15. sij 2022.

Vujanović: GLUMAČKI GAMBIT ZORANA BEČIĆA

 



Teatarska kritika

GLUMAČKI GAMBIT ZORANA BEČIĆA

(Ibrahim Kajan: „Katarina Kosača“; režija Gradimir Gojer; SARTR,  Sarajevo, premijera 22. 1. 2005.)

 

Piše: Vojislav VUJANOVIĆ

 

Na mutnom nebu naše povijesne zbilje, u sazviježđu Oriana, treperila je, u svome tragičnom sjaju, zvijezda Katarine Kosače, supruge Stjepana Tomaša, kralja bosanskog kraljevstva koje je u jednom vremenskom hipu (da li šutnjom ili drugačije, svejedno je) nestalo sa lica zemlje, kćerka osionog velikaša Stjepana Vukčića Kosače, unuka vladarske kuće Balšića, praunuka srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića, pripadnica trećeg reda Svetog Franje, ciju su glavu franjevci ovjenčali svetačkom aurom, okončavši svoj život u franjevačkom samostanu Ara Coeli u Rimu 25. oktobra 1478. godine. Njena je sudbina bila satkana od niza tragičnih niti: izgubila je kraljevstvo, izgubila domovinu, djecu, a još ranije, pod nerazjašnjenim okolnostima, skončao joj je i muž kralj Stjepan Tomaš. U jedan životni usud i nije mogli stati više.

 

Plodotvoran koncept

U umjetnost je ušla rano, već u vrijeme kada se iznad njene pogrebne humke postavila nadgrobna ploča koja je bila "urešena reljefnim kiporn kraljice u naravnoj veličini (1,78 m) s krunom na glavi". Potom je Giovani Bellini naslikao portret, i tu se stalo sve do minule godine, koja bi se, u našim okvirima, mogla nazvati i njenom godinom. Najprije je književnik Gradimir Goier napisao libreto za baletnu svitu koji je na scenu prenijela baletna umjetnica Edina Papa, sa vanrednom kreacijom Belme Čeča, a onda je pjesnik Ibrahim Kajan napisao dramu, a potom i roman o njenoj sudbini.

Dramu je Ibrahim Kajan realizirao u specifičnom dramaturškom slogu: radnja je svedena u nekoliko posljednjih životnih trenutaka kraljičinih kada je posjećuje jedan od Papinih izaslanika don Francisco. Bilo je to zbiranje svega što je Kraljica preživjela i čemu je don Francisco davao razjašnjenje iz svoje dijaloške pozicije ukletog neprijatelja svega što je izlazilo izvan okvira katoličke crkve, posebno heretičkog učenja bosanskih krstjana. Dijaloška faktura je bila natopljena poetskim nabojima u kojima se zrcalila nepokolebljiva kraljičina ljubav prema Bosni i djeci koju su Turci oteli, odveli u Carigrad i preveli na islam. Bosnu je don Francisco nastojao omalovažiti i trivijalizirati, mada, povremeno, nije mogao odoljeti da ne iskaže divljenje prema nekim stvarima koja su dolazila iz Bosne - lijepo izvedenom križu (čiju je izvedbu pokušao vezati uz Mađarsku) i izvezenom stolnjaku sa izvezenim prizorima iz Bosne. Reditelju je poseban napor predstavljao: kako poetske naboje, lišene akcionog, prevesti u bogatstvo scenskih zbivanja. Rješenje je našao u razuđenim svjetlosnim efektima i dinamičnim mizanscenskim sinusoidama kraljičinim sa povišenim govornim amplitudama i po cijenu narušavanja onog poetskog sloga kojim je bila prožeta drama.

 * * *

Dorađena forma

To promicanje duhovnosti kraljice Katarine je nastavljeno i ove godine ponovnim postavljanjem na scenu drame Ibrahima Kajana u dorađenoj formi i sa izmi jenjenim naslovom Katarina Kosača. Inscenacija je obavljena u aranžmanu Sarajevskog ratnog teatra. Na realizaciji projekta okupljeno je nekoliko značajnih umjetnika, od reditelja Gradimira Gojera, preko scenografa Slobodana Perišića, kostimografa Vanje Popović i kompozitora Rade Nuić do glumaca Selme Alispahić, Zorana Bečića, Mikija Trifunova, Maje Salkić, Seada Pandura, Alena Muratovića i Sonje Goronja. Dramaturšku obradu je obavila Dubravka Zrnčić-Kulenović.

* * *

Kraljicu je tumačila Selma Alispahić i njenom igrom ovakav rediteljski koncept se pokazao veoma plodotvornim. U svojoj igri je sjedinjavala dvoje: doživljaj

poetskih naboja teksta koje je prevodila u široku skalu emotivnih proživljavanja i doživljaj mizanscenske fakture kao katalizatora emotivne ponesenosti. Ona rediteljeve zamisli nije prihvatila kao unaprijed domišljena scenska rješenja. Dograđivala ih je sopstvenim unutarnjim razumijevanjem kao logiku zbivanja određujući i one prelomne tačke u kojima su se emocija i pokret sjedinjavali u simboličnu parabolu u kojoj su poetski naboj tekstualnog predloška i racionalizacija rediteljevih akcionih zamisli stupali u živi dijalog stapajući se u zajedničku rezultantu punine scenske izražajnosti. U njenoj je igri svoje utjelovljenje nalazila i poezija lbrahima Kajana, i rediteljski racionalizam Gradimira Gojera i stvaralačka osobnost njenog bića. Tek se ponekad osjećala izvjesna neusklađenost ova tri elementa, posebno u držanju ruku i povremenim prenaglašenim posrtanjem, ali je to proisticalo iz naglašene želje da se simbolička parabola učini što vidljivijom, a time pojača i onaj skriveni spiritualni momenat kojim je bila obujmljena povijesna istina jednog lomnog života koji se uzdizao iznad uobičajene ravni povijesnog kazivanja i ustaljenog načina portretiranja neke povijesne ličnosti.

Selma Alispahic je svim svojim stvaralačkim silama nastojala da svoju kraljicu oslobodi kraljevske aure i da je svede u okvire žene beskrajno vezane za svoju zemlju, ističući izgnanstvo kao najveću čovjekovu nesreću (kakvog je živog odjeka u tim njenim promišljanjima imala i naša upravo proživljena povijesna situacija), i majke koja žudi za svojom otuđeno  djecom. Majčinstvo i rodoljublje i nije moglo dati svoje krajnje razrješenje nego u spiritualnom sjenčenju onoga što joj je razdiralo dušu i činilo je heroinom ljudskosti. Ona nikoga ne optužuje, ali saosjeća sa svima, posebno sa prvom ženom Stjepana Tornaša, Vojačom, koja je, voljom povijesnih zbivanja, odgurnuta sa rnjesta supruge, i gaji živu uspomenu na svoju prvu nevinu ljubav prema glumcu Mravcu, koji će se baciti sa zidina dvorca njenog Dca u arnbis, sjeca se ljubavi koju je otac gajio prema njoj kad je bila mala i samo ce mu u jednoj prilici prigovoriti što je doveo Turke u Bosnu. Od svih tih kristala gradila je dragulj svoga stvaralačkog umijeća, ne tako moćan kao što je htjela njena Karmela, pa i Katarina Neuber ili Sylvia Plath, ali, nesumnjivo, slijedi odmah iza njih.

 

Stvaralački zanos

Zorana Bečića susrećemou istinskom stvaralačkom zanosu. Njegov don Francisco stupa u dijalog sa kraljicom Katarinom sa prenaglašenom skrušenošću, ne sa ciljem da joj pruži puno uvaženje, već da iznudi od nje privolu da svoje pravo legitimne kraljice Bosne prenese na rimsku kuriju. A takva motivacija ga je nagonila da se strogo čuva bilo kakve riječi koja bi izazvala kraljičino podozrenje, pobunu i odbijanje. On se kreće oštricom noža, uspijeva održati ravnotežu i tim svojim balansiranjem sjenči svoj lik. Međutim, ono što . predstavlja vrhunsku vrijednost njegove kreacije, to je nastojanje da svoj lik ne učini jednoznačenjskim, svedenim samo na ravan postavljenog zadatka. Zoran Bečić u njemu traži i one impulse koji ga čine moćnim protivnikom koji ima izuzetno razvijen senzorni sustav kada treba da napadne, a kada da se povuče. To nije, dakle, lik koji se može graditi ustaljenim sredstvima, on se gradi u zavisnosti od stvorene situacije na samoj sceni, on iščekuje pokret i ,reakciju svoje sugovornice i na nju reagira, i otuda u njegovoj igri izuzetna domišljenost lika koja ni jednog trenutka ne popušta pa mu se, možda, iz te koncentriranosti otela omaška da umjesto imena Stjepana Hercegovića izgovori ime Stjepana Tomaševića,koji je, nakon islamizacije, uzeo ime Ahmed. Svoju je ličnost utapao u svoj lik, Iz logike lika gradio je svoje trajanje na sceni, kretao iz donje govorne lage i uspinjao se do oporosti svoga baritona. I nigdje nije bilo skokovitosti.i narušavanja sklada.

Mikija Trifunova rijetko viđamo na sceni u posljednje vrijeme iako njegov talenat, karakterističan po svojoj impulzivnosti, isijava iz sebe nepatvorenu stvaralačku energiju, podatnu za modelovanje bilo kakvih zahtjeva. Kao Stjepan Kosača, on je uspijevao da se i poda krajnjoj porodičnoj   razdraganosti, ali kada spozna svoju tragiku, tone u u razdrobljenu pustolinu. Bilo je uistinu lijepo vidjeti ga na sceni.

 

Na djelu smo vidjeli i nekoliko mladih glumaca, bilo angažiranih, bilo članova SARTR-a. Njihove role nisu omogućavale širi stvaralački razmah, bile su to uloge određenih zadataka i te su zadatke korektno obavili. Do unutarnjeg osvjetljenja svoga lika najviše je došao Alen Muratović kao glumac Mravac, uz njega su bili Sead Pandur kao Gosto, Sonja Goronja kao Mara Tomašević i Maja Salkić kao Paula.

 

Skladno sadejstvo

Glazbi, kostimima i scenografiji trebalo bi posvetiti posebnu pažnju jer se uistinu rijetko dešava da ta tri elementa tako skladno sadejstvuju u jednoj predstavi. Zajednički im je imenitelj: priziv davnih vremena, utkanih amblema sa stećaka u kostime koje je Vanja Popović uobličila svojom snagom promišljanja vremena u kojem se radnja zbiva, i u scenografski mobilijar. Čini nam se da je glazba Rade Nuić učinila da su se ta daleka vremena, moćnom evokacijom, odzivala u našem vremenu.

I još nešto: vizualnom aspektu je posebno pridonosila činjenica da je lik Selme Alispahić snažno asocirao na Belliniev portret Kraljice Katarine, i to je reditelj potencirao snažnim svjetlosnim mlazevima koji su se rasprostirali po licu ove glumice.

 

Izvor: Oslobođenje (Prilog KUN), četvrtak, 27. 1. 2005., str. 29, 32-33

 


13. sij 2022.

Orozović: GOJEROVA TRAGIPOETIKA

 




Ibrahim Kajan: "Katarina Kosača", u režiji Gradimira Gojera

Gojerova tragipoetika 


Napisao:  Ratko OROZOVIĆ

Kad pjesnik uplovi u vode teatra poput Ibrahima Kajana, onda je rezultat čista poetska drama sa sudbinskim određenjem tragike života Katarine Kosače, prve kraljice bosanske. lz lika Katarine isijava njena slika i splet prilika, što je zadesiše, a sve mimo njene volje: Otac bogumil Herceg Stjepan Kosača, majka pravoslavka Jelena - unuka kneza Lazara, muž katolik bosanski kralj Stjepan Tomaš, brat Stepan, djeca sin Sigmund i kćerka Katarina pod uticajem turske vladavine primili islam. Ovo me podsjeća na knjigu "Bošnjaci dolaze", austrijskog autora u kojoj se govori o napadu na Sarajevo od strane austrougarske monarhije i odbrani istog od strane otomanskog carstva. U jednoj i drugoj vojsci mobilisano Srbi, Hrvati i Muslimani pod komandom stranaca se bore protiv svoje braće i sabraće. Ibrahim Kajan je aforističnim poetskim jezikom iskazao sudbinu Katarine Kosače vodeći je vješto kroz sve životne trilerne i dileme., dižući njenu sudbinu na nivo kobi Bosne i Hercegovine kroz vijekove. Kajan je onovremen, ali i duboko savrernen, vješt pisac monologa i ironičnih dijaloga.

Jedan majstor predaje palicu starom vještom vuku režije Gradimiru Gojeru, koji uspijeva da pročita i nadčita, vizuelno nadgradi Kajanov tekst. Gojer vještinom prefinjenog umjetnika i dirigenta tka dramu mirnoćom kazivanja, opojnošću atmosfere, vodi glumce pravom linijom dajući im dva nadahnića, svoje i nji hovo. Gojer je krdljicu Katarinu zavoljeo kao istinskog borca za bosansko-hercegovačku ideju, a protiv svih dogmi zatiranja - ličnosti i domovine. Svoje i književno i režijsko umijeće prema voljenoj, tragičnoj ličnosti Gojer je iskazao jos ranije pišući sjajan libreto za balet "Katarina bosanska kraljica", Sa ova dva čina dao je krunu svom jubileju 30 godina profesionalnog rada u teatru.

Na vagi kritike podjednaku težinu i dostignuća postigao je drugi dio kreativne ekipe ove predstave: glumci, kompozitor, scenograf, kostimograf i svi oni neophodni kreativci iz pozadine bez kojih nema predstave.

Selma Alispahić kao Kraljica Katarina dala je možda svoju dosad najbolju i najozbiljniju i najtežu ulogu. Selmina Katarina je progovorila novim jezikom i buntovnice i tragičarke i njezne majke i saosjećajnice za sumajku, nevjenčanu kraljicu Vojaču. Alispahička nas je zadivila svojom mirnoćom igre i kreativnim šarmom.

Glumac jubilarac - 40 godina glumačkog rada – Zoran Bečić napravio je igrajući

Generala Don Franciska još jednu brilijantnu ulogu u svom stvaralačkom opusa. Bečićev general je imao težak zadatak da varira od ironičara i tragičara, a glumac se bravurozno uvukao u lik i čini mi se dramskom tekstu dao novu, vizuelnu dimenziju. Još jedan bard glumišta je pokazao svoje pravo kreativno lice i na sceni sjajno odigrao Herceg Stjepana. Miodrag Trifunov je preuzeo kraljevski tron. Onaj glumački koji je dugo držao Vlado Jokanović. Trifunov, odličan i glasom i stasom.

Maja Salkić-Paula, Sead Bundur-Gosto, Sonja Goronja- Mara Tomašević i Alen Muratovic-Mravac su odigrali vrlo dobro svoje uloge i veteranima glumista vješto pomogli da iskre pravim svjetlom. Hena Hodžić igrajući djevojčicu Katarinu svojom .nijemom glumom je iskazala talenat.

Kompozitorka Nada Nuić je svojom originalnom muzikom, modernom sa blagim prizvukom etna i bragike dala svoj pravi pečat predstavi. Kostimi nenadmašne Vanje Popović uvijek donesu nešto orginalno i na pravi način podcrtaju dramsko djelo, a likovima daju damar vrernena i osavremenje.

Scenografija Slobodana .Perišića je uvijek nova ideja, prilagođena miljeu. Vremenu ali i puna vizuelnih simbola i detalja. Vrijedno je istači i umjetnički dizajn kataloga i plakat Branka Bačanovića koji uvijek zrači novim idejama nivoa umjetničke slike. Premijera "Katarina Kosača" bila je poslastica za dušu i odmor za oči.                                                                                                             


Izvor: Jutarnje novine, 29. i  30. I. 2005.


GOJER: NOVO REDITELJSKO ČITANJE TEKSTA IBRAHIMA KAJAN


 

Nova predstava Sarajevskog ratnog teatra uskoro pred publikom

Novo rediteljsko čitanje teksta Ibrahima Kajana

"Katarina Kosača - posljednja večera", u režiji Gradimira Gojera, biće

premijerno izvedena 21. januara

 

 

Sarajevska pozorišna publika uskoro će premijerno vidjeti predstavu Katarina Kosača – posljednja večera, koju u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR prema tekstu lbrahima Kajana režira Gradimir Gojer.

Na sceni CDA u toku su završne probe uoči premijerne izvedbe koja je planirana 21. januara. Kako ističe reditelj Gojer, glavni protagonisti ove predstave Selma Alispahić i Zoran Bečić uradili su veoma dobar posao, a interesantan je i način na koji su svoje likove kreirali glumci

Miodrag Trifunov, Maja Salkić i Sonja Goronja. Predstavu Katarina Kosačam – posljednja večera  bosanskohercegovačka publika već je imala priliku gledati u izvedbi ansambla Mostarskog teatra mladih, u režiji Tanje Miletić -Oručevit i Seada Đulića. Međutim, Gojer naglašava da se njegovo čitanje ovog dramskog teksta bitno razlikuje od postavke MTM.

"Tekst lbrahima Kajana čitao sam iz potpuno drugog kuta. Kraljica Katarina je po mom mišljenju, kako sam to nazvao i u libretu za sarajevski Balet, prva emancipirana Bosanka i Hercegovka. U ovoj drami ona se suprotstavlja dogmi katoličke crkve i upravo na tom odnosu emancipirane kraljice i crkvene dogme gradili smo predstavu. Također, pokušali smo da izbjegnemo određene poetske infiltracije i prozni diskurs u tekstu, kako bismo što bolje naglasili taj odnos", kaže Gojer.

Kostime za predstavu kreira Vanja Popović, scenografiju će raditi Slobodan Perišić, a muziku koja, prema Gojerovim riječima, donosi savremeni zvuk kao repliku na vrijeme u kojem je živjela kra1jica Katarina, komponuje Rada Nuić.

"U bh. kulturnoj javnosti otvara se, rekao bih, jedno polje interesa za kompleks kraljice Katarine i vremena koje je ostalo iza nas kada je u pitanju Katarina i njen život.

Potrudićemo se da na ovu premijeru dovedemo što više žena iz Kra1jeve Sutjeske, koje čuvaju mit o kra1jici Katarini. Nadam se da će ova predstava biti zanim1jiva ne samo za teatarske sladokusce, nego i za široku pub1iku", zak1jučuje Gradimir Gojer. Ma. R.


Izvor: Oslobođenje, 4. 1. 2005.

PUBLICISTIČKA RECEPCIJA SCENSKE IZVEDBE DRAME IBRAHIMA KAJANA „KATARINA KOSAČA – POSLJEDNJA VEČERA“

 


(Tekstovi su prenešeni kakvi su objavljeni, bez ispravljanja materijalnih grešaka)


I. dio 

Katarina Kosača Kotromanić - Selma Alispahić 
u istoimenoj dramskoj ulozi (2005)

 

 

PREMIJERE

Katarina Kosača - posljednja večera -

Predstavu režirali Tanja Miletić - Oručević i Sead Đulić / Priča identična

pričama mnogih današnjih žena

 

Tekst i foto:

Sanel KAJAN

 

U Galeriji Doma Hercega Stjepana Kosače u Mostaru održana je dugo najavljivana premijera predstave "Katarina Kosača - posljednja večera", koju su izveli glumci Mostarskog teatra mladih.

Predstava je u okviru Mostarskog ljetnog festivala 2003. trebala biti održana još sredinom avgusta u Blagaju, na kuli Hercega Stjepana Kosače, gdje je ova posljednja bosanka kraljica provela jedan dio svog života, ali je zbog vremenskih uslova izvođenje premješteno u zgradu Doma kulture.

Predstavu su .režirali Tanja MILETIĆ - ORUČEVIĆ i Sead ĐULIĆ prema djelu bh. književnika Ibrahima KAJANA.

- Životna priča Katarine Kosače je priča mnogih današnjih žena, kazao je režiser Sead Đulić najavljujući predstavu.

Priča o sudbini posljednje bosanske kraljice-prognanice toliko je intrigantna da začuđuje kako već ranije stvaraoci nisu krenuli u otkrivanje sudbine jedne od najpoznatijih žena naše historije.

Progonstvo je nešto što čini i našu svakodnevnicu, to je tema koja je aktuelna i danas jer se u njezinoj sudbini prepoznaju i mnogi stanovnici ove zemlje. Ta povezanost sa sudbinom prognane kraljice, te odlična gluma glumaca MTM-a doprinijeli su uspješnosti predstave.

                                                  Izvor: AZRA, br. 340, str. 4, dne 3. 9. 2003,

 


 

Gostovanje MTM u Tešnju

Mostarci oduševili tešanjsku publiku

 

TEŠANJ - Predstavom Katarina Kosača - posljednja večera Mostarskog teatra mladih, koja je izvedena u ponedjeljak uveče u Centru za kulturu i obrazovanje, završena je manifestacija posvećena Danu oslobođenja Tešnja od fašizma.

Glumački ansambl MTM, "pojačan" Sadžidom Šetić u ulozi Katarine, predstavom koju je, prema tekstu Ibrahima Kajana, režirao Sead Đulić oduševio je Tešnjake.

U godini kada Amatersko dramsko pozorište Tešanj obilježava pedesetu godišnjicu od osnivanja, ova je predstava bila najbolja prilika da se Tešnjaci vrate pozorišnim daskama. M.B.

 

                                                        Izvor: Oslobođenje, 17. 9. 2003., str. 10

                                                     

 

 

Susret bh. pozorišta u Brčko Distriktu

Oduševio Teatar mladih iz Mostara

 

Trećeg dana Susreta profesionalnih bh. pozorišta u Brčko Distriktu odigrana je predstava "Katarina Kosača – posljednja večera". Reditelji su Sead Đuli i Tanja Miletić-Oručević, a predstavu su izveli glumci Teatra mladih iz Mostara.

Publika je uživala, što su potvrdili gromoglasnim aplauzom i dvostrukim bisom. Ulogu srednjovjekovne bosanske kraljice Katarine Kosače odlično je odigrala glumica Sedžida Šetić. E. R.

                                                             Izvor: Dnevni avaz, 5. XI. 2003., str. 10

 

 

 

Kultura

Katarina Kosača – posljednja večera

Predstavu je teško pratiti , ukoliko ne posjedujete određeno povijesno znanje, a kako je vrlo malo Bosanaca i Hercegovaca koji poznaju činjenice  svoje prošlosti, MTM je te činjenice uzeo kao nešto  što je fakat i više su htjeli govoriti o sudbini bosansko-hercegovačke dive, kao sinonimu BiH

 

Napisao: Hasan EMINOVIĆ

Toliko dugo čekana osvježavajuća kapljica dramske radosti nad sumornim, skora ukletim crnilom kulturne nepomičnosti Hercegovine, nakon silnih godina uvoza tuđeg, pala je sred Mostarskog ljetnog festivala godine 2003.

„Katarina Kosača - posljednja večera“; drama lbrahima Kajana u praizvedbi Mostaskog teatra mladih, prvo je ozbiljnije autorsko ostvarenje mostarskih kulturnih radnika. Za Kajanovu dramu, isto kao i za kraljicu Katarinu, bez dvojbe možemo kazati da je, prije svega, naša domaća, naša hercegovačka, pa potom i bosanska.

 

Simbol našeg kraljevstva

Sudbina dramske praizvedbe slijedila je jednako sudbinu naše kraljice. Gromoglasno je najprije najavljeno da će biti odigrana na starom gradu Kosača povrh Blagaja. Omele su je najave i kišnog vremena, tako da su nadležne i službe općine Jugoistok savjetovale sigurniji prostor.

U režiji Seada Đulića i Tanje Miletić, praizvedba drame posvećene posljednjoj bosanskoj kraljici ,“Katarina Kosača - posljednja večera“. odigrana je u istoimenoj galeriji Hrvatskog doma herceg Stjepan Kosača (nekadašnjem domu kulture). Dramaturšku obradu predsmrtnog časa kraljice Katarine, kad dominira njena tragika, kad ona i jeste kraljica bez kraljevstva, majka bez djece, žena bez supruga, kćerka bez roditelja, kraljica izbjeglica u tuđini i u posebnom tretmanu crkve u Rimu, uradila je Ljubica Ostojić. Drugi lik u drami je don Francisko, Papin predstavnik. Dakle, za posljednjom večerom crkva i Bosna. Kajanov pjesnički senzibilitet stavio je Sadžidi Šetić (Katarini) i Slavenu Knezoviću (don Francisku) mladim glumcima pretešku zadaću dramskog zapleta  dramskog kretanja.

Cijela drama se zapravo dešava na rubovima zatomljenog unutrašnjeg konflikta, u retorici kraljevske i crkvene otmjenosti. Na izvjestan način, ova je drama smještena u neizrečenu misao u traženje adekvatne riječi. Retrospektivna sjećanja kraljice Katarine uključuju dijelove njenog djetinjstva, sudbinu i sudbinom uslovljenu cjelokupnu kontaverzu, osionost njenog oca Stjepana Vukčića Kosače (u drami ga igra Sead Đulić), njenu udaju za bosanskog kralja, prepoznatljivu samo bosanskohercegovačkom tradicijskom kontekstu, epizodu njene tragične nostalgičnosti za djecom, koja su krenula prema Istanbulu.

Tek u spomenu djece, kraljica napušta naviknutu kraljevsku otmjenost i biva samo majkom. Najsnažniji dojam na publiku drama je ostavila kroz priču o skrivenoj kraljičinoj ljubavi s dvorskim glumcem Mrvcem, koji je, razumije se, simboliziran tragedijom, prouzrokovanom potčinjenošću žene.

Mrvac je skočio sa Blagajskih stijena u vrelo Bune, a kraljica sebe, pored bosanske krune, krunisala snažnim ljubavnim osjećanjima i prikrivenom boli. (Mrvca igra Sead Zuhrić).

Tradicionalne pjesme Širokog Brijega i Poveležja, korištene na samom početku, vjerno su oslikale vrijeme i mjesto radnje. Hor Bosanskih djevojaka igrale su: Kristina Mouratidou, Marijana Mikulić, Ramaida Džananović, Ivana Crnjanac i Ramajana Džananoviž. Katarinu kao djevojčicu . tumači Ena Humačkić. U drami još  igraju Armin Hadžimusitć (Gosto, dvorjanin Hercega) i Zoran Rozić (Poklisir kralja Tomaša).

 

Praizvedba u ogledalu

"U viđenju drame možda su i neki prizori ljepši nego što sam ih ja mogao zamisliti. Upravo to sam i rekao Đuliću, da pravi svoju predstavu. Ja sam svoju napravio i ona je u knjizi. Ja kao autor nisam se miješao u dramaturšku obradu. Tako je došlo do njene dogradnje. Đulić je to maestralno napravio, nakon praizvedbe kazao je scenarist Ibrahim Kajan.

Pisati o posljednjoj bosanskoj kraljici, u svakom slučaju je podjednako teško i  izazovno. Na pitanje postavljeno u ovom kontekstu, Kajan je rekao:

„Tek sad kad sam završio posao, vidim da je to jedna vrlo slojevita tema i da je to neko drugi radio, ja bih rekao da je to majstorski napravio, ali budući sam je ja napravio, ja vidim sve propuste. To je vrlo kompleksan i zahtjevan autobiografski tekst“, ističe Kajan.

"Tekst je vrlo uzbudljiv, tekst je težak, ima jednu čudnu dramaturgiju i izazovan je. Prvi put da je neko prišao Katarini bez da pravi historijsku priču o njoj.

 

„Ono što ima žal, je da predstava nije odigrana

na starom gradu Herceg Stjepana Kosače, ali mislim

da ćemo je vrlo brzo odigrati, te da će joj ambijent starog

grada dati sasvim drugačije doživljaje. Mi se ne odričemo

Blagaja. Igraćemo je i u Blagaju ili mene neće biti,

siguran je Đulić

 

 

Kajanova priča se, u isto vrijeme, tiče svih nas. Pravio je priču o svim ženama BiH, u svim vremenima. Kada slušate taj tekst, stavite umjesto Katarine, zaboravite godine, zar to nije priča iz 92., 93., zar to nije srebrenička priča, mostarska priča, bilo čija priča u ovoj zemlji. To je nešto, što se tiče svih nas i zato mislim da je veoma važno da smo projekat doveli do kraja, rekao je nakon predstave direktor MTM, Sead Đulić.

Praizvedaba je tek početak „Katarine Kosače – posljednje večere“, jer će

MTM na predstavi još raditi i ona će putovati. Predstava će, u interakciji

sa publikom, doživljavati neka druga uzbuđenja i određene promjene.

Tekst Ibrahim Kajana je nemoguće nadograditi, ali se mogu dograđivati

njegove unutrašnje potencije, koje je Kajan uspio ugraditi u svoje likove.

Kajan jc pjesnik i on pišući svoju dramu zapravo je pisao jednu veliku

poemu. Kad sve ono što buja u pjesniku. ne može stati u pjesmu, piše se

drama. Tako se desilo i sa Ibrhimom Kajanom.

„Sve što je napinjalo njegov duh, nije moglo stati u pjesmu i on je morao napisati dramu. On sebe u drami nije iznevjerio, ni kao pjesnika, ni kao dramskog pisca. On je sve svoje likove iskivao od čistih poetskih misli,pogotovo kraljicu Katarinu. Njegova kraljica Katarina nije kraljica iz povijesti, to je jednostavno jedna povijesna fikcija. Ova nije povijesna drama, ova je drama Kajanovih povijesnih vizija.

Trebam kazati: Kajan nije iznevjerio ni povijest. Te sve nanose povijesti. On je uspio pročistiti, tako da su one, istovremeno, postale poetske niti, koje su se ugrađivale u lik Katarine Kosače, izjavio je nakon drame dramski kritičar, Vojislav Vujanović.

Vujanović je posebno oduševljen ulogom mlade Sadžide Šetić, koja je tumačila lik kraljice Katarine, ističući kako je gledalište moglo osjetiti njeno unutarnje drhtanje, unutarnju snagu doživljavanja sudbine Katarine Kosače.

Predstavu je teško pratiti, ukoliko ne posjedujete određeno povijesno znanje, a kako je vrlo malo Bosanca i Hercegovaca koji poznaju činjenice svoje prošlosti, MTM je te činjenice uzeo kao nešto što je fakat i više su htjeli govoriti o sudbini bosansko-hercegovačke dive, kao sinonimu BiH. To što mnogi ne znaju, poticaj je da se sazna.

Red je da i o našoj kraljici znamo makar onoliko koliko o Lujevima, Henrijima, šejhovima s Dalekog istoka ili ispod ruševina tuđih povijesti.

 

Izvor: Hercegovačke novine, br. (?), str. 22-23, listopad / oktorbar, 2003.



Predstavom „Katarina Kosača – posljednja večera“ završeni dani mostarske kulture

KROZ SUDBINU KRALJICE KATAR8INE MOŽEMO PROGOVORITI O NAMA DANAS

Predstavu su režirali Tanja Oručević i Sead Đulić, koji je tumačio i lik hercega Stjepana Kosaču

 

MOSTAR - Predstavom "Katarina Kosača - posljednja večera" autora lbrahima Kajana, koju je preksinoć izveo Mostarski teatar mladih u Pećini Kujundžiluk, završeni su Dani mostarskih teatara koji su ove godine organizirani u sklopu manifestacije Mostarski ljetni festival „U susret Starom". Predstavu su režirali Tanja Oručević i Sead Đulic, koji je tumačio i lik hercega Stjepana Kosače.

"Od nas je zatraženo da večeras odigramo predstavu u ovom sjajnom ambijentu i mi smo to i uradili. Za nas je prije svega izazov igrati pred ovolikom publikom i uvijek je zanimljivo igrati neku predstavu koja problematizira našu prošlost koja se isprepliće s našom sadašnjošću. Dakle, igrati tekst i predstavu koja se tiče nas uvijek je zanimljivo nama na sceni, ali vidjeti kakve su refleksije u gledalištu. Čini mi se da je večeras uspostavljena komunikacija s publikom i zbog toga sam vrlo zadovoljan", kazao je Sead Đulic, jedan od redatelja predstave. On je istaknuo da je tekst koji je napisao Ibrahim Kajan i koji je poslužio kao predložak za predstavu vrlo zanimljiv.

"Tekst zapravo govori o hercega Stjepana Kosače ženi na ovim prostorima, od postanka svijeta do danas. Naime, sudbina žene od prije nekoliko tisuća godina i danas je vrlo identična, tako da nam se učinilo da kroz sudbinu kraljice Katarine možemo progovoriti o nama danas, a i da možemo našu pubiliku upoznati s našom bliskom poviješću. Mi se divimo Shakespeareovim dramama, a o jednoj sjajnoj prošlosti koju mi imame, koja je na trenutke ravna grčkoj tragediji, ne znamo ništa. Ovo je naš mali doprinos u rasvjetljavanju naše prošlosti", istaknuo je Đulić. NINA

Izvor: Dnevni list, 12. srpnja 2004., str. 29




II. dio



Nova predstava Sarajevskog ratnog teatra uskoro pred publikom

Novo rediteljsko čitanje teksta Ibrahima Kajana

"Katarina Kosača - posljednja večera", u režiji Gradimira Gojera, biće

premijerno izvedena 21. januara

 

Sarajevska pozorišna publika uskoro će premijerno vidjeti predstavu Katarina Kosača – posljednja večera, koju u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR prema tekstu lbrahima Kajana režira Gradimir Gojer.

Na sceni CDA u toku su završne probe uoči premijerne izvedbe koja je planirana 21. januara. Kako ističe reditelj Gojer, glavni protagonisti ove predstave Selma Alispahić i Zoran Bečić uradili su veoma dobar posao, a interesantan je i način na koji su svoje likove kreirali glumci

Miodrag Trifunov, Maja Salkić i Sonja Goronja. Predstavu Katarina Kosačam – posljednja večera  bosanskohercegovačka publika već je imala priliku gledati u izvedbi ansambla Mostarskog teatra mladih, u režiji Tanje Miletić -Oručevit i Seada Đulića. Međutim, Gojer naglašava da se njegovo čitanje ovog dramskog teksta bitno razlikuje od postavke MTM.

"Tekst lbrahima Kajana čitao sam iz potpuno drugog kuta. Kraljica Katarina je po mom mišljenju, kako sam to nazvao i u libretu za sarajevski Balet, prva emancipirana Bosanka i Hercegovka. U ovoj drami ona se suprotstavlja dogmi katoličke crkve i upravo na tom odnosu emancipirane kraljice i crkvene dogme gradili smo predstavu. Također, pokušali smo da izbjegnemo određene poetske infi1tracije i prozni diskurs u tekstu, kako bismo što bo1je nag1asi1i taj odnos", kaže Gojer.

Kostime za predstavu kreira Vanja Popović, scenografiju će raditi Slobodan Perišić, a muziku koja, prema Gojerovim riječima, donosi savremeni zvuk kao repliku na vrijeme u kojem je živjela kra1jica Katarina, komponuje Rada Nuić.

"U bh. kulturnoj javnosti otvara se, rekao bih, jedno polje interesa za kompleks kraljice Katarine i vremena koje je ostalo iza nas kada je u pitanju Katarina i njen život.

Potrudićemo se da na ovu premijeru dovedemo što više žena iz Kra1jeve Sutjeske, koje čuvaju mit o kra1jici Katarini. Nadam se da će ova predstava biti zanim1jiva ne samo za teatarske sladokusce, nego i za široku pub1iku", zak1jučuje Gradimir Gojer. Ma. R.


Izvor: Oslobođenje, 4. 1. 2005.


13. stu 2021.

ZAPISI O SALIMU ŠABIĆU

 

Dr. sc. Ibrahim Kajan[1]

ZAPISI O SALIMU ŠABIĆU

(Gračanica, 18. VI. 1936. - Zagreb, 20. II. 2001.)


Kad se god spomene neko od ljudi koje sam poznavao, od onih po dobru upamćenih, bljesnu u meni ne samo njihovi likovi nego i poneki događaja koji još, i nakon niza godina njihove odsutnosti, istrajavaju u mom sjećanju. Što sam stariji, takvih je imena sve više - ljudi odlaze, djela nam svoja ostavljajući da o njima svjedoče. A sjećanje ko sjećanje! - sjećanje postaje krhkije i nestalnije, kruni se i nestaje. Da, lijepo ga je zapisan, pa čak i onda kad se očituje u detaljima do kojih nam je, nekada, očito, bilo staIo. Nekada su naši odnosi tako i oblikovani, lijepi i jednostavni, srdačni i prijateljski u svojoj praktičnoj ravni koja je, u nekim razdobljima druženja, bila vremenom i podsticana i razvijana.

Salima Šabića upoznao sam u čitaonici zagrebačkog Medžlisa Islamske  zajednice u Tomašićevoj 12, kad me, igrom slučaja, u nju doveo Enver Čolakovič, da prisustvujem njegovoj književnoj večeri koju je vodio dr. Sulejman Mašović. Kad je to bilo? Bilo je u ranu jesen 1968. godine.

Te sam večeri, kao vojnik JNA na odsluženju u Zagrebu, upoznao prve muslimane u svom "prirodnom ambijentu", u mesdžidu. Nikada nisam čuo da se u "džamijskom krugu" publici nudi – književno veče!

Zbog toga sam rado ostao s Enverom i nakon završnog pljeska, prihvatajući kahve i hurmašice, ali i nova poznanstva sa studentima i gospodom s kojom nas je upoznao dr. Sulejman Mašović - dijela Odbora  Islamske zajednice: dr. Kamarića, Šaćiragića, Teskeredžića, prof. Muhameda Balića, predstavnika generacije koja je težila ostvariti stari san zagrebačkih muslimana: izgraditi svoju džamiju! Među njima bijahu i dvojica najmladih odbornika, tek izabranih - Salim Šabić i Azim Karamehmedović.

 

2.

Danas, gotovo nakon pola stoljeća zagrebačke javne i private povijesti, "vidim u sjećanju" kako su tek postsocijalističke godine donosile i velike i male, i općedruštvene ali i specifične promjene na cijeloj skali međumuslimanskih odnosa, od približavanja udaljenih ideoloških obrazaca do otopljavanja i intimiziranja narodnosnih iskustava kultumih i historijskih blokova koji su nam, pretežno, bili nejasni ili otuđeni... U tom je srnislu Tribina četvrtkom dr. Mašovića odigrala veliku i neposrednu medijalnu ulogu koju će, očito, tek trebati proučiti i spoznaje o njezinoj velikoj važnosti, i nama sarnima, za pouku - ponovno prezentirati!

Uz Islamsku zajednica Bošnjaci će tek u 1990. godini moći formirati svoje nove organizacije zahvaćajući politički i kultumi prostor svojih  života u Hrvatskoj: Nakon osnivanja Stranke demokratske akcije i Kulturnog društva Muslimana Preporod sa sjedištima u Sarajevu, ogranci se utemeljuju i u Zagrebu - ogranak SDA Hrvatske u g. 1990., s predsjednikom dr. sc. Šemsom Tankovićem na čelu, te KDM Hrvatske - Preporod, 1991., sa mnom kao predsjednikom.

U Glavnom odboru SDA BiH je nekoliko članova (i suosnivača) iz Zagreba, među kojima je i Salim Šabić, na visokoj poziciji potpredsjedni-ka. Šabić se u Zagrebu u javnom životu etablirao kao izuzetan privrednik, ali i kao pozitivni junak organizacije i realizacije izgradnje velike i prelijepe zagrebačke džamije, postajući "vođa generacije koja je ostvarila "stari san" o gradnji Božijeg hrama.

Raspad Jugoslavije i ratne prilike koje su ubrzo uslijedile u Hrvatskoj, a potom i u Bosni i Hercegovini, presudno su djelovali ne sarno na organizacijske oblike nasih ustanova nego i na nas kao pojedinace, na naše emocije, na našu volju, na naš patriotizam, i dakako - na našu međusobnu suradnju.

 

3.

Kako pamtim rahmetli Salima Šabica i kako bih ga, u jednoj-dvije rečenice predstavio nekom ko ga nije poznavao? Rekao bih da je bio jedan od ponajboljih a neusiljenih poslovnih organizatora koje sam u žzivotu susreo. Rekao bihl da je bio rijetko inteligentan čovjek, da je s lahkoćom, mada naoko suzdržan, započinjao dijalog vedrinom, podjednako i s "malim" i s "velikim" ljudima, kako se nekad govorilo. Razumio je da svijet nipošto nije jednostavne strukture i da bi se shvatio, moraju ga tumačiti oni koji imaju najprikladnije ključeve. Prepoznavao je te ljude i dovodio ih u prilike da urade ono što najbolje znaju. Posjedovao je vedru srdačnost, kojom bi većinu sugovornika pridobivao za svoje ideje! Ukratko – bio je vrlo nadaren i vrlo mudar! Zašto je to radio? Zbog svojih uvjerenja i svog integralnog doživljaja svijeta. Neko će reći: zbog poniznosti ppred Budnim i Istinitim.

Uvod u naša češća sretanja, u svojevrsnu, dobrohotnu saradničku kolegijalnosti, započelo je nekako odmah po mom svršetku jednogodiš-nje stručne stipendije u Republici Turskoj (akademske 1989/90.), i pozivom na razgovor oko netom formirane redakcije političkog mjesečnog magazina "Ogledalo". Zapravo, osim glavnog urednika koji se i potpisivao na listu, dotadašnjeg "Vjesnikovog" dopisnika iz Sarajeva Mustafe Mujagića, nisam ni usmeno ni pismeno saznao ko zapravo čini tu redakciju. Znao sam još da se kao izdavač potpisuje meni nepoznata grupacija "Prvo muslimansko dioničko društvo". U tom poodmaklom trenutku strukturiranja redakcijskog jezgra, ponudili su mi lektorsko-korektorske poslove i, naravno, otvorenu suradnju po svojoj vlastitoj opredijeljenosti. Prvi broj je već bio u štampi, pa sam - poveznicom koju mi je dao sam Salim Šabic - za idući broj donio nešto teško, surovo i neočekivano: zapis o jedinoj preživjeloj žrtvi otrgnutoj s ruba jame u koju su ga četnici upravo htjeli baciti!

Tako je nevjerovatnom, drarnatičnom sudbinom iskočio jedan život iz gotovo sigurne smrti, osviješćen u mojoj priči o Muji Derviševiću, koja se u stvarnosti odigrala na rubu jame Golubnjača, kad je njezin junak imao nepunih 17 godina. Moj tekst je objavljen u drugom broju "Ogledala", u prosincu 1990. godine. Magazin je, grafički, izgledao prelijepo.

Naklada je bila ogromna! Ljepotu izrade potpisivala je jedna štamparija u Firenzi, u kojoj sam se, iznenada, našao jednoga siječanjskog jutra 1991, nakon cijele noći putovanja sa Salimom i, za volanom, neumornim Nuhbegovićem. Tada je izašao treći broj. Poslije njega, "Ogledalo" je izašlo još sarno jednom. Ne znam je Ii uopće stiglo na kioske.

 

4.

Taj slijed nekoliko prvih susreta sa Salimom nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, odredio je i sve naše kasnije susrete i razgovore: susreti se određuju smislom tematske putanje bošnjačko-muslimanske manjinske pozicije i konkretnog organiziranja nekih oblika kulturnog djelovanja. A onda se desilo nesto vrlo važno za daljnju budućnost Pre-

porada: Salim je, saznavsi za iseljen poslovni prostor u blizini njegovog krojačkog salona u Ilici, predavši mi korisnu obavijest, istodobno "upalio" i volju (s uputama!) kako da, kao predsjednik Kultumog društva Muslimana Hrvatske, postupim u "osvajanju" tog prostora "u samom srcu Zagreba", za naše tek utemeljeno Društvo. Njegova pomoć Preporodu nije bila donatorska u materijalnom smislu. On je nudio model, organizacijski, a za otiskivanje u njega - ponudio je "samo" početnu informaciju o lokaciji i "nonšalantno me poučivši" što bih sve, postujući zakonske procedure, trebao uraditi da ga dobijemo! Tako sam, slijedeći njegove upute, u dugoj i upornoj borbi za prostor i adresu bošnjačke kultume udruge, u ljeto 1992. imao ključ naše najveće tadašnje dobiti   zbiljno sjedište naših knjiga, naših susreta i našeg budućeg, bošnjačkog kulturnog jezgra. Salim je vrlo intenzivno pratio sve naše aktivnosti, i u prostorijama Preporoda, i u dvoranarna Islamskog kulturnog centra, i u gradu Zagrebu.

 

5

Naš poseban vid suradnje očitovao se u povremenom organiziranju zajedničkih tribina, konferencija ili skupova koji bi nosili potpies Mešihata, Stranke demokratske akcije Hrvatske, Preporoda, Nacionalne zajednice Bošnjaka Hrvatske, Merhameta i Muslimanskog omladinskog saveza. Druga dimenzija je ovisila o pozivnici i osobnom pristajanju da se odazovem tematskim i organizacijskim formama kojima je Šabic formalno bio službenim pokroviteljom, za koje su uvijek bili zadluženi kompetentniji od njega, i on im se, osobno, nikada nije "peljao u posao".

Pod tim podrazumijevam simpozije, prigodne susrete s gostima iz svijeta (s državnicima, političarima, osobama iz prosvjete, kulture i znanosti). Susreti te vrste najvećim dijelom su se odvijeli u Islamskom kultumom

centru, Mandaličinoj ulici (sjedišta SDAH) ili na reprezentativnim mje- stima kultumih priredbi i susreta. Susreli smo se s nekoliko predsjednika država ili vlada (od predsjednika Predsjednistva BiH Alije Izetbegovića, predsjednika Republike Turske Demirela, predsjednika Malezije Mahatira, vade Libijske Džamahirije el-Gadafija, te visokih političkih delegacija iz islamskog svijeta, a i naših zajedničih službenih odlazaka u posjete BiH, Iranu i Libiji, gdje sma bili primani ili posjećivani od najuvaženijih prosvjetnih, kultumih i političkih struktura). Ponesto sam i osobno bilježio i objavljivao, najčešće u obliku vijesti bez potpisa, u "Behar Journalu", koje, eva, prilaženim uz ove zapise o rahm. Salimu Šabiću.

Sretna je okolnost što je u našem krugu bilo nekoliko vrlo vještih i vrijednih ljudi sposobnih i za najsloženije organizacijske forme međunarodnih susreta. Pola godine od početka agresije na BiH, organizirali smo prvu zagrebačko-muslimansku međunarodnu konferenciju o genocidu u BiH, održanu 19. i 20. IX 1992. Skupu se odazvalo nekoliko glasovitih ljudi iz svijeta, a do kojih nam je stalo da saznaju što se dešava(lo) i da o tome govore svijetu. Sudionici su bili Muhamed Gazali, Alem Jusuf Kardavi, Stjepan Mesić, Đuro Kokša, Salim Šabić, dr. Mustafa Cerić, Ševko ef. Omerbašić, dr. Ismet Grbo, mr. Džemaludin Latić, Ibrahim Kajan.

Naša suradnja očitovala se i u zajedničkim organizacijskim prilozima nekih tematskih simpozija. Takav je npr. Simpozij o djelima Bašagića, Handžića i Mulabdića u Islamskom kultumom centru 1994. Sudjelovao sam u njegovim organizacijskim pripremnim sjednicama i kao sudionik  s referatom o Bašagiću. Izbor iz prezentirane građe objavio sam i u jednom od brojeva "Behara" u izdanju Preporoda, a kompletan Zbornik radova objavila je Islamska zajednica Zagreb.

Tokom ratnih godina, kada je bilo gotovo nemoguće izaći iz Bosne i Hercegovine, nas je nekolicina iz IZ, SDH Hrvatske, Merhameta i Pre- porada sudjelovala na seminarima u Stuttgartu, na velikim kulturno-političkim priredbama za animaciju pomoći Armiji i stanovništvu Bosne i Hercegovine, u više gradova Njemačke i Austrije, uključujući i forme kulturno-prosvjetnih okruglih stolova (npr. Dani bosanskog jezika u Franfurtu)... Grupu su najčešće činili, osim Salima (pa i mene), Mustafa Plićanić, dr. Mustafa Cerić, dr. Šemso Tanković, pjesnik Enes Kišević, inž. Azim Karamehmedović, dr. Ismet Grbo, dr. Hilmo Neimarlija... U većini tih zemljopisnih odredišta susreli bismo se s Teufikom Velagićem, dr. Irfanom Ljubijankićem, Osmanom Brkom, Dževadom Šaldićem i drugim koji bi nas već čekali i čija su imena bila upisana uprograme našeg "ratnog rasporeda"...

Na margini jednog od seminara u Heidelbergu, u organizaciji Muslimanskog omladinskog saveza, sudionici su popratili i posebno organizirinu "književnu večer Enesa Kiševića i Ibrahima Kajana", gdje je govorio Hilmo Neimarlija. Na margini još jednog savjetovanja, onoga u Stuttgartu, na ponovljenoj književnoj večeri, govorili su, uz profesora Neimarliju, dr. Ismet Grbo i dr. Mustafa Cerić. Ceric je podsjetio prisutne da je "kriomice čitao Ibrahima Kajana, kao softa, ispod klupe u Gazi Husrev-begovoj medresi, onda kad je Kajan bio zabranjen"! Salim je, koliko se sjećam, kao dio samog vrha Stranke demokratske akcije, bio zadužen za organizaciju stranačkih ogranaka na Zapadu, što sigurno nije bio nimalo lahak posao! U tom je glavi izvršitelj bio nenad- mašni aktivist spomenuti Dževad Šaldic iz Stuttgarta.

Politička djelatnost Salima Šabića zasigurno je imala svoje mrzitelje. Jedna eksplozija usred grada Zagreba, na ulazu u njegov krojački salon, bila je demonstrativni i glasni oblik te pritajene podlosti koja je

mogla života koštati potpuno nevine prolaznike u Ilici ili zaposlenike u Šabićevom krojačkom salonu, ili u susjednoj prodavnici. Srećom, eksplo- zivna naprava eksplodirala je u vrlo ranim jutarnjim satima, pa su žrtve izbjegnute. O tom događaju, ali i o nizu drugih "incidenata" koji su se kontinuirano dešavali u gradu Zagrebu, i ne samo u njemu, pripremio sam prosvjedni tekst za zajednički izlazak u hrvatsku javnost.

Izbor dokumentarnih fragmenata završavam riječima koje je Salim Šabić izgovorio na prosvjednom skupu što su ga zajednički priredile sve naše organizacije i održale nakon džume namaza dana 22. travnja 1994. godine. Većinu govora sam uspio snimiti svojim malim diktafonom. Otud je i porijeklo ovog Salimovog govora, prepisanog s diktafonske trake, uključujući i 2-3 rečenice koje sam morao rekonstruirati, jer su bile nejasne, prekrivene snažnim pljeskom ili drugim šumovima. Mojim sje-  ćanjima, na ovakav način prezentiranim, nije potreban nikakav "zaključni redak" - jer je sve moglo biti i drukčije odigrano i drukčije shvaćeno.

 

II. KRONOLOGIJA DOKUMENTARNE GRADE

 

Međunarodna konferencija o genocidu nad Muslimanima u BiH[2]

U zagrebačkom je hotelu Inter-Continental 19. i 20. IX. 1992., održana Međunarodna konferencija o kršenju ljudskih prava i genocidu nad Muslimanima u BiH, u organizaciji Islamskog centra iz Zagreba. U raspravi o ovakvu pitanju prvi su se put našli na jednom mjestu važne ličnosti - humanisti, ulema, aktivisti za pomoć BiH i znanstvenici iz is!amskih zemalja. U radu je sudjelovao i Muhamed Gazali, živi simbol islamskog svijeta 20. stoljeća, kao i šeih Alem Jusuf

Kardavi. Pozdravnu riječ predsjednika Predsjedništva BiH, g. Alije Izetbegovića, pročitao je njegov osobni izaslanik, g. Salim Šabić. Konferenciji je svoj prilog pridružio i osobni izaslanik kardinala dr. Franje Kuharića Đuro Kokša. Voditelj je bio dr. Mustafa Cerić, a istodobno i autor uvodnog referata. Slijedili su govori dr. Ismeta Grbe, mr. Džemaludina Latića i književnika Ibrahima Kajana. Skupu se pridružio svojim riječima g. Stipe Mesić, predsjednik Sabora Republike Hrvatske.

***

 

Korisni seminari u Heidelbergu[3]

Nakon savjetovanja koje je održano u Heidelbergu od 10. do 12. IX. 1993., za aktiviste Stranke demokratske akcije, Merhameta, Bošnjačkog omladinskog saveza, zavičajnih zajednica, klubova, udruženja kulturnih radnika (a privukao je i pojedince izvan udruga koji pomažu Bosni i Hercegovini i svom bošnjačkom narodu), nedavno je odrian (6-8. I. 1994.) u istom gradu, na poticaj i poziv niza institucija, vrlo dobra organiziran seminar s bogatim izborom i tema i predavača. Iz stranačkih struktura su gostovali gg. Salim Šabić, Dževad Šaldić, dr. Šemso Tanković, Teufik Velagić, Adem Alibegović, iz diplomatsko-konzularnih predstavnistava Šahbaz Džihanovic i Sidik Spahić, iz duhovno-islamskih struktura dr. Mustafa Cerić i dr. Hilmo Neimarlija, iz prosvjetnih i književnih prof dr. Ismet Grbo, te književnici Enes Kišević i Ibrahim Kajan. U ovom broju Behara objavljujemo prvi ulomak vrlo zanimljivog teksta o novim ciljevima obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

***

 

Susret bošnjačke omladine u Koblencu[4]

U njemačkom gradu Koblencu održan je od 28. do 30. I. 1994. Prvi susret bošnjačko-muslimanske omladine. U vrlo bogatom programu sudjelovali su svojim referatima predstavnik bošnjaćko-muslimanskog omladinskog saveza g. Nedim Dizdar, ambasador RBiH u Švicarskoj akademik Muhamed Filipovic, potpredsjednik SDA Salim Šabić, podpredsjednik SDAH Azim Karamehmedović, uvaženi kulturni radnik prof dr. Hilmo Neimarlija i inž. Sulejman Alijagić. O životu i tretmanu mladih Bošnjaka rasutih diljem Europe, govorili su Mensud Bektić i Namik Bukvić. Na kraju susreta održana je izuzetno lijepa književna večer na kojoj su nastupili gg. Neimarlija, Ibrahim Kajan i Enes Kišević.

***

Krizni štab[5]

27. IV. 1992.

Krizni štab smo formirali još na početku agresije na Hrvatsku u kojem sam djelovao koliko sam mogao (koliko Ii sam samo video mladih vojnika-dezertera iz JNA, koji su prošli kroz džamijske prostore, 1000, 2000, 3000, 5000?), dežurajući pa ponekad i spavajući u divanhani (dakako da će to jednoga dana znati pričali i Crnalić, i Aličelebić...) - brzo će se zaboraviti, nakon oslobođenja... Prvi put upoznajem naše momke, zagrebačke muslimane, koji su cijelu noć obilazili punktove, stražareci, oko ove časne kuće, štiteći san vojnicima koji su napustili vojarne u Zagrebu i Hrvatskoj, odbijajući pucati po hrvatskim građanima.

Krizni štab se "adaptirao" za potrebe pomoći izvornoj domovini, Danas, prikupljajući svoje brojne papiriće s nejasnim i nesuvislim zabilješkama, priključih im i primetnuti izrezak iz "Vjesnika". Vijest mi nije potpuno jasna, osobito mi je upitan njezin drugi dio. Pa, valjda ću saznati više od onih koji su najmarljiviji i najprivrženiji KŠ - a među njima su Plićanić, Ikanović, Junuz, sa Ševkom ef na čelu... (Ne znam šta se to dešava s Mandelom, prilično je Ijuti?)

 

Muslimaniski Krizni štab za pomoć BiH

Sarajevo - Predsjednik Mešihata islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju Ševko Omerbašić izvjestio je u nedjelju predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića da su sve muslimanske organizacije i institucije u Republici Hrvatskoj - SDA, Islamska zajednica, Kulturno društvo "Preporod", Muslimanski omladinski savez, Merhamet i Albanska islamska liga - odlucile osnovati Muslimanski krzini štab za pomoć BiH u obrani njezine nezavisnosti i cjelovitosti. Kako javlja BH press Omerbašić je naglasio da je velika većina muslimana Hrvatske porijeklom iz BiH, te da su "stoga motiviraniji dati sve od sebe za spas najmlađe europske države".

"Međutim, do nas dopiru i drukčije informacije kojima se nastoji unijeti veća konfuzija u dramatična zbivanja, ali uvjeravam Vas da su naši domovinski i vjerski osjećaji, te sastav Kriznog štaba dostatan jamac i motiv za pomoć BiH. » (BH press/Hina)"

***

 

MRŽNJA I TEROR[6]

Priopćenje za javnost vjerskih, kulturnih, humanitarnih i nacionalnih muslimanskih organizacija u Hrvatskoj:

Danas je u središtu Zagreba, u lokalu gospodina Salima Šabića, predsjednika Sabora islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju, eksplodirala podmetnuta naprava i prema izvješćima sredstava javnog informiranja, demolirala lokal.

Taj teroristički čin očekivana je posljedica organiziranog progona Muslimana u Republici Hrvatskoj.

Zbog sukoba i ratnih okršaja Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini, pripadnici Islamske zajednice i muslimanskog naroda nastanjenog u Hrvatskoj, dakle lojalnih građana hrvatske države, koji iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, postaju svojevrsne žrtve, postaju slobodne mete na kojima se iskaljuje b!jes, koji po sražmerlma i bronosti obuhvaćenlh ljudi, nema usporedbe nl s jednlm događajem u zadnjih pedeset godina.

Naše tvrdnje ilustrira protuustavno negiranje etničke i nacionalne opstojnosti Muslimana, podjednako u brojnim pismima čitatelja, autorskim novinarskim tekstovima, ali i od utjecajnih pojedinaca iz samog vrha države. Mediji javnog priopćavanja prepuni su tekstova punih nevjerovatne mržnje prema islamu i muslimanskim vjernicima (muhamedanci, osmanlije, balije, ništarije itd.), što se u svim prethodnim rezimima smatralo kažnjivim, budući da širi mržnju i netrpeljivost prema drugom svjetonazoru;

-  gotovo svakog drugog tjedna traumatizira se muslimanska zajednica nekom bombastičnom izjavom o Islamskom centru kao "terorističkom leglu", a trajne (svakodnevne policijske kontrole, legitimiranje vjernika - ne više na pristojnoj udaljenosti nego na samom ulazu, u vratnicama džamije), pa odvođenje građana i uzbjeglica u nepoznatim pravcima;

- pretresi domaćih i stranih (uglavnom islamskih) humanitarnih organizacija u Zagrebu i ostalim većim gradovima Hrvatske, opisani su u novinama, na radiju i HRT, kao otkriće "terorističkih centara" – ne imenujuci ni jednu, a niti nudeći nijedan dokaz za otkriće te vrste;

- tzv. "informativnim razgovorima" prethodilo je policijsko privođenje u zoru, s ciljem da se ponizi lojalni građanin hrvatske države. Koga se privodilo? Muslimane koji su među najuglednijim pripadnicima našeg naroda: prof dr. Izeta Aganovića, predsjednika Dobrotvodnog muslimanskog društva "Merhamet", prof Šefika Nadarevića, i potpredsjednika SDA Hrvatake,  dipl. ini. Farisa Nanića, glavnog tajnika SDA Hrvatske…

I prema drugim građanima Republike Hrvatske, pripadnicima musliman skog naroda, izražava se nasilje (prebijanje naših radnika u brodogradilištu u Splitu, napadi na Muslimane koji rade u građevinskim i komunalnim poduzećima i stanuju u radničkim barakama prigradskih naselja, vrijeđanje Muslimanki na ulicama i u tramvajima zbog dimija i šamija).

Veliki broj Mulimana još nije riješio pitanje državljanstva u Republici Hr vatskoj. U odnosu na broj podnesenih zahtjeva, najveći je broj odbijenih upravo među pripadnicima muslimasnke nacionalne manjine.

To je manji izbor iz pošireg kruga problema koji čine nesiguran život Muslimanima, hrvatskim građanima koji u Hrvatskoj, u posljednjih stotinu godina ne pridodaju ništa drugo, osim vidljivih vrijednosti u kulturi, znanosti i gospodarstvu. ..

Nakon medijske sotinizacije, uskračivanja držiavljanstva, privođenja, hapšenja i deportacija u nepoznatom pravcu, podmetanja eksplozivnih naprava - umjesto svakog zaključka, postavljamo pitanje: Što je sljedeće što mogu ocekivati Muslimani u Hrvatskoj?

 

MEŠIHAT IZ ZA HRVATSKU I SLOVENIJU

MDD "MERHAMET"

KDM "PREPOROD"

NACIONALNA ZAJEDNICA MUSLIMANA HRVATSKE

SDA HRVATSKE - ZAGREB

MUSLIMANSKI OMLADINSKI SAVEZ

IZ ZAGREB

Zagreb, 6. IX. 1993.

Vjerodostojnost teksta potvrdio tajnik Mešihata

AHMED lKANOVIĆ

***

 

PREDSJEDNIK TURSKE SULEJMAN DEMIREL

U POSJETI BOŠNJACIMA[7]

Islamski kulturni centar u Zagrebu, dana 16. VII. 1994. godine, posjetio je u sklopu službenog boravka u Repulici Hratskoj gospodin Sulejman Demirel sa suradnicima, u pratnji ministra vanjskih poslova i dopredsjednika Vlade Republike Hrvatske dr. Mate Granica.

Predsjednika Demirela ispred zagrebačke džamije dočekao je veliki broj islamskih vjernika Bošnjaka i građana Hrvatske.

U ime Islamskog centra, predsjednika Demirela su dočekali h. Ševko ef. Omerbašić, predsjednik Mešihata Hrvatske i Slovenije, h. Salim Šabić, predsjednik Sabora islamske zajednice Hrvatske i Slovenije, h. Mustafa Plićanić, predsjednik Islamske zajednice Zagreb, Ibrahim Kajan, predsjednik Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod, Faris Plićanić, predsjednik MOS-a Zagreb i drugi uglednici bošnjačkog naroda u Hrvatskoj.

Tom je prigodom obavljen kraći razgovor i upuće riječi zahvalnosti turskom narodu i predsjedniku Demirelu osobno za pomoć koju su turski narod i turska Vlada pružili bošnjačkom i hrvatskom narodu tijekom agresije.

Nakon razmjene darova između predsjednika Demirela i predsjednika Islamske zajednice gospodina Mustafe Plićanića, predsjednik Demirel se zanimao za položaj i uvjete života Bošnjaka u Repulici. O tim pitanjima ukratko ga je informirao h. Ševka Omerbašić.

Na kraju razgovora dostojanstvenici Islamskog centra zaželjeli su svojim gostima mnogo uspjeha u mirovnoj misiji.

***

 

Prosvjed bošnjačko-muslimanskih organizacija pred Zagrebačkom džamijom, 22. IV. 1994.

GENOCID POD ZAŠTITOM UN[8]

 

Na prosvjedu su govorili: Mustafa Plićanić, predsjednik IZ Zagreb, Ševko Omerbašić, predsjednik Mešihata Hrvatske i Slovenije, Akademik Ivan Supek, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Juraj Njavro, minister u Vladi Republike Hrvatske, Dražen Budiša, predsjednik HSLS, Silvije Degen, predsjednik Stranke socijalista Hrvatske, dr. Šemso Tanković, predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske, fra Tomislav Duka, predstavnik obaju domova hrvatskog Sabara, Salim Šabić, predsjednik Sabora islamske zajednice Hrvatske i Slovenije, Antun Vujić, predsjednik Socijal-demokratske stranke Hrvatske, Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog Helsinskog odbora, dr. Izet Aganović, predsjednik dobrotvornog muslimanskog društva Merhamet i Ibrahim Kajan, predsjednik kulturnog društva Muslimana Hrvatske Preporod.

***

Prosvjed bošnjačko-muslimanskih organizacija

U ovim trenucima srpski vojnici pred licem cijelog svijeta, u Goraždu ubijaju narod koji se ne može braniti, koji niko ne brani. Ubijaju žene i muškarce, djecu i starce. U ovim trenucima u Goraždu se vrši najstrašniji zločin u povijesti čovječanstva  - više od šezdeset hiljada ljudi čeka smrt od srpskog oružja; u Goraždu se ubija narod kojem su Ujedinjeni narodi oduzeli pravo i sredstva za samoodbranu, jamčili mu zaštitu i potom ga prepustili na nemilost srpskim zločincima.

Nikada u povijesti čovječanstva jedna Ijudska zajednica nije bila tako javno i tako nemilosrdno prevarena kao što je narod Goražda prevaren od najodgovornijih Ijudi i institucija današnjeg svijeta. Nikada u povijesti čovječanstva cijeli Ijudski rod nije bio tako bezobzirno uvučen u zločin kao u Goraždu. Srpski zložin u Goraždu urezuje neizbrisivi žig sramote na cjelokupno suvremeno čovječanstvo.

Ujedinjeni narodi, Europska zajednica i druge institucije suvremenog svijeta ne mogu biti to što su bili. I nikada se neće moći izbrisati odgovornost današnjih vlada SAD, Rusije, Engleske, Francuske, Kine i drugih vodećih zemalja za zločin koji se u ovim trenucima doslovno odvija pred ocima cijeloga svijeta.

Zbog toga što se zbivalo i zbiva u Goraždu i oko njega:

Izražavamo svoju bol!

Izražavamo svoju zapanjenost!

Izražavamo svoju osudu i svoj protest!

Pozivamo sve Ijude svijeta koji se bore za pravdu i slobodu da nam se pridruže u osudi zločinaca koji ubijaju Ijude u Goraždu, i moćnike svijeta, koji su te zločince mogli i, temeljem preuzetih obaveza, morali spriječiti.

Posebno pozivamo hrvatsku javnost, hrvatski i bošnjački narod u Hrvatskoj I u Bosni i Hercegovini da solidarno s narodom Goražda izraze svoje ogorčenje i javni protest protiv OUN, posebno svjetskih sila - SAD, Francuske, Engleske i Rusije zbog njihovog izravnog i sramnog sudjelovanja u zločinu genocida nad prevarenim narodom Goražda.

Budući da je padom Goražda u posebno težak položaj stavljena država Bosna i Hercegovina, ali i Republika Hrvatska, pozivamo hrvatsko vrhovništvo da sukladno washingtonskom sporazumu i usvojenim Ustavom Bošnjaka i Hrvata BiH i okvirnog sporazuma o konfederaciji BiH i RH iskoristi svoj utjecaj i doprinese otvaranju svih putova radi efikasnog i nesmetanog prolaza Ijudi i roba u Bosnu i Hercegovinu.

 

Mešihat IZ Hrvatske i Slovenije           Islamska zajednica Zagreb

Predsjednik h. Ševka Omerbašić         Predsjedniik h. Mustafa Plićanić

DDM Merhamet                                    KDMH Preporod

Predsjednik prof dr. Izet Aganović        Predsjednik Ibrahim Kajan,                  

                                                              književnik

Muslimanski omladinski savez         Nacionalna zajednica Muslimana RH

Predsjednik Faris Plićanić                Predsjednik prof dr. Nedžat Pašalić

Grupa intelektualaca i poslanika u parlamentu BiH, sudionika Bošnjačkog sabora (za Bosansku krajinu)

***

 

Salim Šabić, predsjednik Sabora islamske zajednice Hrvatske i Slovenije:

TRAŽIM OTVARANJE HRVATSKIH GRANICA PREMA BIH[9]

 

Dragi Bosanci, dragi prijatelji, dragi Hrvati!

Danas je ovaj skup jedan u nizu koji se održavaju širom Europe, s kojeg šaljem narodima svijeta poruku da se u BiH ostvaruje srpski cilj osvajanja Bosne i Hercegovine, ali bez Bošnjaka i bez Hrvata u njoj. Oni su cilj uništenja.

Događaji i pokolji u Goraždu to potvrđuju. Pred očima europskih naroda i cijeloga svijeta, uz asistenciju Vijeća sigurnosti i pod komandom americko-engleskom i rusko-francuskom, ubijaju muškarce, žene i djecu, ranjene i nemoćne - uostalom kao i širom Bosne, u Olovu, Kladnju, u Travniku, u Usori, Brčkom i Bihaću.

Vrši se genocid javno pred kamerama svjetskih tv-agencija. Uredno se registrira svakih pola sata novi broj masakriranih i ranjenih.

Noćas na Radio-Sarajevu, radio amater javlja, da je Goražde grad boli i da tijela djece lete u nebo. Svijetom vladaju ubojice predvođene stalnim članovima VS i Butrosom Galijem. To nam potvrđuju ove parole. Svugdje tražimo ukidanje embargo, svugdje tražimo oružje.

Tražimo od hrvatske Vlade i njihovih suradnika u Hercegovini da se odmah otvore granice i oslobode proIazi Hrvatima i Bošnjacima koji su spremni da se bore protiv srpsko-crnogorskog agresora i četnika.

To je jedino u ovom trenutku moguće učiniti  - skidanje vlastite blokade i embargo. Inače, draga braćo i poštovane sestre, sutra će sve oko nas biti Goražde.

Ovdje smo se sakupili svijetla obraza, u ovom gradu, u ovoj državi, mi Bošnjaci i Hrvati iz Bosne i Hercegovine - jer smo se borili i za slobodu naše domovine Hrvatske, kao što se želimo boriti i za slobodu naše domovine Bosne i Hercegovine. Nama se vezuju ruke. Uvažavajući velikog znanstvenika, velikog filozofa, velikog čovjeka hrvatskog naroda akademika Supeka, da imamo atomsku bombu - imali bismo je gdje baciti. To nije humano, ali ova što se čini tri godine hrvaskom i muslimanskom narodu u Hrvatskoj i u BiH, jeste najnehumanije.

Kažu: "Ne možemo ukinuti embargo, jer će biti žrtava." Da nema embargo, ne bi bilo 200.000 žrtava u Bosni. Da nema embargo, bilo bi 20.000 žrtava u Bosni, Imali bismo mir, imali bismo Srbe preko Drine.

Danas tražim i zahtjevam da to potvrdite: Da Hrvatska Vlada sa svojim suradnicima u Hercegovini, koji i sada blokiraju konvoje i prolaze Ijudima, otvori granice i omogući prolaz u našu zemlju, da bismo se borili za nju.

Ovdje to govorim kao Bošnjak. Na mojoj karti potraživanja i dugovanja,  strana  dugovanja nam je svima člsta! Ne dugujemo nlkom nlšta! Nama svijet duguje 200.000 ubijenih, 200.000 ranjenih, 1,000.000 raseljenih, 20.000 Ijudi bez ruku i nogu, bez očiju, bez svoje domovine.

                                                                    (Zapisao: I. Kajan)

***

 

Pjesnici i političari u Stuttagrtu[10]

U sklopu seminara bosnjačkih organizacija održanog u Stuttgartu od 1. do 3. VII. 1994., priređena je i odlična književna večer književnika Enesa Kiševica i Ibrahima Kajana kojoj je izuzetno pridodao uvodničar I moderator prof dr. Ismet Grbo

Na seminaru su govorili prof dr. Ejub Ganić ("Aktuelna politička situacija u BiH nakon potpisivanja vašingtonskog sporazuma, zaključaka SDA i odluka Ustavotvorne skupstine R BiH"), prof dr. Ismet Grbo ("Povratak izbjeglica - uvjeti konsolidacije bošnjačkog naroda"), prof dr. Sabahudin Osmančević  ("Ekonomske pretpostavke obnove zemlje i povratak muhadžira"), Ibrahim Kajan ("Afirmacija nacionalnih prava i kulturnih vrijednosti Bošnjaka"), Teufik Velagić ("Podsjećanje na djelo i misli Bašagica, Mulabdića i Handiića"). Zapaženim prilozima istaknuli su se i savjetnici ambasade R BiH u Austriji Husein Živalj i Irfan Ljevaković.

***

 

Predsjedniku Izetbegoviću uručen Behar[11]

U sklopu razgovora koje je predsjednik Predsjedništva R BiH g. Alija Izetbegović imao s predsjednikom RH dr. Franjom Tuđanom, pronađeno je nekoliko trenutaka u kojim se glavni i odgovorni urednik Preporodovih izdanaj Ibrahim Kajan, susreo s čuvenim Bošnjakom! Evo blicem zabilježenog trenutka, u večernjim satima (13. IX. 1994.) kada g. Izetbegoviću daruje posljednji broj našega Behara.

***

 

Bošnjaci u Libiji[12]

Izvještaj o posjeti predstavnika bošnjačkih asocijacija Republike Hrvatske Libijskoj Džamahiriji od 28. XI. do 2. XII. 1994.

Na poziv Revolucionarnog komiteta Libijske Džamahirije upriličen je posjet predstavnika bošnjačkih asocijacija u Republici Hrvatskoj Libijskoj džamahiriji u razdoblju od 28. XI. do 2. XII. 1994. godine

Delegaciju je predvodio Salim Šabić, predsjednik Sabora islamske zajednice RH. U delegaciji su uzeli učešće dr. Šemso Tanković, predsjednik SDA Hrvatske, dr. Nedžat Pašalić, predsjednik Nacionalne zajednice Muslimana Hrvatske, Ibrahim Kajan, predsjednik Kulturnog društva Muslimana Hrvatske "Preporod", dr. Izet Aganović, predsjednik Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet - Crveni polumjesec".

Delegacija je imala višestruke kontakte s domaćinima. Domaćina je predvodio dr. Saleh Ibrahim, direktor Instituta ekonomsko-političkih znanosti u Tripoliju. Obje strane su iznijele svoje poglede na aktualne svjetske događaje i na ulogu Libije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u rješavanju aktualnih problema.

Poseban akcent je stavljen na velikosrpsku agresiju na dvije neovisne i međunarodno priznate države - Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Tom prigodom naša je strana iznijela ocjenu da je velikosrpski imperijalizam temeljni uzrok svih zala na prostoru bivše Jugoslavije. Libijska strana je pak izložila vlastita stajališta koja su veoma bliska našim. Postojeće razlike rezultat su objektivnih okolnosti zbog činjenice da je Libija imala dugogodišnje prijateljske odnose s bivšom Jugoslavijom, kao i činjenicom da je Libija došla pod udar sankcija koje se veoma strogo provode. Zaključeno je da se ovakvi kontakti nastave, jer su najbolji način razrješenja svih mogućih nesporazuma. U tom kontekstu očekuje se skori dolazak Libijske delegacije u Hrvatsku.

Izuzetan prijem naša je delegacija imala s najvišim predstavnicima Islamske zajednice Libijske Džamahirije. Našu delegaciju je primio i prof dr. Ahmet Šerif predsjednik Islamske zajednice u Libiji. Tom prigodom dogovorena je suradnja dviju zajednica. Libijska je strana ponudila veliki broj stipendija za bošnjačku omladinu iz Republike Hrvatske. Predviđena je mogućnost dostave značajne humanitarne pomoći bošnjačkom narodu u BiH i Hrvatskoj. Predvidena je također i mogućnost da Libijska strana sudjeluje u financiranju dogradnje školskog prostora u rastzemlju Zagrebačke džamije, namijenjenog za srednju školu koja se osniva.

U toku boravka u Libiji, naša je delegacija službeno posjetila bosansko-hercegovačku ambasadu u Republici Libiji. Delegaciju je primio bosanski ambasador dr. Kupusović s najblžiim suradnicima. U dužem i prijateljskom razgovoru razmijenjene su informacije o najnovijem razvoju situacije u BiH. Delegacija je imala više drugih posjeta i kontakata, kao što su posjeta starom trgovačkom centru, Nacionalnom muzeju i Islamskom sveučilištu. Ms

***

 

MAHATIR PRIMIO HRVATSKE BOŠNJAKE[13]

Premi!er Malezije dr. Muhammed Mahatir primio je 2. IV. 1996. godine predstavnike vjerskog i kulturnog života hrvatskih Bošnjaka. U delegaciji su bili muftija Ševko ef. Omerbašić, predsjednik Sabora IZ Salim Šabić, predsjednik IZ Zagreba Mustafa Plićanić i predsjednik Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske "Preporod" kniževnik Ibrahim Kajan.

Uvaženi je muftija upoznao premijera s položajem muslimana (pretežno Bošnjaka) u Hrvatskoj, koji je, kako je snažno istakao, "bio povoljniji u prethodnom režimu, nego što je sada", a to je, na svoj način, interpretirao i g. Plićanić, govoreći o značaju Zagrebačke džamije za muslimane u nas i u svijetu. G. Šabić je, slijedeći temu, iznio sažetak gospodarskih prilika bošnjačke zajednice u Hrvatskoj, te o pokušaju Bošnjaka da budu konstruktivni i prema sebi i prema Hrvatskoj i prema BiH. Predsjednik "Preporoda" je zahvalio premijeru što je našao vremena i primio izaslanstvo hrvatskih Bošnjaka, napominjući da će biti korisno da "preko njegovih vrijednih ruku prode naš dar, komplet Behara, do sveučilišne knjižnice u glavnom gradu Malezije, i da bude tek znak naše buduće povezanosti s onim što je u svakom narodu najjače i najtrajnije - kulturom. S. Mirza

***

 

ZAGREBAČKI BOŠNJACI KOD IZETBEGOVIĆA[14]

Prigodom službenog posjeta Republici Hrvatskoj (10. IV: 1996.), predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, primio je grupu od petnaestak zagrebvačkih Bošnjaka, koji mahom sudjeluju u vjerskom, kulturnom, znanstvenom I privrednom životu Zagreba i Hrvatske. Uz Predsjednika, razgovoru su sudjelovali predsjednik Vlade BiH, dr. Hasan Muratović, potpredsjednik Federacije BiH prof dr. Ejub Ganić, predsjednik Vlade Federacije prof dr. Izet Kapetanović i veleposlanik BiH u RH prof dr. Kasim Trnka.

Među hrvatskim Bošnjacima bili su muftija Ševko ef. Omerbašić, dr. Šemso Tanković, Salim Šabić, prof dr. Osman Muftić.Mustafa Plićanić, književnik Ibrahim Kajan, prof dr. Sulejman Čamdžić, prof dr. Zijad Haznadar, Ahmed Ikanović, prof dr. Asim Kurjak, imam Dževad Hodžić, Azem Karamehmedović, Mirsad Srebreniković i drugi.

Tema tog neformalnog susreta, rasprostirala se od uviđanja mogućnosti poboljšanja odnosa naših dviju domovina, popravljanja položaja bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj i mogućnosti sudjelovanja Bošnjaka Hrvatske u obnovi I oživljavanju privrede Bosne i Hercegovine. U tom je smislu i sugerirano da u vrlo skorijoj budućnosti predsjednik Vlade BiH Muratović primi jednu mješovitu privrednu hrvatsko-bošnjačku delegaciju iz Zagreba i Hrvatske. Predsjedniku Izetbegoviću je, s bošnjačke strane, sugerirano da u razgovorima s dr. Tuđmanom iznovice pokrene pitanje zastupnika bošnjačke manjine u hrvatskom Saboru.

***

 

Dana 20. velječa, brzo smo saznali za vijest o smrti Salima Šabića. Napi-

sao sam brzojav sućuti gospodi Umi Šabić i zamolio Preporodovu tajnicu

Jasminu Peljto da ga pošalje na njihovu kućnu adresu, a posebnu noticu

za naslovnu stranicu našeg "Behar Journala". Zamolio sam Farisa Nanića da za "Behar Journal" napiše sjećanje na velikog rahmetli prijatelja Preporada. Uvrstili smo ga.

***

 

Umro je hadži Salim Šabić[15]

U Zagrebu je 20. II. 2001., nakon teške bolesti, u 65. godini života, na Ahiret preselio hadži Salim Šabić, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.

Merhum hadži Salim Šabić ostat će upamćen kao jedan od najupečatljivijih članova i lidera Islamske zajednicc u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, čije je ime postalo gotovo sinonimom zagrebačkog muslimanskog kruga, kruga čija je kruna bila izgradnja Islamskog centra i njegov rad posljednjih 14 godina.

Na jednoj od najvećih dženaza u Zagrebu, govorili su reisu-I-ulema dr. Mustafa Ceric, muftija zagrebački Ševko ef. Omerbašić, a Enes Kišević je kazivao stihove posvećene rahm. Salimu Šabiću.

Zapaženo je prisustvo i bosanskih političara, prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovica, Edhema Bičakčića i drugih. U ovom broju donosimo riječ dr. Mustafe Cerića i sjecanje dr. Osmana Muftića.

U Zagrebu, 26. siječnja 2021.



[1] Kajan, Ibrahim - Doktor znanosti, književnik, publicista, osnivač Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod (Zagreb, 1991), pokretač i glavni i odgovrovni urednik časopisa Behar (1992) , od 2001. pomoćnik ministra za kulturu u Ministarstvu prosvjete, nauke, sporta u HNK, profesor i v.d. dekan na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru. Član  Hrvatskog društva književnika, Društva pisaca BiH, PEN Centra BiH, Američko-bosanskohercegovačke akademije znanosti i umjetnosti.

[2] „Behar“, rujan-listopad, 1992, I, br. 2, str. 5

[3] „Behar Journal“, 1993/1994, br. 3, star. 2

[4] „Behar Journal“, 1993/1994, br. 3, str. 2

[5] Ibrahim Kajan: Svila i krv, „Behar Journal“, 1993/1994, br. 3, str. 14

[6] „Behar Journal“, kolovoz, rujan, listopad 1993, br. 2, str. 2

[7] „Behar Journal“, ljeto 1994, br. 5, str. 1

[8] „Behar Journak“, II-IV. 1994, br. 4, str. 8

[9] „Behar Journal“, II-IV. 1994, br. 4, str. 10

[10] « Behar Journal », Ljeto 1994, br. 5, str. 2

[11] „Behar Journal“, Jesen 1994, br. 6, str. 1

[12] „Behar Journal“, Zima 1994/1995, br. 7, str. 3

[13] « Behar Journal », III-VI/1996, br. 12, str. 1 (sa zajedničkom fotografijom)

[14] „Behar Journal2, III-VI/1996, br. 12, str. 1

[15] „Behar Journal“, III-VI, 2001, br. 42, str. 1


Objavljeno u knjizi: HADŽI SALIM ŠABIĆ - ČOVJEK VIZIJE I MISIJE, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskojk, Zagreb, 2021., st. 177-197

Vujanović: GLUMAČKI GAMBIT ZORANA BEČIĆA

  Teatarska kritika GLUMAČKI GAMBIT ZORANA BEČIĆA (Ibrahim Kajan: „Katarina Kosača“; režija Gradimir Gojer; SARTR,   Sarajevo, premijera...