Predgovor:
A. Hifzi Bjelevac: Muhamed a. s., Kaj, Zagreb, 1995.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Reci; "On je Allah - Jedan!
Allah je utočiste svakom!
Nije rodio i rođen nije,
i niko Mu ravan nije!"
Sura Ihlas, Iskrenost, "ravna četvrtini Kur'ana", zgusnuta i jasna, veličanstvena u svom sjaju od kojeg je izgrađena sama supstanca Dovršene nebeske Knjige, Knjige iz koje se uči, Kur'ani Kerima, gotovo da je upisana, s rođenjem, u genetsku šifru muslimana, onoga koji se "predaje Stvoritelju". Musliman obožava samo Jednoga, samo Tvorca, sâmu Istinu, samo Ljubljenog, samo Boga koji ima vlastito ime -Allah (dž. š.).
Božje riječi diktirane poslanicima, najboljim među ljudima, koji su živjeli u svakom narodu, istine su u koje nema sumnje i o kojima se ne raspravlja.
Uzvišeni, među ljudima, nema sinova, jer "nije rodio". Ni On sam "rođen nije", pa Mu dakle - "niko ravan nije".
Poslanici su ljudi koje je Allah dž. š. nadahnuo Svojom istinom, kojima je očistio srca od hrđe i kojima je proširio svijet kako bi spoznali značenja riječi koje im je diktirao, najčešće preko prijenosnika, medija, bića od svjetlosti - Džiibrila a. s.
Čovjek je slab. Čovjeku treba pomoć i oslonac, pa mu Savršeni daje najveću i najraskošniju potporu, Kur'an, upućen onima "koji pameti imaju" i koji razmišljaju.
Allah dž. š. tumači Poslaniku njegovu dužnost: Ti nisi pozvan da izvodiš ljude na pravi put. Ti si onaj koji upućuje i opominje.
Čovjek je od slabe građe satkan, i pun je suprotnosti. Osim onoga koji razmišljajući slijedi Božju misao i lijepe primjere iz Poslanikova života i prakse. Koji slijedi Kur'an i Hadis.
Kada i kader dva su određenja: Božlja volja (ono što je određeno i što se nikako ne može promijeniti) i čovjekova volja (prostor odluke koju rađa razmišljanje ).
"Bog neće izmijeniti sudbinu jednog naroda, sve dok taj narod ne izmijeni sam sebe" – jedan je od najcitiranijih ajeta koji, premda naizgled paradoksalan, u muslimanskim srcima i mislima, i u prijelomnim vremenima kakvo je ovo naše, na najljepši i najbritkiji način obrazlaže značaj čovjekova umnog napora okruženog ili prožetog Božjom voljom. Tvorac tako često kaže: Uči! Sudjeluj! Popravljaj svoj svijet!
Poslanik Muhmmed, od svih poslanika, to je najbolje razumio i to je bez usporedbe tako djelatno pokazivao svojim živim suvremenicima. To je bilo tako dojm1jivo, da je ostalo kao trajnoživi pečat u vremenu koji iščitava svaki nadolazeći naraštaj, iščitava i pohranjuje u moždane vijuge, trudeći se da Poslanikov primjer pretvori, bar dijelom, u svoj vlastiti život, u svoj put na kojem se neće moći zalutati.
Muhammed a.s. je isticao kako, kao čovjek, ne zna sve, i da lahko može pogriješiti u poslovima u kojima nije vješt. Ali u pitanjima vjere, dina, tu je bio nepogrješiv!
I nakon punih četrnaest stoljeća Poslanikov život, kao ostvaren primjer ukupne kur'anske mudrosti i dobrote, istom dojmljivošću i istim žarom nadahnjuje srca muslimana širom svijeta, a kako pokazuju suvremene ankete - zadivljuje i one koji nisu muslimani. Anketa provedena u Sjedinjenim Američkim Državarna prije desetak godina, istaknula je Muhammeda a. s. Na prvom mjestu "kao čovjeka koji je najviše utjecao na promjenu svijeta"!
Pisati o Poslaniku - golemi je rizik i golema strepnja, To je život čovjeka koji svojom svjetlošću zadire i prelijeva se u oba svijeta, istodobno! Običnim smrtnicima neuhvatljivo i nedokučivo! Život nebeske uznositosti proveden na zemlji, među ljudima, jer je bi čovjek, i to jednostavan i blizak podjednako i neobuzdanoj djeci i mudrim starcima!
Otuda valja vidjeti činjenicu da je o Muharnmedu a. s. napisano relativno malo sintetizirajućih djela. Pisci, nemoćni pred golemom temom, najčešće uzimaju samo neki aspekt, pojedinačne motive, najčešće sarno teološke ili samo biografske, Nažalost ili na srecu - Poslanikov život je nedjeljiv: on je jedinstven svijet za sebe koliko i svijet koji su usvojili svi oni koji su ga poslušali i "predali se Tvorcu svega što postoji",
I A. Hifzi Bjelevac je zasigurno osjećao strah pred bijelim papirom na kojem je pokušao opisati svojim čitaocima ljudski i povijesni lik Poslanikov. U Predgovoru I. izdanju (1942.), gotovo opravdavajući se, piše:
Uzeti su samo oni biografski podaci koji ga osvjetljavaju, i
koji će dati sjenku njegovom liku. Iz ovih detalja, očišćenih od
misticizma i dogmatizma približuje se nama - u svjetlu našeg
gledanja na ljude i- Muhammed, (Nekaje na njega Božji blago-
slov!), čovjek i Poslanik Božji.
On nije svetac, niti se je ikada (tako) nazvao. Živio je kao i
svaki drugi čovjek i ni je ovjenčan nikakvom svetačkom krunom,
ali je ipak uspio riješiti sve u svoje vrijeme otvorene socijalne i
juridističke probleme Istoka u znaku pravde i milosrđa.
A. Hifzi Bjelevac
Hifzija Bjelevac je ispisao zaista jedno štivo koje predstavlja svojevrstan "hibrid", tekst na raspuću među novinskim feljtonom i romanom o Božjem poslaniku. Bjelevac, najpoznatiji i najplodniji bošnjacki romanopisac između dvaju svjetskih ratova, učinio je ono što potajno želi svaki muslimanski pisac: da jednoga dana napiše roman o najvećem čovjeku, o Božjem poslaniku Muhammedu a.s. Ponekad je želja veća od talenta. Svako djelo. pa i ovo, temelji se i osvjetljava, između ostalog - i namjerom, nijjetom. Pisac je želio da njegovo djelo bude - korisno. A korisno jest! Korisno je, jer nas budi iz drijemeža, rasplamsava naše misli kojim se dopunjavamo, koje upošljava naše vijuge da s njim blago polemiziramo (ako znademo više) ili da - što će biti čest slučaj - da obavijesti one koji o Poslaniku znaju vrlo malo ili nimalo.
Publicističko-romaneskni oblik daje draž tekstu, čini ga pitkim i čitkim, živim i plastičnim. I, ponovimo, korisnim.
Spomenimo, najposlije, da je Bjelevčevo štivo o Mohammedu a. s. prvi put objavljeno 1942. godine u Zagrebu. "Oslobodioci" mu, nakon II. svjetskog rata, više nisu dopuštali da objavljuje svoje knjige. Kao pisac bio je živ sahranjen. Mnogi su vjerovali u 1970. godini, kada mu je izašlo II. izdanje (a potpisnik ovih redova, kao vrlo mlad čovjek predao mu je autorske primjerke) - da je Abdurezak Hifzi Bjelevac davno urnro. Romanom Muhamed a. s. javljeno je da je pisac još uvijek među živima, i da je u tom trenutku bio najstariji književnik u tadašnjoj državi Jugoslaviji! Poslije preseljenja na ahiret (1972), poraslo je zanimanje za našeg pisca. Sada je tamo gdje mu je mjesto: u školskoj lektiri, među novim čitateljima.
Zagreb, 1995. Ibrahim Kajan
Izvor:
A. Hifzi Bjelevac: MUHAMED a. s., Kaj, Zagreb, 1995., str. 7-9
Nema komentara:
Objavi komentar