Historija iz
zasjede
Piše:
Ibrahim Kajan
Nisu
bosanski muslimani toliko često pisanjem drugim dosađivali kako su ih u druge
vjere prevodili, koliko im se to često u historiji dešavalo. Nije se uvijek
radilo isključivo o klasičnom pokrštavanju. Ima tu i „nekih nijansi“, riječju:
inovacija! Novi oblik prevjeravanja registriran je u vrhu Crkve i Vlasti HR
Herceg-Bosne godine 1994. Mada je od tada prošlo samo 20 godina „mlade
historije“, rijetki ga se Mostarci sjećaju, u BiH za njega i ne znaju.
Godine 1996.
do nas je doprla jedna listina sa oko 350 imena ispisanih u dvije kolone,
a u srednjom, između njih, s mjestom i
datumom rođenja tih nevoljnika čija se imena navode… Listu je naslov „Spisak
imena (muslimani) kojima je izvršena promjena obiteljskog imena, osobnog i
obiteljskog imena ili samo osobnog imena, počev od 15. 07. 1992.“
U prvoj
koloni je napušteno muslimansko ime, a u trećoj – friško katoličko!
Snježana
(Abdulah) Kalajdžić, Mostar, 06. 10. 1967, - Snježana Arapović; Almira (Mehmed)
Alić, Mostar, 23. 11. 1971. – Mirela Alić; Avdemovski (Ibro) Miftar, 16. 07.
1956. – Avmedovski Miftar Miro; pa dalje: Mugdim Obad – Mugdim Bilopavlović;
Osman pilavdžić – Žarko Jukić; Bahrija Bijakšić – Branka Bijakšić; Rahima Džiho
– Marina Bošnjak; Ahmed Džiho – Ante Bošnjak; Samir Džiho – Tiho Bošnjak; pa
onda slijedi cijela porodica Brekala: Ahmet, Azra i Sanel dobili su imena
Darko, Vesna i Tony; Edina Budimić sada je Marija Budimić a Halila Čule –
Ljilja Čule. Predrag (Omerov) Ćemalović – je Dragan Ćemalović a Bajram
Kahrimanović je Darko; Mustafa Balalić – Miljenko Balalić a Maja Puzić – Maja
Hem, … Najpoznati među njima svakao su Mate Brbor, suprug novinarke Zlate
Brbor, alias Mehmed Zimov Vejzagić, sportski radnik, i glumica Hrvatskog
narodnog kazališta Sanda Krgo – bivša Senada Hajdarević-Krgo, kći Osmanova.
Misleći na
budućnost koja će sve osuđivati što je neljudsko, mostarski biskup Ratko Perić,
„odmah“ je (27. 1. 1994. – dvije godine nakon otpočete „akcije“), uputio
prosvjedno pismo predsjedniku Vlade Republike Herceg Bosne, dr. Jadranku
Prliću.
Gospodine
Predsjedniče, piše biskup, ovih su dana dolazile na ovaj Ordinarijat pojedine
osobe iz nekih općina naše biskupije, osobito iz Mostara, koje su se bile
obraćale na svoje općinske urede tražeći odobrenje promjene vlastitog imena. Iz
tih im je ureda usmeno odbijeno takvo odobravanje i traži se od njih
"krsni list". Zabrinjavaju nas takvi zahtjevi od strane pojedinih
građana. Je li to znak terora nad osobama koje ne nose katoličko ili hrvatsko
ime? – podvlači, tako očitu i razvidnu namjeru, uvaženi biskup u svom pismu. Ne
shvaćamo da nekoj osobi, bez obzira na vjeru, naciju i političko uvjerenje,
koja pismeno, slobodno i svojevoljno želi takvu promjenu, mjerodavni civilni
ured ne može učiniti takvo odobrenje, bez priziva na "krštenje". Ali
ne možemo doista razumjeti da civilne vlasti i od nekrštenika traži da donesu
krsni list, kao jedini uvjet da im se promjeni ime. -Ako je to točno da se tako
zahtijeva na općinskim uredima, kako nam te osobe doslovno prenose, smatramo da
je moralno i pravna nedopustivo takvo miješanje bilo kakvih civilnih vlasti u
isključivo crkvene i vjerske stvari. Ako se izravno ili neizravno od nekog
traži krsni list radi spomenutih razloga, onda ga se izričito prisiljava da se
krsti kako bi imao katolički dokument u civilne svrhe,
Ukoliko se
netko u civilnim vlastima sjetio da takvo nešto predloži i čini, ili ako je
takav stav potekao od Vaše Vlade, što nam je zbilja nevjerojatno, ovim
najodlučnije zahtijevamo da se takva praksa odmah dokine… kaže se u oštrom
biskupovu pismu.
Biskupski
Oridinijat pismo je objavio u zbirci „Za pravedan mir“ 1996. A je li biskupov
prosvijed djelovalo na tadašnjeg predsjednika HR Herceg Bosne, kasnijeg
predsjednika Federacije BiH, recentnog haškog uznika dr. Prlića, ne zna se - ali
se zna da je „pokrštavanje obavljeno uspješno“. Doduše bez svete vodice ali s
blagoslovom nekog moćnog i surovog s vrha te aparthejdske i arhivirane
„države“.
Nema komentara:
Objavi komentar