17. ruj 2012.

RAZARANJE VJERSKE I NACIONALNE MEMORIJE

Govor: Ibrahim Kajan

(Predložak na temelju kojeg je autor održao govor na Međunarodnoj konferenciji o zaštiti ljudskih provo u Bosni i Hercegovini, Hotel Inter-continental, Zagreb, 18-19. rujna 1992.)




 Dana 25. na 26. VIII. 1992. godine zapaljena je zgrada Vijećnice, a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine i oko 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH



Ništa se ne dešava samo od sebe. Svaka inačica ratnog razaranja protiv bosanskog naroda, a posebice Bosanskih Muslimana, brižljivo je isplanirana i dobrim dijelom provedena: masovna ubojstva, koncentracioni logori i protjerivanje stanovništva (etničko čišćenje cijelih područja). Uz najbolniju činjenicu - ubojstva, koja nacionalni korpus ubija u samoj srži, ništeći mu najzdraviji reproduktivni dio, najtrajnije i najpogubnije posljedice svakako će imati razaranje druge vrste (sada u drugom planu) - a to je razaranje jezgra bosanskomuslimanske kulturne paradigme: Kulturne baštine. Nacionalne memorije.
Napravljeni popisi razvaljenih, oštećenih, srušenih i potpuno sa zemljom sravnjenih spomenika, zastarjevaju prije nego što stignu biti dokraja ispisani. Ruši se sve što ima bilo kakvo bosansko i bilo kakvo islamsko obilježje! Srbočetnički agresor želi nadmašiti zločince iz biblijskih primjera, iz antologija utvrđenih svjetskih zločina - birajući tako nemoćnu žrtvu: Bosanske Muslimane. Baš one koje su okolni narodi, u drevnoj bosanskoj prošlosti nazivali Dobrim Bošnjanima. Nema naroda na svijetu i nije ga bilo koji je nosio tu atribuciju: Dobri.
Današnji zločinac, na oči cijeloga svijeta, ruši najbarbarskijim stilom, i to u vremenu visoke prosvjećenosti i samohvalnog humanizma, upravo ono što je usisalo povijesno vrijeme Bosanskih Muslimana. Njihovu duhovnu i materijalu proizvodnju: nadgrobne spomenike, turbeta, učilišta, džamije, tekije; razaraju ceste i mostove; spaljuju sve pisano, najčešće unikatno! Bombardira se arhitektura višestoljećja pred kojom je zadivljen stajao i o njoj pisao genijalne studije sami Corbusier. I ne samo da je gledao i pisao, nego ih osuvremenjene ugrađivao kao detalje u svoja najznamenitija rješenja koja će, od modernih vremena, među rijetkima ući u budućnost!
Cijeli su kompleksi gradskih jezgri osmanske arhitekture zgužvani i u prah pretvoreni: u Mostaru, u Sarajevu, u Foči... Rat želi u potpunosti ostvariti ono što je davno planirano i davno postalo vidljivo: od austrougarskih preko jugoslavenskih vremena "svaka je cesta morala preći baš preko muslimanskog greblja", "svaka je nova pučka škola, bolnica, željeznička stanica, limena samoposluga - tražila mjesto koje je već bilo zauzeto zdanjima slavne i blistave islamske prošlosti: trgovištima i hanovima, hamamima i džamijama". Ovaj rat ide dokraja: arhitektonska i posebice sakralna baština destruirana je gotovo u potpunosti! Mislim da više i ne treba sastavljati spiskove oštećenih i porušenih objekata te oznake. Jednostavnije je zabilježiti preostale i usamljene.
Molio bih da se obrati pažnja i na činjenicu spaljivanja dviju najpoznatijih i po bogatstvu vrlo rijetkih ustanova: Orijentalnog instituta i Narodne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Orijentalni institut u Sarajevu spaljen je 18. V. 1992. godine. Time je uništena za vječna vremena golema zbirka izvornih rukopisa nastalih od 11. do 20. stoljeća, sa sadržajima iz različitih ljudskih djelatnosti, po kaligrafiji i iluminacijama goleme, neusporedive umjetničke vrijednosti. Uništen je i Turski arhiv, izgorjela je bogata fototeka (filmoteka dokumenata o Bosni i Hercegovini iz cijelog svijeta), vrlo bogata knjižnica i nebrojeni rukopisi znanstvenika. Ta namjerno izazvana paljevina pretvorila je u dim, u prazninu, tisuću godina strpljivo stvarane i sabirane baštine Bosanskih Muslimana (i ne samo njih), znamenite u cijelom kulturnom svijetu. Bila je druga po veličini na Balkanskom poluotoku. Nijemi plač onih koji znaju ili slute njezinu nacionalnu vrijednost - neće nikada prestati.
Prošlog je mjeseca namjerno spaljena najveća državna biblioteka - Narodna i sveučilišna. Vidjeli smo njezin požar koji je pokazao svijetu lice fašizma koje nikad nije pravio razlike u uništavanju ljudi i njihovog djela opisanog u knjigama. U knjigama je duša, u tijelu trud. Ono što je Bosanac u najplemenitijim trenucima, vođen hadisima i kur'anskim naukom, želio pružiti: da koristi svom narodu, da pridoda svijetu najbolje što posjeduje.
Sada je i to dim: Više od milijun i pol svezaka, oko pola milijuna naslova. Ta je golema biblioteka osnovana prije pedesetak godina a formiranjem se izdigla na trajnim temeljima zbirki i cijelih knjižnica koje su se u nju slijevale, tadašnjim političkim i društvenim diktatom, iz niza manjih gradova, iz džamija i mekteba, iz katoličkih bogomolja i ostalih bosansko-hercegovačkih kulturnih ustanova svih naroda.
Kulturna baština tog obilježja emitirala je duboku i trajnu dvojnost: islamsku osebujnost koja ju je vezivala s prostranim muslimanskim svijetom, i bošnjačku nacionalnu posebnost s vrlo vidljivom naslagom tisućugodišnje duhovne vertikale. Tako dobro uočljive da se njezina likovna, književna pa i filozofska suvremenost dobrano prepoznaje i razumijeva jedino u tim kontekstima - samobitnosti bosanskog svijeta i horizonta svjetskog civilizacijskog iskustva (Berber, Zec, Trtovac; Selimović, Dizdar, Ibrišimović...). Njezina je stvarnost i oblikovala i odražavala ukupni svijet Bosanskog Muslimana: unutarnji (duhovni - umjetnički) i arhitektonsko-graditeljski (materijalni). Tako smo zapravo samo potvrdili poznatu stvar da čovjekov svijet počiva na dvije stvarnosti - vanjskoj i unutrašnjoj.
Rat želi jasan cilj, i on, cilj, bliži se strašnom ostvarenju: urušiti stupove i jednog i drugog svijeta. Ostatak posla, ako se ne obuzda u ludu naumu, bit će vrlo jednostavan. Čovjek bez svog svijeta, u elementarnoj i doslovnoj gladi duše i želuca, bježeći pred nožem i bez mogućnosti obrane – prihvatit će svaki ponuđeni duhovni i kulturni koncept iz najneposrednije blizine. Oni mu se i taka više ne nude iz prijateljstva, nego iz sebičnosti.
„Ne-muslimani će biti mirni tek kada postanemo isto ono što su i oni.“
Tada će bivši Bosanac i bivši Musliman biti potpuno ogoljen: pejzaž koji će vidjeti njegove oči bit će pustare zaoranih muslimanskih kartaga, u duši neće osjećati ništa, s intelektom punim zaborava uništene nacionalne memorije.

Izvor:
Ibrahim Kajan: ZAVOĐENJE MUSLIMANA / BUDI SVOJ!, Naklada: Smaila Kajan, Zagreb, 1992., str. 54-56

Nema komentara:

Objavi komentar