8. srp 2018.

LAPOT, KURBAN










ibrahim kajan


LAPOT, KURBAN

(Poratni zapisnik)


Kad su došle zvijeri sa istoka,
naša su djeca pobjegla
a nas su ostavila.

A ne znaš ti to, i mi smo nekad – puste li pameti! –
stare roditelje naplaninu iznosili pa ih nijesmo slazili.
Ko biva čekali... da ih Bog Veliki u svoje ruke preuzme.

Ne prepoznaješ me, Hazbo, samo zapisuješ.
Vidim ja da me ne prepoznaješ.
Kako bi me i prepoznao kad mi je koža crna.  I crnja od katrana.
A nije. Ispod je bijela poput runa janjetova.

Kad su od mog Mujage meso, predamnom, 
otkidali i s mosta u Drinu bacali.
Zavijala sam poput vučice
glasom koji nije izlazio
pa se strava polijepila po koži.
Kazuju da ovo je crni prišt. Od onoga što sam vidjela 

Zato sam ja crna, kao bijelo janje Ibrahimovo, što je trebalo biti zaklano
ali je Gospodar naš u zadnji tren
ruku s nožem od kurbana otklonilo
pa je crno janje sa žrtvenika
odskočilo
  
(2018.)

Nema komentara:

Objavi komentar