli pojmiti stanje u dječijoj književnosti) ukoliko se stanje ne bude mijenjalo, zajedno idu, ruku pod ruku, i zagriženi ideolog, i dezorijentisani pedagag, i poneki skriboman koji dječiju književnost uzimaju kao djetinjariju odraslih, a ne kao "najbolju književnost koju čak i djeca mogu razumjeti". Upravo zbog ovakvih okolnosti smatram kako je književna studija "Razvojni oblici dječjeg bosansko-hercegovačkog romana" Ibrahima Kajana (u izdanju Izdavačke kuće "Zalihica", jednog od najagilnijeg domaćeg izdavača) od izuzetnog značaja jer predstavlja prvu cjelovitu, kritičku sistematizaciju i valorizaciju bosanskohercegovačkog romana za djecu.

Treba odmah reći da je ova knjiga napisana sa izrazitim senzibilitetom, kako prema samoj materiji - predmetu istraživanja, taka i prema čitaocima, korisnicima ovog vrijednog istraživanja, prije svega - studentima i nastavnicima, ali i prema širem čitalačkom krugu, kojeg će, nadam se, biti.

Ovom studijom su obuhvaćeni svi relevantni dječiji romani bosanskohercegovačkih pisaca, odnosno pisaca rođenih u Bosni i Hercegovini ili izvan nje, ali koji su životnom i jezičkom praksom svoje djelo pridodali bosanskohercegovačkom književnom prostoru.

Prema tvrdnji samog autora on svoje istraživanje "izvodi" na oko 70 od oko ukupno 110 romana za djecu, koliko ih je uopće objavljeno. U studiji su opisani tipovi i modeli koji su kroz vrijeme nosili razvoj romana, razvrstane uočljive žanrovske cjeline, te naznačeni žanrovi koji se tek javljaju, makar za tako nešto bilo tek jedan ili dva primjera. Knjiga je, istovremeno, i pregled svih relevantnih pisaca dječijeg romana kod nas i svih onih koji su se do sada kritički bavili ovom vrstom književnog stvaralaštva za djecu. Analizu prate i korisni bibliografski prilozi, pri čemu se autor služio svim mogućim "tehnikama" prikupljanja infornacija, uključivši tu i internetske informacije, pa bi se za ovu knjigu moglo reći da je, istovremeno, i svojevrsna antologija odabranih književnih djela, na kojima je autor zasnivao svoj analitički rad.

Tako će sigurno biti i koristan "konsultant" budućim sastavljačima školske lektire. Karakterišući pojedine romane, Kajan prenosi relevantne ocjene iz vremena kada je djelo nastalo, dodajući im nove valere vlastitog prosuđivanja, ne bježeći ni od "ispravljanja" ranije izrečenih stavova. A Kajanov kritički stav nije nimalo suhoparan, na nivou puke konstatacije, nego je veoma ilustrativan, potpomognut argumentima iz štiva koje je predmetom analize. I dječiji pisci, čija je djela Kajan analizirao, mogu u ovoj njegovoj studiji prepoznati korisne poruke, prvenstveno kada je riječ o njihovoj situiranosti u ovom žanru.
Knjiga Ibrahima Kajanja "Razvojni oblici dječjeg bosanskohercegovačkog romana" se čita vrlo lahko i ne ispušta iz ruke do zadnje stranice, što je prava rijetkost za ovu vrstu štiva, pa nas autor, ako bismo se pomogli sportskim žargonom, podsjeća na dobrog sudiju koji se gotovo i ne primijeti vodeći dobru utakmicu. On je, naime, bez ikakvih teškoća, "proveo" dječiji roman kroz njegovih pedeset razvojnih godina, počevši od pustolovnog romana "Izvidači Vidrinog jezera" Stevana Bulajića (Sarajevo, 1954.) i Ćopićevog "Doživljaja mačka Toše" iz iste godine, koji se uzima kao prvi animalistički roman za djecu kod nas, pa sve do romana koji su nastali u toku ili nakon našeg posljednjeg rata.

Kajanje, što je posebno vrijedno, bosanskohercegovački dječiji roman promatrao na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, izbjegavši tako sve etničke i entitetske barijere. Zato smo uvjereni da će ova izuzetno značajno istraižvanje naći svoje zahvalne čitaoce (korisnike) na cijelom bosanskohercegovačkom državnom prostoru, ali i šire, u susjednim nam državama, imajući u vidu okolnost da Kajan u svojoj knjizi u znatnoj mjeri "zahvata" i vrijeme koje smo proživjeli u zajedničkoj državi.

Alija Musić
PROSVJETNI LIST, Sarajevo, br. (?)

Nema komentara:

Objavi komentar