Pismo
ministru pravosuđa i uprave Republike Hrvatske
Muslimanske
nacionalne zajednice
POŠTOVANI GOSPODINE MIŠETIĆU
Pišemo Vam iz dva razloga: prvo,
iskreno vjerujemo da ćete s punom ozbiljnošću razmotriti naše navode, i drugo,
Vaše ministarstvo je nadležno za poslove državljanstva, a koliko mi znamo
sudjelovalo je i u izradi Zakona o hrvatskom državljanstvu.
Večernjakov Grga čuvenog zagrebačkog karikaturiste Ice Voljevice komentira
problem oko stjecanja i čekanja hrvatskih domovnica
(uvećajte crtež klikom na sliku)
Naše je mišljenje, gospodine
ministre, da je Zakon o hrvatskom državljanstvu nepotrebno postavio ograničenja
za stjecanje hrvatskog državljanstva time što je Muslimane, Hrvate, Mađare i
građane drugih naroda i narodnosti koji žive u Hrvatskoj, a nemaju hrvatsko državljanstvo,
izjednačio sa strancima. Između Muslimana, Francuza, Nijemaca iIi, pak, Egipćana
nema nikakve razlike u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva.
Mi smo sretni što je Republika
Hrvatska nakon tolikih stoljeća čeznje i nade napokon postala samostalna,
neovisna i međunarodno priznata država. Kao što Vam je poznato Muslimani su
masovno izašli na izbore, u popisu stanovništva 1991. godine registrirani su
kao građani Republike
Hrvatske i to kao treći narod po
broju. Na referendumu su glasali za neovisnu i samostalnu Hrvatsku, a u vrijeme
donošenja Ustava s radošću i olakšanjem su dočekali njegovo usvajanje.
Sudjelovali su u svim akcijama izražavanja protesta i negodovanja zbog
velikosrpske politike. Na svim mitinzima u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Dubrovniku
i drugim gradovima Hrvatske vijorile su se i zelene zastave. Rat nas je pogodio
koliko i Hrvate. Neprijatelj nije izdvajao muslimanske kuće i stanove, već ih
je jednako kao i hrvatske stavljao na nišan svog ubojitog oružja. Muslimani su
u većem postotku nego što ih ima u stanovništvu Republike Hrvatske u sastavu hrvatske
vojske.
Danas svi svojataju nekakve
zasluge, i mi, da nije ove neprilike, ne bismo isticali koliki je udio
Muslimana u izgradnji Hrvatske. Nitko dobronamjeran ne može osporiti da je najveći
broj radnika na teškim poslovima u rudarstvu, teškoj industriji i građevinarstvu
iz reda pripadnika muslimanskog naroda. Muslimanski znoj je ugrađen u cestama,
oknima, halama i zgradama Hrvatske. Pa kako onda, gospodine ministre, država
Hrvatska može očekivati da Muslimani razumiju i prihvate da su od građana Hrvatske
postali stranci u Hrvatskoj. Mi smo, gospodine ministre, nakon stupanja na
snagu Zakona o državljanstvu narod stranaca. Dozvolite da primijetimo da se
demokracijom može hvaliti država koja širi krug građanskih prava. Hrvatskoj se
dogodilo da je veliki broj Hrvata, Muslimana i drugih građana Republike Hrvatske
ostao bez stečenih plava, prava na prebivalište, plava na putovnicu, imovinskih
prava (otkup stanova) itd.
Ništa ne mijenja na stvar to što se u propisanom postupku državljanstvo
može steći. Jer je sama činjenica gubitka građanskog statusa u Hrvatskoj po sebi
dovoljna da se svi osjećamo poniženo i uvrijeđeno.
Sam postupak stjecanja hrvatskog
državljanstva toliko je iskompliciran da ne čudi što su iz dana u dan
nepregledni redovi na šalterima policijskih uprava. Čak se nepotrebno oteže sa
izdavanjem domovnica
građanima koji ispunjavaju
restriktivne, zakonom utvrđene uvjete.
Na kraju bismo napomenuli da
nikako nismo očekivali da će Slovenija imati više razumijevanja za svoje građane
porijeklom iz drugih Republika bivše Jugoslavije od Republike Hrvatske.
Dogodilo se suprotno. Članak 40.
Zakona o državljanstvu Republike Slovenije (Uradni list broj 30/91.) glasi:
"Državljanin druge republike, koji je imao na dan plebiscita o neovisnosti
i samostalnosti Republike Slovenije 23. prosinca 1990. godine prijavljeno prebivalište
u Republici Sloveniji i tu stvarno živi, stječe državljanstvo Republike Slovenije,
ako u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga zakona, podnese upravnom
organu za unutrašnje poslove općine na čijem području ima stalno prebivalište.
Dijete ispod 18. godina starosti stječe državljanstvo pod uvjetima iz članka 14.
ovog zakona".
Predlažemo da se izmijeni Zakon o
hrvatskom državljanstvu i to tako da državljani drugih republika bivše
Jugoslavije koji imaju stalno prebivalište u Hrvatskoj, stječu državljanstvo
pod uvjetima koji nisu strožiji od uvjeta propisanih u članku 40. Zakona o državljanstvu
Republike Slovenije.
U nadi da ćete iskoristiti svoja
ministarska ovlaštenja i pomoći nam da riješimo ovaj težak problem
Srdačno Vas pozdravljamo.
Predsjednik SDA za Hrvatsku
Dr. Šemso Tanković
Predsjednik Kulturnog društva
Muslimana Hrvatske:
Ibrahim Kajan
Predsjednik Mešihata lslamske
zajednice za Hrvatsku i Sloveniju:
Ševko Omerbašić
Predsjednik društva „Merhemet"
– Crveni polumjesec
Dr. lzet Aganović
PISMO BEZ ODGOVORA?
Pitanje državljanstva spada u red
sudbinskih pitanja i svaki građanin je zainteresiran za njegovo rješavanje. S
njim u vezi su sva temeljna prava koja može ostvariti pripadnik državne
zajednice.
Redovi, prosvjedi, pisma
čitalaca, povrijeđenost, ukratko, nezadovoljstvo - to je ono što je donio Zakon
o hrvatskom državljanstvu (NN 53/91).
I dok se položaj pripadnika
hrvatskog naroda koji su državljani bivših republika propale Jugoslavije znatno
popravio najnovijim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom
državljanstvu (NN 28/92.) dotle je položaj Muslimana naprosto ponižavajući.
Od građana sa svim statusnim
pravima pretvoreni su u strance koji se po svom pravnom položaju u ničemu ne
razlikuju od stranaca iz bilo kojeg dijela svijeta.
Muslimanski predstavnici obavili
su razgovore s najodgovornijim dužnosnicima Republike Hrvatske, na kraju i sa
gospodinom Bosiljkom Mišetićem, tadašnjim ministrom pravosuđa i uprave. On je u
svemu podržao naše zahtjeve uz obećanje da će se maksimalno založiti da se
problem riješi. Njemu je upućeno i pismo koje objavljujemo u cijelosti.
Teško je vjerovati ali gospodin
Mišetić, bivši ministar, nije ništa učinio. Čak nije ni odgovorio potpisnicima
pisma, poslana 6. veljače 1992.
Izvor:
BEHAR (Zagreb), br. 1, srpanj / kolovoz 1992., str. 18
Nema komentara:
Objavi komentar