Napisao: mr. sc. Alen Zečević
DRAMA LJEPOTE I DRAMA
OPSTANKA BOŠNJAKA
U HUMSKOJ ZEMLJI
lbrahim Kajan: Krici i šaputanja - Putopisi iz
Humske zemlje, Bosanska riječ, Tuzla 2017.
Ono što čovjeka čini bitno drugačijim od svega što je stvoreno u prirodi, što ga u tom nedorečenom prostoru kojeg nazivamo poviješću pozicionira i ostvaruje kao ljudsko biće, jesu osjećanja s kojima je rođenjem došao na ovaj svijet. od dana kad je prvi put u njemu otvorio oči, pa do suđenog časa kada će ga Božijom voljom napustiti, on u sebi osjeća snažno bilo posebnog čuvstva: ljubav prema zavičaju, prema domovini!
Knjiga lbrahima Kajana, simboličnog naslova Krici i šaputanja, svjedočanstvo je osobnog iskustva Ijubavi prema Hercegovini, toj, kako se zyaše svojim autentičnim povijesnim imenom, Humskoj zemlji, komadiću svijeta s kojim autora vezuju neraskidive niti duhovnog života. Artikulisana kao zbir putopisa, knjiga je ostvarila sklad, povijesno i hronološkim redoslijedom periodiziranih razdoblja, od najranije prošlosti, dakle prapočetaka ljudskog egzistiranja na hercegovačkom tlu, preko zagonetnog srednjovjekovlja, obzora i pune četiri stotine godina dugog prisustva osmanske civilizacije, austrougarskog perioda, sve do savremenog doba, dajući u konačnici obimnu studiju portreta znamenitih i zaslužnih političkih ličnosti, povijesnih i kulturnih prilika, svojevrsnu biografiju Hercegovine, njene duhovnosti i sudbina ljudi koji su se s njom stoljećima saživljavali.
To putovanje počinje u skoro trinaest hiljada godina dalekoj prošlosti, u Badnju kod Stoca, gdje se, sve do 1976. godine i velikog arheološkog otkrića, od ljudskog oka skrivala pećina i u njoj "crtež što ga je u kasnom periodu mladeg kamenog doba svojeručno oslikao starosjedilac prapovijesnog hercegovačkog krša. A on skriva mnoga druga čuda. Jedno od njih je Daorson, drevna prijestolnica ilirskog plemena Daorsa, gdje još i danas vremenu odolijeva golemo kamenje poslagano, vjerovatno, tri stotine godina prije nove ere, u čijoj je burnoj prošlosti zatečenih ruina autor prepoznao sudbinu antičke Troje, i drugo, jednako mistično, Mogorjelo, nalazište sa ostacima rimskog kompleksa situiranog u neposrednoj blizini Čapljine, čiji postanak nauka datira u 1. stoljeće nove ere.
Iz antike, gotovo neprimjetno, kroz impresije opisane u bilješci o dvoru slavne plemićke porodice Kosača, te prikazom životnog puta i sudbine možda i najintrigantnije ličnosti koju je ova podneblje dalo, Katarine, kćeri Hercega Stjepana, te kraljeva, redom Stjepana Ostoje, Tvrtka II, Stjepana Tomaša i, konačno, posljednjeg i tragično stradalog Stjepana Tomaševića, Ibrahim Kajan nas provodi kroz povijest maglovitog i politički burnog srednjeg vijeka. Sa posebnom pažnjom i vrlo snažnim osjećanjem, autor pripovijeda o nevoljnom napuštanju domovine i posljednjim danima bosanske kraljice Katarine, koja je pred vojskom sultana Mehmeda Fatiha izbjegla u Rim, gdje je, kako nas izvještavaju izvori, umrla 1478. godine.
Autor, svakako, nije zaobišao ni svoj Mostar, a naročito ne spomenik zbog čije se ljepote ime ovog grada pročulo na sve četiri strane svijeta: Stari most, remek-djelo osmanske arhitekture, a idući južnije od Mostara, putopis ga je odveo u Blagaj, pred čuvenu tekiju na izvoru Bune, gdje je, inspirisana narodnim predanjem, u njegovim mislima nastajala priča posvećena njenom osnivaču, Sari Saltuku. I Stolac je čekao Ibrahima. U njemu je prešao preko kamenog mosta na Bregavi, u narodu prozvanog Inat-ćuprijom, o kojem nam je, također, ostavio vrijedan pisani trag, a naći ćemo ga među četiri stolačke vedute. Na putu prema Trebinju opisao je džamiju u Kotezima, autentične arhitekture i jedinstvenu te vrste, koja je izgrađena u drugoj polovini 15. stoljeća, a iz Trebinja, na povratku kući, sa sobom je ponio gorku spoznaju o razrušenoj rezidenciji begova Resulbegovića i tek rijetkim Bošnjašima koji se vraćaju u zavičaj iz kojeg su protjerani.
Posebna vrijednost ove knjige sadržana je u činjenici da je kroz šest poglavlja popraćenih bogatim znanstvenim aparatom, pisac rekonstruirao egzaktnu, dokazivu i, prema tome, posve neospornu neprekinutost povijesnog kontinuiteta bošnjačke i, uopće bosanskohercegovačke kulture, obuhvatajući rezultate njenog ukupnog duhovnog i materijalnog stvaranja na tlu Hercegovine kroz različite povijesne kontekste. Tako u poglavlju Grad s mostom, autor donosi nekoliko vrlo zanimljivih, na narodnoj predaji, tradiciji i povijesnim činjenicama temeljenih pripovijesti o životima pojedinaca, pa čak i cijelih porodica koje su živjele i djelovale potkraj osmanske i tokom kratkotrajne austro-ugarske vlasti u Mostaru. Posebno se izdvajaju zapisi o zaboravljenom ljetnikovcu Ali Fehmi ef. Džabića, kojeg je autor prilikom posjete zatekao u sramotno zapuštenom i ruševnom stanju, zatim, književniku Safvet-begu Bašagiću, nesretnom pjesniku Musi Ćazimu Ćatiću, te nepravdi što se zaboravom decenijama činila liku i djelu Mujage Komadine, najčuvenijih od svih gradonačelnika koje je Mostar imao.
Na kraju potrebno je istaknuti da
knjiga Ibrahima Kajana, koja je pisana visokim naučnim stilom, predstavlja
djelo čije bogatstvo sadržaja mogu koristiti svi, i srednjoškolci, studenti, čak
i mnogi znanstvenici koji će se, bez sumnje, već pri prvom čitanju ovog štiva
upoznati sa činjenicama o kojima su znali vrlo malo ili gotovo ništa.
Autor je knjizi, onako kako to nalaže
obaveza ljudskosti, iz zaborava izbavio sve ono što se potiralo ili se još
uvijek potire u pamćenju ovdašnjeg svijeta, strašnu spoznaju o još strašnijim
zlodjelima koja su činjena u ime nečasnih "ideala" i realizacije
ideologija anticivilizacijskog karaktera. Na svom je humskom putovanju obilazio i groteskna i opustjela
mjesta u kojima, kako kaže, danas nema ni žive duše,..
Ibrahim Kajan nas je podsjetio na bestijalnosti i zapanjujuće zločine ustaških hordi nad Srbima u Šurmancima, Klepcima i drugim zaboravljenim zaseocima, zatim i zloglasni logor Dretelj gdje su u ime stvaranja tzv. "Hrvatske Republike Herceg-Bosne" u minulom ratu gašeni životi bošnjačkih i drugih nehrvatskih civila, sablasno praznu Fatnicu i Planu, jamu Čavkaricu u koju su za vrijeme pakla Drugog svjetskog rata bacana beživotna tijela nevinih Bošnjaka i među njima jedinog, velikim Božijim davanjem preživjelog čovjeka, Hadžere Ćatović. Tragične sudbine tih ljudi, ma ko oni bili, u naslovu ove knjige odjekuju kao krici!
Izvor: Hercegovina, br. 19, 2020., str. 271-273
Nema komentara:
Objavi komentar