9. svi 2012.

Prof. dr. Sulejman Mašović / NAJBOLJI JE ONAJ KOJI POMAŽE LJUDIMA


 Rahm. prof. dr. Sulejman Mašović
(Nova Varoš / Sandžak, 15. V. 1918. - Zagreb, 20. I. 1998.)


Vidljivi dio čovjekova života, onaj kojim sudjeluje u izgradnji svijeta, uvijek je dar njegova učitelja. Ovaj bi svijet, zbog dobrih djela koje su ljudi izgradili, morao biti prekriven spomenicima našim učiteljima. Spomenicima u srcima, spomenicima u pisanim riječima i spomenicima klesanim u kamenu.
Profesor doktor Sulejman Mašović je za života učio ljude kako da časni ostanu u svijetu, kako da osiguraju svoju egzistenciju, kako da približe ljude drukčijih razmišljanja svojim srcima i učine ih prijateljima, kako - napokon - da svoj vlastiti prilog dodaju svijetu koji im je darovao Tvorac svega što postoji.
Njegova se duša vratila svome Gospodaru, a njegova bezbrojna djela – ostala su na zemlji, da koriste ljudima.
Nepregledne kolone nevoljnika dvaju užasnih ratova, poratne socijalne bijede i studentskih oskudica, nalazile su utjehu i zaštitu na pragu otvorene kuće Mašovića u Zagrebu. To su oni ljudi koji nikada, pa čak i kad kasnijim djelima obezvrijede učinjeno im dobro, ne zaboravljaju trenutke svoje nevolje i čovjeka koji im je baš tada, poput Božjeg meleka - priskočio u pomoć.
Ovaj mi je rahmetlija bio profesor na fakultetu koji je naučavao studente kako da razotkriju guste velove koji u bezdanima skrivaju smrvljena jezgra ljudskih bića, onih najugroženijih, ljudi potpuno bespomoćnih i marginaliziranih u najokrutnijem obliku: onih s duševnim poremećajima i mentalno retardiranim.
Ruka koja sada počiva mirna, ispisala je stručne tekstove iz područja prava i pravne regulative - u obuhvatu od lokalnog do svjetskog, od statuta za osnivanje društva ugroženih do rezolucija koje je potpisivao sami UNESCO.
Ista je ruka ispisala tisuće i tisuće stranica tekstova objavljivanih kroz punih 60 godina u gotovo svim glasilima koji su dodirivali muslimanski i bošnjački život: od vijesti, komentara, studija, do stručnih i znanstvenih tema koje nisu uvijek i nužno izvirale iz njegovog temeljnog obrazovanja.
Takav, u potpunom značenju riječi - renesansni čovjek našeg vremena i našega života - dio energije potrošio je i u Kulturnom društvu Bošnjaka Hrvatske Preporod. Sudionik je njegova osnivanja i njegova oblikovanja.
Časni čovjek koji odlazi u bolji svijet od ovoga, ostavlja svoju obitelj, svoje suradnike, svoje prijatelje, svoje poznanike, ostavlja ih kao svjedoke svog bogatog i raskošnog života - u svakom trenutku i na svakom mjestu – darovanog drugom.
Nisam poznavao drugog čovjeka, neusporediva (materijalnog) bogatstva, koji je bio u stanju toliko podijeliti svijetu i ljudima u njemu - osim profesora doktora Sulejmana Mašovića.

O, Božji poslaniče, tko je najbolji čovjek na svijetu?
To je onaj koji pomaže ljudima!


(Oproštaj Ibrahima Kajana, predsjednika Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod od prof. dr. Sulejmana Mašovića, zagrebačko groblje Mirogoj. 21. siječnja 1998.)

Izvor: BEHAR, god. VII, 1998., br. 34, str. 3

Nema komentara:

Objavi komentar

PROMAŠI ME PROKLETSTVO FARAONA

  AUTOBIOGRAFSKI FRAGMENTI Promaši me prokletstvo faraona Napisao: Ibrahim Kajan Nevjerovatno je koliko se “tovara sitnica” može prenijeti i...