Krici su pokrili zemlju u kojoj već truhli srž našeg naroda, najmanje 250.000 Muslimana. Mnoge smo poznavali, a neki nam bjehu bliski rod. Umrli su u strašnim mukama. Umrli su zaprepašteni - jer su bili u svemu nevini i čisti - baš kao što pjesma kaže - poput sabah-zore. Ali ruka zločina ne posustaje: ona kosi i dalje, žestinom stravičnom!
Skupljaju se i objavljuju dokumenti o istrebljenju bošnjačkog, muslimanskog naroda.
Pa dok i jedno i drugo traje, dok škripi željezna metla etničkog čistenja, uz otpor koji se ne bez muke formira u težnji da uzdigne staru slavu didova - gle! - istodobno, izranjaju neki koji se izdaju za nas, bestidni otkupljivači krvi drevnog naroda (iz kojeg su i sami otpali!) pa je preprodaju drugom narodu!
Don Anto Baković i njegov horor-simpozij: Povratak iskonu..., našao je i svoje
"muslimanske pristaše"
A vidiš li: strah i krv nezaustavljivo cure iz dokumenata smrti, pribavljenih izjavama izbjeglih ispred golog noža, pa sabranih i glasno objavljenih (već) u nekoliko gradova, od Zagreba do Zenice.
Spominjemo dva, jedan s drugim neusporediva, simpozija: onaj održan u Zenici u organizaciji Centra za istraživanje ratnih zločina i zločina genocida nad Muslimanima, i drugi u Zagrebu - Povratak iskonu, priređen "u slobodno vrijeme" don Ante Bakovića, a "pod predsjedanjem književnika Nusreta Idrizovića".
Zenički je Centar posvjedočio promjenu bosanskomuslimanske svijesti: njihov je simpozij na slobodnoj teritoriji, u srcu zemljice Bosne, progovorio cijelom svijetu, zrcalo mu ponudio da vidi svoje lice u odbljesku (krvi) onih koji su umirali pod svojim imenom, i zbog svog imena. I bilo je tako svejedno žrtvino moguće "opredjelje:nje": on je svejedno tako dobro prepoznat u onome što jest njegova neizbrisiva narodnosna zbilja: Musliman/Bošnjak.
Simpozijem "Povratak iskonu", predsjedavao je književnik Nusret Idrizović
Ali ih ima koji s lahkoćom koja ne strepi od grižnje savjesti, što je gluha pred hropcima umirićeg a vlastitog naroda - prodaju njegovu krv za tako bijedriu zaradu!
Bilo je na Bakovićevu iskonu neljudskosti i beščasca koji su vlastitoj braći predijevali imena i porijeklo, njihovu prošlost i sadašnjost! Oni će biti zapamćeni u enciklopediji naših nesreća i narodnih izdajica.
Duše umrle i izmasakrirane braće lutat će im u snovima; one će biti glasovi s onoga svijeta koji će ih progoniti na ovom svijetu. Njihova neuništiva duša bit će, čvrsto vjerujem, slova u našim sutrašnjim čitankama, nasem narodu koji će se umnožiti i dodirivati početke svoga izvora i neku sretniju budućnost sutrašnjeg stoljeća.
Izvor:
BEHAR (Zagreb), god. I, 1992., br. 3, str. 3
Ibrahim Kajan: BOŠNJAK NA TRGU BANA JELAČIĆA, Preporod / Kaj, Zagreb, 1998., str. 15- 16
Nema komentara:
Objavi komentar