29. sij 2015.

ZAPIS O KASTELU: PJESNIŠTVO SVJETLOSTI I ŽUDNJE



Piše: Ibrahim Kajan





 Boris Jovanović Kastel

Boris Jovanović Kastel izvorni je pjesnik zemljopisnog nadasve duhovnog prostora koje se rasprostire do posljednjih, rubnih stabala čudesnih trajnoživućih maslina. Mediteran koji on poetski živi, obznanjuje na način kao da ga prvi put spoznajemo, pretače u nizove riječi, u sklad, u pulsirajući romor, šapat pun čežnje i opijenosti, baš kao u živu i životnu kajdanku u kojoj smo morali prije svoga rođenja živjeti...  Sad smo ga se, slušajući Kastela – iznenada prisjetili kao svoje jedine, zaboravljene postojbine!

Preda mnom su desetine njegovih pjesama koje su plutale i bile čitane u mom jeziku, a prije ih nisam poznavao. Međutim, nisu mi nepoznate, jer u njima otkrivam, u njima snažno osjećam svoj vlastiti izvor iz kojeg smo jednom potekli i ponijeli u pamćenju svoj mediteranski džennet, svoj raj, svoj eden nastanjen spoznajama, osjetilima, čutilima, znanjima koje je iznovice valjalo otkriti i prepoznati kao raj iz kojeg smo jednoć prognani. 

Blagotvorni duhovi antičkih pergamena oslobađanja čovjekova svijeta i latinskih sentenci njegovog porobljavanja, ibn-arebijevske začudne nedogmatske religioznosti - obale su koje plamte i daleko se vide s pučine; Kastelov moreplovac nikada neće zalutati jer njegov je cijeli prostor kojim prohodi i njegovo je svako vrijeme u kojem ga majka porađa.

U stotini pjesama koje sam dobio od ovog bogatog autora, rasprskava se jedan nujni i bujni motivski svijet pun asocijacija na svjetove kojima raspolaže i sama naša nutrina, naša osjetilnost, naše srce i naš mozak: svjetlosne ljubavi, misterij tijela, očuđeni i mistični udvojeni svjetovi, podjednako ovostrano i onostrano s brojnim historijskim figurama koje nikada nisi i neće umrijeti! 

Boris Jovanović Kastel je po svom osjećanju svijeta, u ovom je trenutku  – unikatan. Njegovo poetska arka  na horizontu naših malih slavenskih jezika poredanih po obalama sredozenog zavičaja, puna je optimizma, životnog soka, ljubavnog  jecaja. Da, Kastelelove su riječi i od suvremenosti i od iskona.

U Mostaru, 29. siječnja 2015.

Nema komentara:

Objavi komentar