15. sij 2022.

Vujanović: GLUMAČKI GAMBIT ZORANA BEČIĆA

 



Teatarska kritika

GLUMAČKI GAMBIT ZORANA BEČIĆA

(Ibrahim Kajan: „Katarina Kosača“; režija Gradimir Gojer; SARTR,  Sarajevo, premijera 22. 1. 2005.)

 

Piše: Vojislav VUJANOVIĆ

 

Na mutnom nebu naše povijesne zbilje, u sazviježđu Oriana, treperila je, u svome tragičnom sjaju, zvijezda Katarine Kosače, supruge Stjepana Tomaša, kralja bosanskog kraljevstva koje je u jednom vremenskom hipu (da li šutnjom ili drugačije, svejedno je) nestalo sa lica zemlje, kćerka osionog velikaša Stjepana Vukčića Kosače, unuka vladarske kuće Balšića, praunuka srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića, pripadnica trećeg reda Svetog Franje, ciju su glavu franjevci ovjenčali svetačkom aurom, okončavši svoj život u franjevačkom samostanu Ara Coeli u Rimu 25. oktobra 1478. godine. Njena je sudbina bila satkana od niza tragičnih niti: izgubila je kraljevstvo, izgubila domovinu, djecu, a još ranije, pod nerazjašnjenim okolnostima, skončao joj je i muž kralj Stjepan Tomaš. U jedan životni usud i nije mogli stati više.

 

Plodotvoran koncept

U umjetnost je ušla rano, već u vrijeme kada se iznad njene pogrebne humke postavila nadgrobna ploča koja je bila "urešena reljefnim kiporn kraljice u naravnoj veličini (1,78 m) s krunom na glavi". Potom je Giovani Bellini naslikao portret, i tu se stalo sve do minule godine, koja bi se, u našim okvirima, mogla nazvati i njenom godinom. Najprije je književnik Gradimir Goier napisao libreto za baletnu svitu koji je na scenu prenijela baletna umjetnica Edina Papa, sa vanrednom kreacijom Belme Čeča, a onda je pjesnik Ibrahim Kajan napisao dramu, a potom i roman o njenoj sudbini.

Dramu je Ibrahim Kajan realizirao u specifičnom dramaturškom slogu: radnja je svedena u nekoliko posljednjih životnih trenutaka kraljičinih kada je posjećuje jedan od Papinih izaslanika don Francisco. Bilo je to zbiranje svega što je Kraljica preživjela i čemu je don Francisco davao razjašnjenje iz svoje dijaloške pozicije ukletog neprijatelja svega što je izlazilo izvan okvira katoličke crkve, posebno heretičkog učenja bosanskih krstjana. Dijaloška faktura je bila natopljena poetskim nabojima u kojima se zrcalila nepokolebljiva kraljičina ljubav prema Bosni i djeci koju su Turci oteli, odveli u Carigrad i preveli na islam. Bosnu je don Francisco nastojao omalovažiti i trivijalizirati, mada, povremeno, nije mogao odoljeti da ne iskaže divljenje prema nekim stvarima koja su dolazila iz Bosne - lijepo izvedenom križu (čiju je izvedbu pokušao vezati uz Mađarsku) i izvezenom stolnjaku sa izvezenim prizorima iz Bosne. Reditelju je poseban napor predstavljao: kako poetske naboje, lišene akcionog, prevesti u bogatstvo scenskih zbivanja. Rješenje je našao u razuđenim svjetlosnim efektima i dinamičnim mizanscenskim sinusoidama kraljičinim sa povišenim govornim amplitudama i po cijenu narušavanja onog poetskog sloga kojim je bila prožeta drama.

 * * *

Dorađena forma

To promicanje duhovnosti kraljice Katarine je nastavljeno i ove godine ponovnim postavljanjem na scenu drame Ibrahima Kajana u dorađenoj formi i sa izmi jenjenim naslovom Katarina Kosača. Inscenacija je obavljena u aranžmanu Sarajevskog ratnog teatra. Na realizaciji projekta okupljeno je nekoliko značajnih umjetnika, od reditelja Gradimira Gojera, preko scenografa Slobodana Perišića, kostimografa Vanje Popović i kompozitora Rade Nuić do glumaca Selme Alispahić, Zorana Bečića, Mikija Trifunova, Maje Salkić, Seada Pandura, Alena Muratovića i Sonje Goronja. Dramaturšku obradu je obavila Dubravka Zrnčić-Kulenović.

* * *

Kraljicu je tumačila Selma Alispahić i njenom igrom ovakav rediteljski koncept se pokazao veoma plodotvornim. U svojoj igri je sjedinjavala dvoje: doživljaj

poetskih naboja teksta koje je prevodila u široku skalu emotivnih proživljavanja i doživljaj mizanscenske fakture kao katalizatora emotivne ponesenosti. Ona rediteljeve zamisli nije prihvatila kao unaprijed domišljena scenska rješenja. Dograđivala ih je sopstvenim unutarnjim razumijevanjem kao logiku zbivanja određujući i one prelomne tačke u kojima su se emocija i pokret sjedinjavali u simboličnu parabolu u kojoj su poetski naboj tekstualnog predloška i racionalizacija rediteljevih akcionih zamisli stupali u živi dijalog stapajući se u zajedničku rezultantu punine scenske izražajnosti. U njenoj je igri svoje utjelovljenje nalazila i poezija lbrahima Kajana, i rediteljski racionalizam Gradimira Gojera i stvaralačka osobnost njenog bića. Tek se ponekad osjećala izvjesna neusklađenost ova tri elementa, posebno u držanju ruku i povremenim prenaglašenim posrtanjem, ali je to proisticalo iz naglašene želje da se simbolička parabola učini što vidljivijom, a time pojača i onaj skriveni spiritualni momenat kojim je bila obujmljena povijesna istina jednog lomnog života koji se uzdizao iznad uobičajene ravni povijesnog kazivanja i ustaljenog načina portretiranja neke povijesne ličnosti.

Selma Alispahic je svim svojim stvaralačkim silama nastojala da svoju kraljicu oslobodi kraljevske aure i da je svede u okvire žene beskrajno vezane za svoju zemlju, ističući izgnanstvo kao najveću čovjekovu nesreću (kakvog je živog odjeka u tim njenim promišljanjima imala i naša upravo proživljena povijesna situacija), i majke koja žudi za svojom otuđeno  djecom. Majčinstvo i rodoljublje i nije moglo dati svoje krajnje razrješenje nego u spiritualnom sjenčenju onoga što joj je razdiralo dušu i činilo je heroinom ljudskosti. Ona nikoga ne optužuje, ali saosjeća sa svima, posebno sa prvom ženom Stjepana Tornaša, Vojačom, koja je, voljom povijesnih zbivanja, odgurnuta sa rnjesta supruge, i gaji živu uspomenu na svoju prvu nevinu ljubav prema glumcu Mravcu, koji će se baciti sa zidina dvorca njenog Dca u arnbis, sjeca se ljubavi koju je otac gajio prema njoj kad je bila mala i samo ce mu u jednoj prilici prigovoriti što je doveo Turke u Bosnu. Od svih tih kristala gradila je dragulj svoga stvaralačkog umijeća, ne tako moćan kao što je htjela njena Karmela, pa i Katarina Neuber ili Sylvia Plath, ali, nesumnjivo, slijedi odmah iza njih.

 

Stvaralački zanos

Zorana Bečića susrećemou istinskom stvaralačkom zanosu. Njegov don Francisco stupa u dijalog sa kraljicom Katarinom sa prenaglašenom skrušenošću, ne sa ciljem da joj pruži puno uvaženje, već da iznudi od nje privolu da svoje pravo legitimne kraljice Bosne prenese na rimsku kuriju. A takva motivacija ga je nagonila da se strogo čuva bilo kakve riječi koja bi izazvala kraljičino podozrenje, pobunu i odbijanje. On se kreće oštricom noža, uspijeva održati ravnotežu i tim svojim balansiranjem sjenči svoj lik. Međutim, ono što . predstavlja vrhunsku vrijednost njegove kreacije, to je nastojanje da svoj lik ne učini jednoznačenjskim, svedenim samo na ravan postavljenog zadatka. Zoran Bečić u njemu traži i one impulse koji ga čine moćnim protivnikom koji ima izuzetno razvijen senzorni sustav kada treba da napadne, a kada da se povuče. To nije, dakle, lik koji se može graditi ustaljenim sredstvima, on se gradi u zavisnosti od stvorene situacije na samoj sceni, on iščekuje pokret i ,reakciju svoje sugovornice i na nju reagira, i otuda u njegovoj igri izuzetna domišljenost lika koja ni jednog trenutka ne popušta pa mu se, možda, iz te koncentriranosti otela omaška da umjesto imena Stjepana Hercegovića izgovori ime Stjepana Tomaševića,koji je, nakon islamizacije, uzeo ime Ahmed. Svoju je ličnost utapao u svoj lik, Iz logike lika gradio je svoje trajanje na sceni, kretao iz donje govorne lage i uspinjao se do oporosti svoga baritona. I nigdje nije bilo skokovitosti.i narušavanja sklada.

Mikija Trifunova rijetko viđamo na sceni u posljednje vrijeme iako njegov talenat, karakterističan po svojoj impulzivnosti, isijava iz sebe nepatvorenu stvaralačku energiju, podatnu za modelovanje bilo kakvih zahtjeva. Kao Stjepan Kosača, on je uspijevao da se i poda krajnjoj porodičnoj   razdraganosti, ali kada spozna svoju tragiku, tone u u razdrobljenu pustolinu. Bilo je uistinu lijepo vidjeti ga na sceni.

 

Na djelu smo vidjeli i nekoliko mladih glumaca, bilo angažiranih, bilo članova SARTR-a. Njihove role nisu omogućavale širi stvaralački razmah, bile su to uloge određenih zadataka i te su zadatke korektno obavili. Do unutarnjeg osvjetljenja svoga lika najviše je došao Alen Muratović kao glumac Mravac, uz njega su bili Sead Pandur kao Gosto, Sonja Goronja kao Mara Tomašević i Maja Salkić kao Paula.

 

Skladno sadejstvo

Glazbi, kostimima i scenografiji trebalo bi posvetiti posebnu pažnju jer se uistinu rijetko dešava da ta tri elementa tako skladno sadejstvuju u jednoj predstavi. Zajednički im je imenitelj: priziv davnih vremena, utkanih amblema sa stećaka u kostime koje je Vanja Popović uobličila svojom snagom promišljanja vremena u kojem se radnja zbiva, i u scenografski mobilijar. Čini nam se da je glazba Rade Nuić učinila da su se ta daleka vremena, moćnom evokacijom, odzivala u našem vremenu.

I još nešto: vizualnom aspektu je posebno pridonosila činjenica da je lik Selme Alispahić snažno asocirao na Belliniev portret Kraljice Katarine, i to je reditelj potencirao snažnim svjetlosnim mlazevima koji su se rasprostirali po licu ove glumice.

 

Izvor: Oslobođenje (Prilog KUN), četvrtak, 27. 1. 2005., str. 29, 32-33

 


13. sij 2022.

Orozović: GOJEROVA TRAGIPOETIKA

 




Ibrahim Kajan: "Katarina Kosača", u režiji Gradimira Gojera

Gojerova tragipoetika 


Napisao:  Ratko OROZOVIĆ

Kad pjesnik uplovi u vode teatra poput Ibrahima Kajana, onda je rezultat čista poetska drama sa sudbinskim određenjem tragike života Katarine Kosače, prve kraljice bosanske. lz lika Katarine isijava njena slika i splet prilika, što je zadesiše, a sve mimo njene volje: Otac bogumil Herceg Stjepan Kosača, majka pravoslavka Jelena - unuka kneza Lazara, muž katolik bosanski kralj Stjepan Tomaš, brat Stepan, djeca sin Sigmund i kćerka Katarina pod uticajem turske vladavine primili islam. Ovo me podsjeća na knjigu "Bošnjaci dolaze", austrijskog autora u kojoj se govori o napadu na Sarajevo od strane austrougarske monarhije i odbrani istog od strane otomanskog carstva. U jednoj i drugoj vojsci mobilisano Srbi, Hrvati i Muslimani pod komandom stranaca se bore protiv svoje braće i sabraće. Ibrahim Kajan je aforističnim poetskim jezikom iskazao sudbinu Katarine Kosače vodeći je vješto kroz sve životne trilerne i dileme., dižući njenu sudbinu na nivo kobi Bosne i Hercegovine kroz vijekove. Kajan je onovremen, ali i duboko savrernen, vješt pisac monologa i ironičnih dijaloga.

Jedan majstor predaje palicu starom vještom vuku režije Gradimiru Gojeru, koji uspijeva da pročita i nadčita, vizuelno nadgradi Kajanov tekst. Gojer vještinom prefinjenog umjetnika i dirigenta tka dramu mirnoćom kazivanja, opojnošću atmosfere, vodi glumce pravom linijom dajući im dva nadahnića, svoje i nji hovo. Gojer je krdljicu Katarinu zavoljeo kao istinskog borca za bosansko-hercegovačku ideju, a protiv svih dogmi zatiranja - ličnosti i domovine. Svoje i književno i režijsko umijeće prema voljenoj, tragičnoj ličnosti Gojer je iskazao jos ranije pišući sjajan libreto za balet "Katarina bosanska kraljica", Sa ova dva čina dao je krunu svom jubileju 30 godina profesionalnog rada u teatru.

Na vagi kritike podjednaku težinu i dostignuća postigao je drugi dio kreativne ekipe ove predstave: glumci, kompozitor, scenograf, kostimograf i svi oni neophodni kreativci iz pozadine bez kojih nema predstave.

Selma Alispahić kao Kraljica Katarina dala je možda svoju dosad najbolju i najozbiljniju i najtežu ulogu. Selmina Katarina je progovorila novim jezikom i buntovnice i tragičarke i njezne majke i saosjećajnice za sumajku, nevjenčanu kraljicu Vojaču. Alispahička nas je zadivila svojom mirnoćom igre i kreativnim šarmom.

Glumac jubilarac - 40 godina glumačkog rada – Zoran Bečić napravio je igrajući

Generala Don Franciska još jednu brilijantnu ulogu u svom stvaralačkom opusa. Bečićev general je imao težak zadatak da varira od ironičara i tragičara, a glumac se bravurozno uvukao u lik i čini mi se dramskom tekstu dao novu, vizuelnu dimenziju. Još jedan bard glumišta je pokazao svoje pravo kreativno lice i na sceni sjajno odigrao Herceg Stjepana. Miodrag Trifunov je preuzeo kraljevski tron. Onaj glumački koji je dugo držao Vlado Jokanović. Trifunov, odličan i glasom i stasom.

Maja Salkić-Paula, Sead Bundur-Gosto, Sonja Goronja- Mara Tomašević i Alen Muratovic-Mravac su odigrali vrlo dobro svoje uloge i veteranima glumista vješto pomogli da iskre pravim svjetlom. Hena Hodžić igrajući djevojčicu Katarinu svojom .nijemom glumom je iskazala talenat.

Kompozitorka Nada Nuić je svojom originalnom muzikom, modernom sa blagim prizvukom etna i bragike dala svoj pravi pečat predstavi. Kostimi nenadmašne Vanje Popović uvijek donesu nešto orginalno i na pravi način podcrtaju dramsko djelo, a likovima daju damar vrernena i osavremenje.

Scenografija Slobodana .Perišića je uvijek nova ideja, prilagođena miljeu. Vremenu ali i puna vizuelnih simbola i detalja. Vrijedno je istači i umjetnički dizajn kataloga i plakat Branka Bačanovića koji uvijek zrači novim idejama nivoa umjetničke slike. Premijera "Katarina Kosača" bila je poslastica za dušu i odmor za oči.                                                                                                             


Izvor: Jutarnje novine, 29. i  30. I. 2005.


GOJER: NOVO REDITELJSKO ČITANJE TEKSTA IBRAHIMA KAJAN


 

Nova predstava Sarajevskog ratnog teatra uskoro pred publikom

Novo rediteljsko čitanje teksta Ibrahima Kajana

"Katarina Kosača - posljednja večera", u režiji Gradimira Gojera, biće

premijerno izvedena 21. januara

 

 

Sarajevska pozorišna publika uskoro će premijerno vidjeti predstavu Katarina Kosača – posljednja večera, koju u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR prema tekstu lbrahima Kajana režira Gradimir Gojer.

Na sceni CDA u toku su završne probe uoči premijerne izvedbe koja je planirana 21. januara. Kako ističe reditelj Gojer, glavni protagonisti ove predstave Selma Alispahić i Zoran Bečić uradili su veoma dobar posao, a interesantan je i način na koji su svoje likove kreirali glumci

Miodrag Trifunov, Maja Salkić i Sonja Goronja. Predstavu Katarina Kosačam – posljednja večera  bosanskohercegovačka publika već je imala priliku gledati u izvedbi ansambla Mostarskog teatra mladih, u režiji Tanje Miletić -Oručevit i Seada Đulića. Međutim, Gojer naglašava da se njegovo čitanje ovog dramskog teksta bitno razlikuje od postavke MTM.

"Tekst lbrahima Kajana čitao sam iz potpuno drugog kuta. Kraljica Katarina je po mom mišljenju, kako sam to nazvao i u libretu za sarajevski Balet, prva emancipirana Bosanka i Hercegovka. U ovoj drami ona se suprotstavlja dogmi katoličke crkve i upravo na tom odnosu emancipirane kraljice i crkvene dogme gradili smo predstavu. Također, pokušali smo da izbjegnemo određene poetske infiltracije i prozni diskurs u tekstu, kako bismo što bolje naglasili taj odnos", kaže Gojer.

Kostime za predstavu kreira Vanja Popović, scenografiju će raditi Slobodan Perišić, a muziku koja, prema Gojerovim riječima, donosi savremeni zvuk kao repliku na vrijeme u kojem je živjela kra1jica Katarina, komponuje Rada Nuić.

"U bh. kulturnoj javnosti otvara se, rekao bih, jedno polje interesa za kompleks kraljice Katarine i vremena koje je ostalo iza nas kada je u pitanju Katarina i njen život.

Potrudićemo se da na ovu premijeru dovedemo što više žena iz Kra1jeve Sutjeske, koje čuvaju mit o kra1jici Katarini. Nadam se da će ova predstava biti zanim1jiva ne samo za teatarske sladokusce, nego i za široku pub1iku", zak1jučuje Gradimir Gojer. Ma. R.


Izvor: Oslobođenje, 4. 1. 2005.

PUBLICISTIČKA RECEPCIJA SCENSKE IZVEDBE DRAME IBRAHIMA KAJANA „KATARINA KOSAČA – POSLJEDNJA VEČERA“

 


(Tekstovi su prenešeni kakvi su objavljeni, bez ispravljanja materijalnih grešaka)


I. dio 

Katarina Kosača Kotromanić - Selma Alispahić 
u istoimenoj dramskoj ulozi (2005)

 

 

PREMIJERE

Katarina Kosača - posljednja večera -

Predstavu režirali Tanja Miletić - Oručević i Sead Đulić / Priča identična

pričama mnogih današnjih žena

 

Tekst i foto:

Sanel KAJAN

 

U Galeriji Doma Hercega Stjepana Kosače u Mostaru održana je dugo najavljivana premijera predstave "Katarina Kosača - posljednja večera", koju su izveli glumci Mostarskog teatra mladih.

Predstava je u okviru Mostarskog ljetnog festivala 2003. trebala biti održana još sredinom avgusta u Blagaju, na kuli Hercega Stjepana Kosače, gdje je ova posljednja bosanka kraljica provela jedan dio svog života, ali je zbog vremenskih uslova izvođenje premješteno u zgradu Doma kulture.

Predstavu su .režirali Tanja MILETIĆ - ORUČEVIĆ i Sead ĐULIĆ prema djelu bh. književnika Ibrahima KAJANA.

- Životna priča Katarine Kosače je priča mnogih današnjih žena, kazao je režiser Sead Đulić najavljujući predstavu.

Priča o sudbini posljednje bosanske kraljice-prognanice toliko je intrigantna da začuđuje kako već ranije stvaraoci nisu krenuli u otkrivanje sudbine jedne od najpoznatijih žena naše historije.

Progonstvo je nešto što čini i našu svakodnevnicu, to je tema koja je aktuelna i danas jer se u njezinoj sudbini prepoznaju i mnogi stanovnici ove zemlje. Ta povezanost sa sudbinom prognane kraljice, te odlična gluma glumaca MTM-a doprinijeli su uspješnosti predstave.

                                                  Izvor: AZRA, br. 340, str. 4, dne 3. 9. 2003,

 


 

Gostovanje MTM u Tešnju

Mostarci oduševili tešanjsku publiku

 

TEŠANJ - Predstavom Katarina Kosača - posljednja večera Mostarskog teatra mladih, koja je izvedena u ponedjeljak uveče u Centru za kulturu i obrazovanje, završena je manifestacija posvećena Danu oslobođenja Tešnja od fašizma.

Glumački ansambl MTM, "pojačan" Sadžidom Šetić u ulozi Katarine, predstavom koju je, prema tekstu Ibrahima Kajana, režirao Sead Đulić oduševio je Tešnjake.

U godini kada Amatersko dramsko pozorište Tešanj obilježava pedesetu godišnjicu od osnivanja, ova je predstava bila najbolja prilika da se Tešnjaci vrate pozorišnim daskama. M.B.

 

                                                        Izvor: Oslobođenje, 17. 9. 2003., str. 10

                                                     

 

 

Susret bh. pozorišta u Brčko Distriktu

Oduševio Teatar mladih iz Mostara

 

Trećeg dana Susreta profesionalnih bh. pozorišta u Brčko Distriktu odigrana je predstava "Katarina Kosača – posljednja večera". Reditelji su Sead Đuli i Tanja Miletić-Oručević, a predstavu su izveli glumci Teatra mladih iz Mostara.

Publika je uživala, što su potvrdili gromoglasnim aplauzom i dvostrukim bisom. Ulogu srednjovjekovne bosanske kraljice Katarine Kosače odlično je odigrala glumica Sedžida Šetić. E. R.

                                                             Izvor: Dnevni avaz, 5. XI. 2003., str. 10

 

 

 

Kultura

Katarina Kosača – posljednja večera

Predstavu je teško pratiti , ukoliko ne posjedujete određeno povijesno znanje, a kako je vrlo malo Bosanaca i Hercegovaca koji poznaju činjenice  svoje prošlosti, MTM je te činjenice uzeo kao nešto  što je fakat i više su htjeli govoriti o sudbini bosansko-hercegovačke dive, kao sinonimu BiH

 

Napisao: Hasan EMINOVIĆ

Toliko dugo čekana osvježavajuća kapljica dramske radosti nad sumornim, skora ukletim crnilom kulturne nepomičnosti Hercegovine, nakon silnih godina uvoza tuđeg, pala je sred Mostarskog ljetnog festivala godine 2003.

„Katarina Kosača - posljednja večera“; drama lbrahima Kajana u praizvedbi Mostaskog teatra mladih, prvo je ozbiljnije autorsko ostvarenje mostarskih kulturnih radnika. Za Kajanovu dramu, isto kao i za kraljicu Katarinu, bez dvojbe možemo kazati da je, prije svega, naša domaća, naša hercegovačka, pa potom i bosanska.

 

Simbol našeg kraljevstva

Sudbina dramske praizvedbe slijedila je jednako sudbinu naše kraljice. Gromoglasno je najprije najavljeno da će biti odigrana na starom gradu Kosača povrh Blagaja. Omele su je najave i kišnog vremena, tako da su nadležne i službe općine Jugoistok savjetovale sigurniji prostor.

U režiji Seada Đulića i Tanje Miletić, praizvedba drame posvećene posljednjoj bosanskoj kraljici ,“Katarina Kosača - posljednja večera“. odigrana je u istoimenoj galeriji Hrvatskog doma herceg Stjepan Kosača (nekadašnjem domu kulture). Dramaturšku obradu predsmrtnog časa kraljice Katarine, kad dominira njena tragika, kad ona i jeste kraljica bez kraljevstva, majka bez djece, žena bez supruga, kćerka bez roditelja, kraljica izbjeglica u tuđini i u posebnom tretmanu crkve u Rimu, uradila je Ljubica Ostojić. Drugi lik u drami je don Francisko, Papin predstavnik. Dakle, za posljednjom večerom crkva i Bosna. Kajanov pjesnički senzibilitet stavio je Sadžidi Šetić (Katarini) i Slavenu Knezoviću (don Francisku) mladim glumcima pretešku zadaću dramskog zapleta  dramskog kretanja.

Cijela drama se zapravo dešava na rubovima zatomljenog unutrašnjeg konflikta, u retorici kraljevske i crkvene otmjenosti. Na izvjestan način, ova je drama smještena u neizrečenu misao u traženje adekvatne riječi. Retrospektivna sjećanja kraljice Katarine uključuju dijelove njenog djetinjstva, sudbinu i sudbinom uslovljenu cjelokupnu kontaverzu, osionost njenog oca Stjepana Vukčića Kosače (u drami ga igra Sead Đulić), njenu udaju za bosanskog kralja, prepoznatljivu samo bosanskohercegovačkom tradicijskom kontekstu, epizodu njene tragične nostalgičnosti za djecom, koja su krenula prema Istanbulu.

Tek u spomenu djece, kraljica napušta naviknutu kraljevsku otmjenost i biva samo majkom. Najsnažniji dojam na publiku drama je ostavila kroz priču o skrivenoj kraljičinoj ljubavi s dvorskim glumcem Mrvcem, koji je, razumije se, simboliziran tragedijom, prouzrokovanom potčinjenošću žene.

Mrvac je skočio sa Blagajskih stijena u vrelo Bune, a kraljica sebe, pored bosanske krune, krunisala snažnim ljubavnim osjećanjima i prikrivenom boli. (Mrvca igra Sead Zuhrić).

Tradicionalne pjesme Širokog Brijega i Poveležja, korištene na samom početku, vjerno su oslikale vrijeme i mjesto radnje. Hor Bosanskih djevojaka igrale su: Kristina Mouratidou, Marijana Mikulić, Ramaida Džananović, Ivana Crnjanac i Ramajana Džananoviž. Katarinu kao djevojčicu . tumači Ena Humačkić. U drami još  igraju Armin Hadžimusitć (Gosto, dvorjanin Hercega) i Zoran Rozić (Poklisir kralja Tomaša).

 

Praizvedba u ogledalu

"U viđenju drame možda su i neki prizori ljepši nego što sam ih ja mogao zamisliti. Upravo to sam i rekao Đuliću, da pravi svoju predstavu. Ja sam svoju napravio i ona je u knjizi. Ja kao autor nisam se miješao u dramaturšku obradu. Tako je došlo do njene dogradnje. Đulić je to maestralno napravio, nakon praizvedbe kazao je scenarist Ibrahim Kajan.

Pisati o posljednjoj bosanskoj kraljici, u svakom slučaju je podjednako teško i  izazovno. Na pitanje postavljeno u ovom kontekstu, Kajan je rekao:

„Tek sad kad sam završio posao, vidim da je to jedna vrlo slojevita tema i da je to neko drugi radio, ja bih rekao da je to majstorski napravio, ali budući sam je ja napravio, ja vidim sve propuste. To je vrlo kompleksan i zahtjevan autobiografski tekst“, ističe Kajan.

"Tekst je vrlo uzbudljiv, tekst je težak, ima jednu čudnu dramaturgiju i izazovan je. Prvi put da je neko prišao Katarini bez da pravi historijsku priču o njoj.

 

„Ono što ima žal, je da predstava nije odigrana

na starom gradu Herceg Stjepana Kosače, ali mislim

da ćemo je vrlo brzo odigrati, te da će joj ambijent starog

grada dati sasvim drugačije doživljaje. Mi se ne odričemo

Blagaja. Igraćemo je i u Blagaju ili mene neće biti,

siguran je Đulić

 

 

Kajanova priča se, u isto vrijeme, tiče svih nas. Pravio je priču o svim ženama BiH, u svim vremenima. Kada slušate taj tekst, stavite umjesto Katarine, zaboravite godine, zar to nije priča iz 92., 93., zar to nije srebrenička priča, mostarska priča, bilo čija priča u ovoj zemlji. To je nešto, što se tiče svih nas i zato mislim da je veoma važno da smo projekat doveli do kraja, rekao je nakon predstave direktor MTM, Sead Đulić.

Praizvedaba je tek početak „Katarine Kosače – posljednje večere“, jer će

MTM na predstavi još raditi i ona će putovati. Predstava će, u interakciji

sa publikom, doživljavati neka druga uzbuđenja i određene promjene.

Tekst Ibrahim Kajana je nemoguće nadograditi, ali se mogu dograđivati

njegove unutrašnje potencije, koje je Kajan uspio ugraditi u svoje likove.

Kajan jc pjesnik i on pišući svoju dramu zapravo je pisao jednu veliku

poemu. Kad sve ono što buja u pjesniku. ne može stati u pjesmu, piše se

drama. Tako se desilo i sa Ibrhimom Kajanom.

„Sve što je napinjalo njegov duh, nije moglo stati u pjesmu i on je morao napisati dramu. On sebe u drami nije iznevjerio, ni kao pjesnika, ni kao dramskog pisca. On je sve svoje likove iskivao od čistih poetskih misli,pogotovo kraljicu Katarinu. Njegova kraljica Katarina nije kraljica iz povijesti, to je jednostavno jedna povijesna fikcija. Ova nije povijesna drama, ova je drama Kajanovih povijesnih vizija.

Trebam kazati: Kajan nije iznevjerio ni povijest. Te sve nanose povijesti. On je uspio pročistiti, tako da su one, istovremeno, postale poetske niti, koje su se ugrađivale u lik Katarine Kosače, izjavio je nakon drame dramski kritičar, Vojislav Vujanović.

Vujanović je posebno oduševljen ulogom mlade Sadžide Šetić, koja je tumačila lik kraljice Katarine, ističući kako je gledalište moglo osjetiti njeno unutarnje drhtanje, unutarnju snagu doživljavanja sudbine Katarine Kosače.

Predstavu je teško pratiti, ukoliko ne posjedujete određeno povijesno znanje, a kako je vrlo malo Bosanca i Hercegovaca koji poznaju činjenice svoje prošlosti, MTM je te činjenice uzeo kao nešto što je fakat i više su htjeli govoriti o sudbini bosansko-hercegovačke dive, kao sinonimu BiH. To što mnogi ne znaju, poticaj je da se sazna.

Red je da i o našoj kraljici znamo makar onoliko koliko o Lujevima, Henrijima, šejhovima s Dalekog istoka ili ispod ruševina tuđih povijesti.

 

Izvor: Hercegovačke novine, br. (?), str. 22-23, listopad / oktorbar, 2003.



Predstavom „Katarina Kosača – posljednja večera“ završeni dani mostarske kulture

KROZ SUDBINU KRALJICE KATAR8INE MOŽEMO PROGOVORITI O NAMA DANAS

Predstavu su režirali Tanja Oručević i Sead Đulić, koji je tumačio i lik hercega Stjepana Kosaču

 

MOSTAR - Predstavom "Katarina Kosača - posljednja večera" autora lbrahima Kajana, koju je preksinoć izveo Mostarski teatar mladih u Pećini Kujundžiluk, završeni su Dani mostarskih teatara koji su ove godine organizirani u sklopu manifestacije Mostarski ljetni festival „U susret Starom". Predstavu su režirali Tanja Oručević i Sead Đulic, koji je tumačio i lik hercega Stjepana Kosače.

"Od nas je zatraženo da večeras odigramo predstavu u ovom sjajnom ambijentu i mi smo to i uradili. Za nas je prije svega izazov igrati pred ovolikom publikom i uvijek je zanimljivo igrati neku predstavu koja problematizira našu prošlost koja se isprepliće s našom sadašnjošću. Dakle, igrati tekst i predstavu koja se tiče nas uvijek je zanimljivo nama na sceni, ali vidjeti kakve su refleksije u gledalištu. Čini mi se da je večeras uspostavljena komunikacija s publikom i zbog toga sam vrlo zadovoljan", kazao je Sead Đulic, jedan od redatelja predstave. On je istaknuo da je tekst koji je napisao Ibrahim Kajan i koji je poslužio kao predložak za predstavu vrlo zanimljiv.

"Tekst zapravo govori o hercega Stjepana Kosače ženi na ovim prostorima, od postanka svijeta do danas. Naime, sudbina žene od prije nekoliko tisuća godina i danas je vrlo identična, tako da nam se učinilo da kroz sudbinu kraljice Katarine možemo progovoriti o nama danas, a i da možemo našu pubiliku upoznati s našom bliskom poviješću. Mi se divimo Shakespeareovim dramama, a o jednoj sjajnoj prošlosti koju mi imame, koja je na trenutke ravna grčkoj tragediji, ne znamo ništa. Ovo je naš mali doprinos u rasvjetljavanju naše prošlosti", istaknuo je Đulić. NINA

Izvor: Dnevni list, 12. srpnja 2004., str. 29




II. dio



Nova predstava Sarajevskog ratnog teatra uskoro pred publikom

Novo rediteljsko čitanje teksta Ibrahima Kajana

"Katarina Kosača - posljednja večera", u režiji Gradimira Gojera, biće

premijerno izvedena 21. januara

 

Sarajevska pozorišna publika uskoro će premijerno vidjeti predstavu Katarina Kosača – posljednja večera, koju u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR prema tekstu lbrahima Kajana režira Gradimir Gojer.

Na sceni CDA u toku su završne probe uoči premijerne izvedbe koja je planirana 21. januara. Kako ističe reditelj Gojer, glavni protagonisti ove predstave Selma Alispahić i Zoran Bečić uradili su veoma dobar posao, a interesantan je i način na koji su svoje likove kreirali glumci

Miodrag Trifunov, Maja Salkić i Sonja Goronja. Predstavu Katarina Kosačam – posljednja večera  bosanskohercegovačka publika već je imala priliku gledati u izvedbi ansambla Mostarskog teatra mladih, u režiji Tanje Miletić -Oručevit i Seada Đulića. Međutim, Gojer naglašava da se njegovo čitanje ovog dramskog teksta bitno razlikuje od postavke MTM.

"Tekst lbrahima Kajana čitao sam iz potpuno drugog kuta. Kraljica Katarina je po mom mišljenju, kako sam to nazvao i u libretu za sarajevski Balet, prva emancipirana Bosanka i Hercegovka. U ovoj drami ona se suprotstavlja dogmi katoličke crkve i upravo na tom odnosu emancipirane kraljice i crkvene dogme gradili smo predstavu. Također, pokušali smo da izbjegnemo određene poetske infi1tracije i prozni diskurs u tekstu, kako bismo što bo1je nag1asi1i taj odnos", kaže Gojer.

Kostime za predstavu kreira Vanja Popović, scenografiju će raditi Slobodan Perišić, a muziku koja, prema Gojerovim riječima, donosi savremeni zvuk kao repliku na vrijeme u kojem je živjela kra1jica Katarina, komponuje Rada Nuić.

"U bh. kulturnoj javnosti otvara se, rekao bih, jedno polje interesa za kompleks kraljice Katarine i vremena koje je ostalo iza nas kada je u pitanju Katarina i njen život.

Potrudićemo se da na ovu premijeru dovedemo što više žena iz Kra1jeve Sutjeske, koje čuvaju mit o kra1jici Katarini. Nadam se da će ova predstava biti zanim1jiva ne samo za teatarske sladokusce, nego i za široku pub1iku", zak1jučuje Gradimir Gojer. Ma. R.


Izvor: Oslobođenje, 4. 1. 2005.


Vujanović: GLUMAČKI GAMBIT ZORANA BEČIĆA

  Teatarska kritika GLUMAČKI GAMBIT ZORANA BEČIĆA (Ibrahim Kajan: „Katarina Kosača“; režija Gradimir Gojer; SARTR,   Sarajevo, premijera...