Ibrahim Kajan: "Katarina Kosača", u režiji Gradimira Gojera
Gojerova tragipoetika
Napisao: Ratko OROZOVIĆ
Kad pjesnik uplovi u vode teatra
poput Ibrahima Kajana, onda je rezultat čista poetska drama sa sudbinskim
određenjem tragike života Katarine Kosače, prve kraljice bosanske. lz lika
Katarine isijava njena slika i splet prilika, što je zadesiše, a sve mimo njene
volje: Otac bogumil Herceg Stjepan Kosača, majka pravoslavka Jelena - unuka
kneza Lazara, muž katolik bosanski kralj Stjepan Tomaš, brat Stepan, djeca sin
Sigmund i kćerka Katarina pod uticajem turske vladavine primili islam. Ovo me
podsjeća na knjigu "Bošnjaci dolaze", austrijskog autora u kojoj se
govori o napadu na Sarajevo od strane austrougarske monarhije i odbrani istog
od strane otomanskog carstva. U jednoj i drugoj vojsci mobilisano Srbi, Hrvati
i Muslimani pod komandom stranaca se bore protiv svoje braće i sabraće. Ibrahim
Kajan je aforističnim poetskim jezikom iskazao sudbinu Katarine Kosače vodeći je
vješto kroz sve životne trilerne i dileme., dižući njenu sudbinu na nivo kobi
Bosne i Hercegovine kroz vijekove. Kajan je onovremen, ali i duboko savrernen,
vješt pisac monologa i ironičnih dijaloga.
Jedan majstor predaje palicu starom vještom vuku režije Gradimiru Gojeru, koji uspijeva da pročita i nadčita, vizuelno nadgradi Kajanov tekst. Gojer vještinom prefinjenog umjetnika i dirigenta tka dramu mirnoćom kazivanja, opojnošću atmosfere, vodi glumce pravom linijom dajući im dva nadahnića, svoje i nji hovo. Gojer je krdljicu Katarinu zavoljeo kao istinskog borca za bosansko-hercegovačku ideju, a protiv svih dogmi zatiranja - ličnosti i domovine. Svoje i književno i režijsko umijeće prema voljenoj, tragičnoj ličnosti Gojer je iskazao jos ranije pišući sjajan libreto za balet "Katarina bosanska kraljica", Sa ova dva čina dao je krunu svom jubileju 30 godina profesionalnog rada u teatru.
Na vagi kritike podjednaku težinu i
dostignuća postigao je drugi dio kreativne ekipe ove predstave: glumci, kompozitor,
scenograf, kostimograf i svi oni neophodni kreativci iz pozadine bez kojih nema
predstave.
Selma Alispahić kao Kraljica Katarina
dala je možda svoju dosad najbolju i najozbiljniju i najtežu ulogu. Selmina
Katarina je progovorila novim jezikom i buntovnice i tragičarke i njezne majke
i saosjećajnice za sumajku, nevjenčanu kraljicu Vojaču. Alispahička nas je
zadivila svojom mirnoćom igre i kreativnim šarmom.
Glumac jubilarac - 40 godina glumačkog
rada – Zoran Bečić napravio je igrajući
Generala Don Franciska još jednu
brilijantnu ulogu u svom stvaralačkom opusa. Bečićev general je imao težak zadatak
da varira od ironičara i tragičara, a glumac se bravurozno uvukao u lik i čini mi
se dramskom tekstu dao novu, vizuelnu dimenziju. Još jedan bard glumišta je
pokazao svoje pravo kreativno lice i na sceni sjajno odigrao Herceg Stjepana.
Miodrag Trifunov je preuzeo kraljevski tron. Onaj glumački koji je dugo držao Vlado
Jokanović. Trifunov, odličan i glasom i stasom.
Maja Salkić-Paula, Sead Bundur-Gosto,
Sonja Goronja- Mara Tomašević i Alen Muratovic-Mravac su odigrali vrlo dobro
svoje uloge i veteranima glumista vješto pomogli da iskre pravim svjetlom. Hena
Hodžić igrajući djevojčicu Katarinu svojom .nijemom glumom je iskazala talenat.
Kompozitorka Nada Nuić je svojom originalnom
muzikom, modernom sa blagim prizvukom etna i bragike dala svoj pravi pečat
predstavi. Kostimi nenadmašne Vanje Popović uvijek donesu nešto orginalno i na
pravi način podcrtaju dramsko djelo, a likovima daju damar vrernena i osavremenje.
Scenografija Slobodana .Perišića je uvijek nova ideja, prilagođena miljeu. Vremenu ali i puna vizuelnih simbola i detalja. Vrijedno je istači i umjetnički dizajn kataloga i plakat Branka Bačanovića koji uvijek zrači novim idejama nivoa umjetničke slike. Premijera "Katarina Kosača" bila je poslastica za dušu i odmor za oči.
Nema komentara:
Objavi komentar