9. srp 2016.

DJEČACI KOJI LETE



Ikarov skok sa Starog mosta
Historija iz zajede
Piše: Dr Ibrahim Kajan

 

Čovjekov san o letu mora imati puno dublje porijeklo, nego što  mi, odrasli, mislimo. Taj san  izvire iz bajki u kojima su leteći ćilimi i krilati konji, vile i vukodlaci podjednako realni kao i ljudi, djeca, životinje ili ptice koje se u njima pojavljuju. San nas nagovara da budemo poput lastavica sretnog princa - između neba i zemlje.

 

Doba Kosačino

Dječacima koji lete – mudrac je nazvao mostarske mladića koji se u nevjerovatno lijepom luku tijela otiskuju s ograde Starog mosta u rijeku Neretvu.

Uskoro će Klub „Mostari“ prirediti festival ljepote i hrabrosti na Starom mostu. Bit će to 31. 7. 2016.  Predsjednik im je Semir Drljević Lovac. Naslonjeni smo na željeznu šipku ćuprijine ograde. Nad nama je, iznad zapadnog ulaza na most, čardak.

 

„Otkako je sazidan ovaj visoki most - zapisao je g. 1664. Evlija Čelebija - otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u spomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu akrobaciju. Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći ala turka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah sretno izlaze na obalu uspinjući se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka... Zaista je velika smjelost da sitna djeca skaču u takvu rijeku.”

Historičari sportova na vodi smatraju da su mladi Mostarci izvodili skokove u Neretvu i prije nego je izgrađen most neimara Hajrudina, s onoga prethodnog, drvenog, lancima pridržavanog, iz doba Kosačinog!

Kao i prije toliko stoljeća, i Šantić je vidio navlas isto što i Čelebija - „sitnu djecu kako skaču u rijeku“. Ovjekovječili su ih – prvi u svom putopisu, drugi u pjesmi Neretva: „Gledam kako doli, o hridinu šuplju, / Neretva se lomi, a s visokih kuka / Naga djeca skaču i s vikom se kuplju, / Dok najmanje jedno po prudu se valja.“ 

 Žive legende Mostara: Emir Balić i Semir Drljević Lovac

Puni sportski zamah, organizirani, uslijedit će nakon II. svjetskog rata. Mostar je g. 1990., bio domaćin međunarodnom prvenstvu u visinskim skokovima u vodu - “Kup del Mondo”. Domaću reprezentaciju predstavljali su Jadranko Fink i Semir Drocić, a selektor je Emir Balić.
Ovdje svaki čovjek gaji duboki respekt prema odvažnim ljudima. Duša im se veseli kad ih susretnu, grle ih, pa i poljube. Najglasovitiji skakač s mosta, nesporno je živa legenda, Emir Balić! Uostalom, mostarska ljubav i mostarska patnja poistovjećuju se ne samo sa živim (ljudima), nego i s „mrtvim“ (mostom od kamena). Kad je 9. 11. 1993. na njega ispaljen razarajući metak HVO-a – Mostarci su taj dan proglasili danom žalosti.

Živa legenda
Emir je prije desetak godina objavio uzbudljivu autobiografiju. Ona vrvi podacima koje će kasnije tražiti historičari, a ispričana je ležerno, sjetno, na nekim mjestima slovima iz kojih udara led i ogorčenost, ali ipak – sve se to smješta u autentični mostarski zagrljaj pripadanja sebi i gradu, sebi i mostu koji ne povezuje samo dvije obale rijeke, nego je uzdignut u metaforu jasnu svakom biću koje je bilo zaljubljeno.

Stasali su dječaci koji su vidjeli prazninu u kojoj je bio - prije razbijenog luka –Stari most. Čekali su da se rekonstruira i da pokažu kako rušenje ne može zaustaviti dobri duh koji grad čini Gradom. Od večeri svečanog otvaranja obnovljenog Mosta g. 2004., s bakljama koje im je dodavao Dedo Pašić, poletjela je najnovija generacija letećih dječaka: Haris Džemat, Lorens Listo, Samir Zukanović, Arman Puzić, Admir Delić, Vedad Bašić, pa Behram, Fazlić, Lukić-Hadžibajramović, Selimotić, Nametak, Oglić, Jakirović… 

                Lorens Listo, višestruki prvak na rang listi najboljih Ikara...

Pod čardakom, pred klubom „Mostari“, kaže mi Lovac: Ne bismo mi bili toliko hrabri, da nas ne ohrabruju djevojke. Letjeli smo za njima kad su skakale s mosta - Hafiza Hafa, Zijada Demirović Humo, Ramiza Bucman Jovanović, Paula Šešeljević Popovac, Alma Vila Šantić, Višnja Jusufović Taslaman, Sabina Kazazić Vasić, Seka Vasković, Ljiljana Antunović, Velbone Džih... 

Bez snova nema ništa, ni bez vječnog Ikara na nebu. Ni ljubavi. Ne bi bilo ni historije, ni Mostara u njoj.

AVAZ, prilog SEDMICA, 9. 7. 2016., str. 14-15

Nema komentara:

Objavi komentar