2. tra 2014.

BRUTALNI PLAGIJAT: KAKO ME POKRAO JEDAN POLICAJAC



Piše: Ibrahim Kajan


Jučer je bio 1. april. Jest, ali nisam ni u snu mogao sanjati da ću na taj dan svekolikog humora doživjeti nešto nevjerovatno! A počelo je pozivom jednog bošnjačkog hadžije iz Dubrovnika, predsjednika tamošnjeg „Preporoda“, koji se, eto,  našao u Mostaru pa poželio popiti sa mnom jedan dobar espresso!
Zatekao sam ga s gospodinom Kemalom Tursunovićem – Zmajom, autorom niza knjiga, kako mi je predstavljen. Jednu mi je odmah i darovao. Knjiga se zove „Bosna je jedna ili je nema“, s podnaslovom Sjećanje zlatnih ljiljana. Izdavači su joj Preporod iz Dubrovnika i Mjesno područje Tinja. Objavljena je, kako tamo piše, u Srebreniku 2013. godine. 


 U ovoj se knjizi nalazi jedan moj  plagirani putopis, 
a autor joj je Kemal Tursunović zvani Zmaj

Gospodin Tursinović mi je napisao i lijepu posvetu koja glasi: Dragom profesoru Ibrahimu Kajanu od kojega dosta naučih i još uvijek učim. Doduše, u tom trenutku nisam ni slutio što li je Zmaj od mene mogao naučiti, kad sam ga samo jednom, čini mi se, susreo u prolazu na Skenderiji, na Sajmu knjige, prije više godina. Uskoro ću i to saznati… listajući njegovu knjigu. Tako, iznenađen, spazih jedan naslov u sadržaju „sličan“ naslovu mojega putopisa kojim mi započinje   knjiga Tragom bosanskih kraljeva (Bosanska riječ, Tuzla, 2007.) više puta objavljivana (Zagreb, 2009., Sarajevo, 2010.). Njegov putopis u rečenoj knjizi nosi naslov Srebrenik – brdo bosanske vječnosti[1], a moj: Brdo bosanske vječnosti, Srebrenik na brdu.[2]

Ali, kad sam kasnije započeo čitati putopis tog, inače, simpatičnog umirovljenog policajca koji se sada bavi masovnim „pisanjem“ knjiga, ostao sam doslovno zatečen, dapače: zgranut!

To nije bila slučajna sličnost među naša dva teksta, nego je to bio brutalan plagijat! Da ne dužim, ovako to izgleda na samo prvih nekoliko stranica naših uspoređenih tekstova. Pošto sam bliži sebi nego njemu, započet su citatom iz svoje knjige:

Kajan:  Došao sam vidjeti Srebrenik. Došao sam spustiti dlan na opipljivu prošlost zbog koje smo još tu, u svojoj domovini. To je stari grad, lijep poput usnula ratnika i tajnovit poput patarenskog zapisa o cvijetu.
Tragom bosanskih kraljeva, str. 7

Tursunović: Došao sam vidjeti stari i novi Srebrenik. (…) Želimo baciti pogled na opipljivu prošlost zbog koje ste vi Bošnjaci još tu. Uostalom to je Stari grad koji nam se (…) uvijek čini lijepim poput usnulog ratnika, ali i tajnovitim poput tajnovitog zapisa
Bosna je jedna ili je nema, str. 217/218

Kajan: Šta ima tamo? A tamo nema ništa. Nema nikog.
Tragom bosanskih kraljeva, str. 7

Tursunović: A što se penjete gore, šta ima tamo među onim zidinama? Tamo nema ništa.
Bosna je jedna ili je nema, 217

Kajan: Takav je sad u nebo dignuti Blagaj neobičnih Kosača, gdje je prvotnju svjetlost ugledala Karatina, kraljica nesretna bosanska… Takav je ljetos provjerih i Ključ, gdje se najavi Smrt zadnjoj bosanskoj krunjenoj glavi nepromišljena Tomašića.
Tragom bosanskih kraljeva, 8

Tursunović: Takvi su danas skoro svi drevni i napušteni srednjovjekovni bosanski gradovi, takav je i stari grad Blagaj koji je bio postojbina neobičnih Kosača - iskreno će Nermin.
Bosna je jedna ili je nema, str. 217


Kajan: Kad si se već zaputio, morat ćeš proći kroz tvrde vratnice, kroz glavnu kapiju, u zidu čvrstu poput gore Altajske, u bedemu, pouzdano su vjerovali veseli pučani – od srebra čista izidanu.
Vidjesmo tvrđu iz daljine, sa strme ceste što je povezivala suvremeni i nabujali Srebrenik s Gornjim Srebrenikom (…)
Tragom bosanskih kraljeva, 9

Tursunović: Kad si se gospar Mato već zaputio gore, moraš proći visećim
mostom koji nije baš stabilan, pa onda kroz vratnice, kroz glavnu srebrenu
kapiju u zidu.
Nedugo zatim iz automobila kroz gustu maglu vidjesmo tvrđavu iz daljine, sa strme ceste što je povezivala savremeni i narasli Srebrenik s naseljem Gornjim
Srebrenikom.
Bosna je jedna ili je nema, 217

Kajan: Pazi, mezar je do mezara, šehid do šehida. Ovi su šehitluci od onoga doba, kad mađarski kalpaci pobjegoše a turske čalme dođoše, moj Ibrahime. Tada se polomi Srebrenička banovina po kojoj je kralj Matičaš Korvin baš razastirao plan o osnivanju svog malog marionetskog Bosanskog kraljevstva (...). Tek te godine 1512., Turci završiše svoj posao i zapremiše i posljednju stopu bosanske zemlje nesretnog Kraljevstva ostalog iza Tomaševića… (…)
A malo podalje, pod hladom listopadnih stabala, skupina je šehidskih bašluka posljednjih boraca za Bosnu. Zaista, ko god razmijeni vlastiti život za slobodu…… Među njima je i turbe otvoreno, na stupove podignuto. Jedan ga otac sčini svojim rukama, svojim sinovima i svojoj rodbini, s lijepim imenima na ploči mramornoj ispisanim, da se nikad ne zaboravi, ni ko su bili, ni zašto sada gnjiju njihove mlade kosti. Pruči: el Fatiha! Prouči i utuvi sebi u glavu bosansku putniče koji putuješ po Božjoj zemlji! Pamti! Sve će ti se ponoviti, ako zaboravis.
Tragom bosanskih kraljeva, str. 10

Tursunović: Sve mezar do mezara, šehid do šehida. Ovi su šehitluci od onog doba, kad mađarski osvajači pobjegoše, a turski vakat dođe. Nestade kralja Matijaša Korvina i Srebrenička banovina bila je skršena. Godine 1512., Turci, kao po običaju, završiše svoj posao i zapremiše posljednju stopu bosanske zemlje preostalog kraljevstva iza Tomaševića.
Otada je ono šehidsko mezarje, ali ko su šehidski junaci ondje pokopani, još uvijek se sigurno ne zna. Među njima se nalazi otvoreno turbe kao spomen da se nikada ne zaboravi, ni ko su bili, ni zašto gnjiju njihove mlade kosti. Zato prijatelju moj, prouči Fatihu! Jer zaista, ko god razmijeni vlastiti život za slobodu, na pravom je Božjem putu! – dodade stidljivo Nermin.
Bosna je jedna ili je nema, str. 218

Kajan: Potom stigosmo na rub ambisa, na mjesto pred samim Gradom Srebrenikom, pred kulu stražarnicu kroz koju su nekoć, ishodilo k visećem mostu. Most, taj bivši, bje na vjetru olujama uzdizan i bacan u bezdan, smrtni je strah urezivao u kosti onom ko ga mosti, koji bi preko ambisa prelazio do tvrđe s glavnim gradskim dverima ulaznim, onomad još željezom pokovanim.
Edo, vješto se krećući bivšom izujedanom površi, u stijenju usađenog Srebrenika, razvija priču protkanu nizom upozorenja, vokativnih govornih oblika kao iz Torina smotka poispadalim: Obrati pozornost! Nije riječ o tvrđavi, nego
o strateškoj zamisli u hrid ukovanoj, skupini, nizu, seriji povezanih tvrđava poput hrastova izniklih iz ljuta škrapa! Zauzevši mjesta na različitim razinama, rastvaraju se u nepobjedive građevine što čine cijeli kompleks od ukupno četiri odvojene kule. Rekao bih da su raspoređene poput dijelova kakva razlomljena nebodera, međuse spojenim prirodnim kamenim rampama, zidinama, potpornjima, doksatima, te onim davnim skalinama istruhle drvene grade koju je vrijeme davno pojelo kao sto je i ljude oglodalo, sve do kosti! Opustošilo je najposlije i nju, tvrđu - stegnutu pesnicu izniklu iz ponosne i svete bosanske
zemlje. Baš tako: gazimo po svetoj zemlji koja je bila bosanska krv i bosanska koža. Zato, pazi prijatelju!
Tragom bosanskih kraljeva, str. 11

Tursunović: Stigosmo na rub ambisa, na mjesto pred samim Gradom, pred kulu
stražarnicu kroz koju se izlazilo na viseći most. Viseći most, već utvrđen
novim debelim gredama, smrtni je strah ulijevao svakome ko njime
kroči. Prelaskom preko njega vješto se penjući po debelim novourađenim
daskama, Nermin razvija priču protkanu nizom upozorenja:
-Obratite pažnju. ..Nije riječ samo o tvrđavi, nego o strateškoj zamisli,
o seriji povezanih tvrđava poput hrastova! Pogledajte kako izgledaju!
Zauzevši mjesta na različitim razinama, rastvaraju se u nepobjedive
građevine sto čine cijeli kompleks od ukupno četiri odvojene kule. Rekao
bih, - kaže Nermin - da su raspoređene međusobno spojenim prirodnim
kamenim rampama, zidinama, potpornjima. Srećom, uz malo straha, prešli
smo novim drvenim mostom. Eto, mi sad gazimo po svetoj bosanskoj
zemlji po kojoj se lila bosanska krv i bosanska koža! - u šali je naglašavao
Nermin.
Bosna je jedna ili je nema, str. 219

To je tek prva polovica teksta, ali „autor“ Zmaj-Tursinović uporno vozi do kraja! Ako kod mene govori putopisni lik dr. Mutapčića, historičara, kod njega se javlja „zamjena“ u mr. Nerminu, a tako gdje je govorim u prvom licu, moje riječi stavlja u usta dubrovačkom književniku Mati Jeriniću, ili ovom, na početku spomenutom hadžiji koji se imenom i prezimenom spominje kao izdavač i u impresumu knjige!
Jučer je dakle bio prvi travanj, pa ne znam šta je od svega ovdje ujdurma, šega ili obijesna podvala? Ili je, jednostavno – banalna krađa?
Zmaj je proveo radni vijek ispitujući kriminalce u Dubrovniku, kao inspektor. I umjesto da uživa blagodati mirovine, on je koristi da bi nam pokazao što je naučio od kriminalaca, a to brate nije pošteno! To je brutalni plagijat!

Ova je knjiga izašla u tri izdanja od 2007. do 2010., u Tuzli, 
Zagrebu i u Sarajevu

U Mostaru, 2. IV. 2014.


[1] Kemal Tursunović-Zmaj: Bosna je jedna ili je nema, Srebrenik, 2013., str. 216-225
[2] Ibrahim Kajan: Tragom bosanskih krljeva, Bosanska riječ, Tuzla, 2007.

Nema komentara:

Objavi komentar