H. E. Jiri Dienstbier
UN Special Rapporteur for Human
Rights
PETITION
NJ. E. Jiri Dienstbier
Posebni izvjestitelj UN za ljudska prava
PREDSTAVKA
Bošnjačka nacionalna manjina je druga po brojnosti manjina
u Hrvatskoj (47.000, Popis stanovništva 1991.). Ustavni i zakonski status
manjine nije riješen, što stvara mnoge probleme. Problem je izveden iz vladajućeg,
neslužbenog stava u Hrvatskoj da su autohtone samo one "stare"
manjine koje su ustanovljene prije 1. prosinca 1918. (prije stvaranja
Jugoslavije). To stavlja Bošnjake u grupu "novih" manjina koje bi trebale
čekati da se etabliraju. To je pogrešno s najmanje tri aspekta. Prvo, Hrvatska nije
bila suverena prije stvaranja Jugoslavije. Drugo, Bošnjaci su živjeli u
Hrvatskoj prije stvaranja Jugoslavije (od 1878) i prije (1493-1715). Konačno i
najvažnije, mnoge europske zemlje prestale su praviti razliku između
"starih" i "novih" manjina jer su potonje veće i važnije za
odnose i socijalnu stabilnost u zemlji. Time se također dokinula dugotrajna
diskriminacija među različitim manjinama. Međutim, diskriminacija "novih"
manjina, posebno Bošnjaka je samo izgovor za pogoršavanje odnosa sa susjedima
(Slovenija i Bosna). Nakon što je Hrvatska stekla nezavisnost, Bošnjaci, kao
konstitutivni element bivše jugoslavenske Federacije izgubili su taj status, a
nisu bili priznati kao autohtona manjina. To je rezultiralo drastičnom
redukcijom ranijih prava do oblika nepostojeće i neidentificirane skupine.
1. Za razliku od drugih malobrojnijih manjina u Hrvatskoj
(Talijani, Mađari, Ukrajinci, Austrijanci, Nijemci), Bošnjaci ne uživaju pravo
na stalnog zastupnika u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora. Zakon o
izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske i Zakon o izbornim jedinicama za
Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske propustili su regulirati to pravo.
Zbog toga, naša je Stranka podnijela Zahtjev za ocjenu ustavnosti navedenih zakona
Ustavnom sudu, i to dva puta (septembar 1995. i mart 1998.) na koje, dosada, nije
primila odgovor. U prosincu 1997., promijenjena je Preambula Ustava koja je propustila
nabrojiti bošnjačku manjinu među autohtonim manjinama. To je proizvelo psihološki
učinak kroz administrativno negiranje prirodnog prava na slobodnu i otvorenu
upotrebu nacionalnog imena (Bošnjak) i jezika (bosanski). Na primjer, novorođena
djeca ne mogu se upisati u općinske knjige kao Bošnjaci ili se ljudima uskraćuje
pravo na Domovnicu.
2. Neriješen ustavni i zakonski status manjine izravno
proizvodi sljedeća kršenja ljudskih prava.
a) Bošnjacima koji žive u graničnim općinama s Bosnom
(Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija) i dalje se uskraćuju temeljni
dokumenti (Domovnica). Riječ je o ljudima koji žive u, nakon što su ih Srbi napustili
poslije "Oluje", većinskim Bošnjacima naseljenim selima u općinama
Slunj, Cetingrad, Topusko, Vojnić, Dvor i Gvozd, koje graniče s bosanskim
Unsko-sanskim kantonom. Nakon što su bili prognani od srpskih paravojnih snaga,
zajedno s Hrvatima, pobjegli su na područje Unsko-sanskog kantona 1991. Tamo su
se pridružili Armiji BiH i vratili se u svoja sela za vrijeme "Oluje"
ili neposredno nakon. Svi imaju stare hrvatske dokumente i po automatizmu imaju
pravo na hrvatsko državljanstvo. Nakon što su ispunili potrebnu proceduru i
podnijeli zahtjeve za Domovnice, bili su odbijeni uz obrazloženje o petogodišnjoj
odsutnosti iz zemlje (1991-1996). Nadležno ministarstvo nije i ne želi uzeti u
obzir da su bili prisiljeni napustiti zemlju i da nisu bili u mogućnosti
zahtijevati dokumente u opkoljenom Unsko-sanskom kantonu u Bosni. Ovaj neriješeni
status znači da nema prava na obrazovanje, kredite za obnovu, zapošljavanje,
socijalno mirovinsko osiguranje, pa čak ni na slobodno kretanje.
b) Sve nacionalne manjine u Hrvatskoj imaju pristup od
jednog sata tjedno na državnoj TV. Riječ je o posebnoj emisiji "Prizma".
To znači da je cjelokupna duhovna, kulturna, društvena, stručna, javna i druga kreativnost
svih manjina predstavljena samo jednim satom tjedno. Predstavljanjem od manje
od 5 minuta tjedno na državnoj TV, svaka je manjina izložena vrlo oštrom obliku
kulturnog marginaliziranja kroz medije. Nažalost, slična se situacija
prepoznaje i u drugim medijima; čak i onim koje ne kontrolira Vlada. Nema
prezentacije knjiga ili časopisa, javnog događaja, osim velikih vjerskih manifestacija,
koje organiziraju pojedinci ili asocijacije koje pokriva TV ili ostali mediji.
c) Bošnjaci i ostali muslimani se ne tretiraju ispravno u
vojsci, bolnicama i zatvorima u smislu njihovih propisa o prehrani ili vjerskih
potreba. To znači da nisu dostupni izdvojeni (bez svinjskog mesa) obroci u
Hrvatskoj vojsci, svim bolnicama i zatvorima, unatoč čestim zahtjevima muslimanskih
vjerskih lidera. Vrijeme molitve petkom također se ne poštuje u tim institucijama.
Nakon potpisivanja važnih sporazuma sa Svetom Stolicom, Hrvatska je propustila
regulirati svoje odnose s drugim vjerskim zajednicama, posebno Islamskom koja
je pripremila i ponudila Nacrt Sporazuma hrvatskoj Vladi prije više od godinu
dana. To se također odnosi na vjeronauku koja je dio državnog obrazovnog
sustava. Zbog nedostatka institucionaliziranog prisustva islamskih vjerskih službenika
i vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama, mnoga muslimanska djeca pohađaju
katoličke satove kako bi izbjegla izdvajanje i moguću izolaciju koje su također
povećane periodičnim antiislamskim medijskim kampanjama (slučaj Riječke džamije).
U tijeku pregovora o Sporazumu o posebnim odnosima
Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine, Visoki predstavnik međunarodne
zajednice Carlos Westendorp poslao je pismo Predsjedniku Tuđmanu, urgirajući da
Hrvatska prizna ustavni i zakonski status bošnjačkoj nacionalnoj manjini.
Zahtijevamo amandmane na Preambulu Ustava u smislu
nabrajanja Bošnjaka (ne Muslimana) među autohtonim nacionalnim manjinama u
Hrvatskoj i poštivanje statusa ustavne manjine kako bi se dokinula permanentna
diskriminacija.
Zahtijevamo amandmane na Zakon o izborima zastupnika u
Sabor Republike Hrvatske i Zakon o izbornim jedinicama za Zastupnički dom
Sabora Republike Hrvatske u smislu definiranja Posebne izborne jedinice za bošnjačku
nacionalnu manjinu koja bi omogućila Bošnjacima da izaberu svog(je) stalnog(e)
zastupnika(e) u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora. Ista se procedura
koristi za Talijane, Mađare, Čehe, Slovake, Nijemce, Austrijance i Ukrajince.
To se mora obaviti prije sljedećih općih izbora. Konačno, Republika Hrvatska mora
prihvatiti i poštivati izvorno ime manjine (Bošnjaci) i njezina jezika
(Bosanski), jer je te činjenice priznala potpisivanjem Washingtonskog i
Daytonskog sporazuma.
Zahtijevamo hitnu akciju nadležnih hrvatskih ministarstava
u smjeru rješavanja svih zakonski utemeljenih zahtjeva za državljanstvom svim
Bošnjacima u Hrvatskoj kako bi oni konačno mogli postati jednakopravni građani.
Zahtijevamo od Republike Hrvatske hitno pristupanje
pregovorima o konačnom Sporazumu o odnosima sa Islamskom i ostalim vjerskim
zajednicama, koristeći prijedlog kojega je ponudilo vodstvo Islamske zajednice.
Apeliramo na Vašu Ekselenciju da posredujete i iskoristite
svoj utjecaj kod hrvatskih vlasti kako biste pomogli bošnjačkoj manjini u
Hrvatskoj da dosegne jednakopravni status, koji jamče članci 3. i 15. Ustava
Republike Hrvatske. Vjerujemo da je akcija u navedenom smjeru optimalna i
izvediva u cilju zaštite ljudskih prava bošnjačke nacionalne manjine. Također
vjerujemo da će trasirati put ostalim "novim" i obespravljenim
manjinama da postignu jednakopravan status u Republici Hrvatskoj.
Ovu Predstavku podržalo je Predsjedništvo Hrvatskog društva
prijateljstva s Bosnom i Hercegovinom, na Sjednici održanoj u četvrtak, 11.
veljače 1999.
Zagreb, 12. II. 1999.
Politički tajnik SDA
Hrvatske:
Faris Nanić
Predsjednik Kulturnog
društva Bošnjaka Hrvatske "Preporod":
Ibrahim Kajan
H. E. Jiri Dienstbier
UN Special Rapporteur for Human
Rights
PETITION
Bosniak national minority is the second largest minority in
Croatia (47.000, 1991 population census). Constitutional and legal status of
the minority is not solved and this creates many problems. Problem is derived
from the ruling, unofficial standpoint in Croatia that indigenous are only
those "old" minorities that were established before Dec 1, 1918 (i.e.
before creation of Yugoslavia). This puts Bosniaks in the group of "new"
minorities that would have to wait and be established. This is wrong from at
least three aspects. First, Croatia was not sovereign before creation of
Yugoslavia. Second, Bosniaks were living in Croatia in the period (since 1878)
and before (1493-1715). Finally and most importantly, many European countries
ceased to differentiate among "old" and "new" minorities
because latter are larger and more important for relations and social stability
in the country. This also abolished longstanding discrimination among various
minorities. However, discrimination of "new" minorities, especially
Bosniaks is only an excuse for deteriorating relations with neighbours
(Slovenia and Bosnia). After Croatia gained independence, Bosniaks, as
constitutive element of the former Yugoslav Federation lost this status and
were not recognised as an indigenous minority. This resulted in drastic
reduction of previous rights to a form of a non-existent and non-identified
group.
1. Unlike some other less numbered minorities in Croatia
(Italians, Hungarians, Ukrainians, Austrians, Germans), Bosniaks do not enjoy
right for a permanent representative in the Croatian Parliament House of
Representatives. Law of elections for the Croatian Parliament and Law of
electoral units for the Croatian Parliament House of Representatives omitted to
regulate this right. For that reason, our Party submitted Application for
evaluation of concordance with the Constitution of the aforementioned Laws to
the Constitutional Court, twice (Sep 95 and Mar 98) and received no reply, so
far. In Dec 1997, Constitutional Preamble was amended and omitted Bosniak
minority from numbering among indigenous minorities. This produced
psychological effect in administrative neglecting of natural rights for free
and open use of the ethnic name (Bosniak) and language (Bosnian). For instance,
new born babies cannot be registered in municipal books as Bosniaks or people
are denied the right for Certification of Citizenship (Domovnica).
2. The unsolved constitutional and legal status of the
minority directly produces the following violations of Human Rights.
a) Bosniaks living in bordering n;lunicipalities with
Bosnia (Karlovacka county and Sisačko-moslavačka county) are still being denied
basic documents (Domovnica). These are people living in, after Serbs have left
in the aftermath of "Oluja", mostly Bosniak populated villages in
municipalities of Slunj, Cetingrad, Topusko, Vojnic, Dvor and Gvozd, that are
neighbouring the Bosnian Una-Sana canton. After having been expelled by the Serb
para-militaries, together with Croats, they escaped to Una-Sana canton in 1991.
They joined the Bosnian army and return to their villages during
"Oluja" or shortly after. They all have old Croatian documents and by
automatism have the right to Croatian citizenship. After fulfilling the
necessary procedure and applying for Domovnica, they were denied with
explanation of 5 year absence from the country (1991-1996). The authorised
ministry did not and does not want to take into consideration they had been forced
to leave the country and had not been able to apply for documents in the besieged
Una-Sana canton in Bosnia.
This unresolved status means no right for education,
reconstruction credits, employment, social and pension funds and even free
movement.
b) All national minorities in Croatia have an access of an
hour a week on the state TV. This is special broadcast "Prizma". This
means that whole spiritual, cultural, social, expert, public and other
creativity of all minorities are presented with just one hour a week. By
presentation of less then 5 minutes weekly on the state TV, each minority is
being subjected to a very sharp form of cultural neglecting through media. Unfortunately,
similar situation is recognised by other media; even those not controlled by
the Government. There is no book or magazine presentation, no public events, except
major religious events, organised by individuals or associations that are
covered by TV or other media.
c) Bosniaks and other Muslims are not treated properly in
the Army, hospitals and prisons in respect to their meal habits or religious
needs. This means separate (no pork) meals are not available in the Croatian Army,
all hospitals and prisons, despite frequent applications by Muslim religious
leaders. Praying (Friday) time is also not respected in these institutions.
After signing important agreements with The Holly See, Croatia failed to
regulate its relations with other religious communities, especially Islamic
that prepared and offered draft Agreement to the Croatian Government more than a
year ago. This is also related to religious education that is a part of the
state education system. Due to the lack of institutionalised presence of
Islamic clerics and teachers in the elementary and secondary schools, many
Muslim children attend catholic seminars in order to avoid separation and possible
isolation that is also increased by periodic anti-Islamic media campaigns (the
case of the Rijeka mosque).
In the course of negotiations for Republic of Croatia
-Federation of Bosnia-Herzegovina Special Relations Agreement, International
Community High Representative Carlos Westendorp sent a letter to President
Tudman, urging Croatia to recognise constitutional and legal status to the
Bosniak national minority.
We demand amendments to Constitutional Preamble in terms of
listing Bosniaks (not Muslims) among indigenous ethnic minorities in Croatia
and respect of the status of constitutional minority in order to abolish
permanent discrimination.
We demand amendments in the Law of elections for the
Croatian Parliament and Law of electoral units for the Croatian Parliament House
of Representatives by defining the Special electoral unit for the Bosniak national
minority that would enable Bosniaks to elect their permanent representative(s)
in the House of Representatives. The same procedure is used for Italians, Hungarians,
Checks, Slovaks, Germans, Austrians, Ukrainians. This has to be done before the
next general elections. Finally, the Republic of Croatia has to accept and respect
the original name of the minority (Bosniaks) and its language (Bosnian), since it
has admitted these facts by signing the Washington and Dayton agreements.
We demand urgent action of the Croatian responsible
ministries in direction of resolving all legally based applications for citizenship
to all Bosniaks in Croatia so they can finally become equal righted citizens.
We demand from the Republic of Croatia urgent negotiations
for a final Agreement on relations with Islamic and other religious
communities, using draft proposal offered by the Islamic community leadership.
We appeal to Your Excellency to mediate and use your
influence with the Croatian authorities to help Bosniak minority in Croatia in
gaining the equal righted status, as guaranteed by the Articles 3. and 15. of the
Croatian Constitution. We believe that action in the aforementioned direction
is the optimal and feasible in achieving the goal of protection Human Rights of
the Bosniak national minority. We also believe this will pave the way for other
"new" and deprived minorities to reach equal right status in the
Republic of Croatia.
This Petition was endorsed by the Presidency of the
Croatian Association of Friendship with Bosnia-Herzegovina, at the Session held
on Thursday, Feb 11, 1999.
Political Secretary -
SDA of Croatia:
Faris Nanić
President - Bosniak
Cultural Association "Preporod":
Ibrahim Kajan
Izvor: BEHAR
JOURNAL, 1999., br. 28, str. 3-4
Nema komentara:
Objavi komentar